İSKENDERON (ranije Alexandretta), 36°35'N i 36°10'Е, turski grad i pomorska luka na istočnoj obali istoimenog zaljeva, sa oko 14.000 st. Od İskenderona vodi preko stepskog područja doline Eufrata (poznate pod nazivom Plodnog polumjeseca) relativno najlakši put u unutrašnjost jugozapadne Azije. Do otvaranja Sueskog kanala, I. je imao veliko trgovačko značenje kao posrednik između Istoka i Zapada. Trgovina je pretežno bila u rukama Mlečana, Genovežana i Velike Britanije (British Levant Company, do 1825). Skretanjem trgovine na more, grad je djelomično izgubio ranije značenje. Budući da mu je još uvijek gravitiralo bliže zaleđe: pokrajina Hatay, velik dio doline Orontes čitava okolica Alepa i dijelom prostor do gornjeg Tigrisa, I. je iza Tarabulusa i Beiruta u Libanonu ostao najvažnija luka sjeverne obale Levanta. Prilike su se promijenile 1939, kad je gradić ušao u sklop Turske, u kojoj je položen periferno. Novim državnim granicama znatan je dio njegova prijašnjeg zaleđa ostao u Siriji. Iako se veći dio trgovine Alepa još uvijek vrši preko iskenderona, direktne željezničke veze sa Sirijom još nema. Prijelaz je preko prijevoja Beylan relativno težak, pa se veza vrši zaobilaznim putem, sporednim krakom na glavnu prugu Adana—Alep. Trgovačko značenje grada opada na račun Tarabulusa i Beiruta, otkad je izgrađena željeznička pruga Alep-Damask i njezini odvojci za navedene luke. — Luka İskenderona zaštićena je lukobranom oko 1¹/₄ nm sjeveroistočno od grada. Vanjska luka zaprema 560 ha; dubina je vode 10,6 m. Unutrašnja luka ima 186 ha; minimalna je dubina 12,2 m, a uz gatove 10 m. Na obali su privezišta za 2 broda od 10.000 t i 3 od 2000 t. U luci su 4 dizalice od 6 t i 1 od 25 t. Ima prostrana skladišta. Sidrište je udaljeno oko ¹/₂ nm od obale, a dubina vode iznosi 9,1—15,2 m. Prekrcaj se na sidrištu vrši pomoću teglenica.I. C.