BOJANA (BUNË), odvirak Skadarskog jezera, koji se nakon toka od 44,45 km ulijeva kod Sv. Nikole u Jadransko more. Prije nego što je nastalo današnje Skadarsko jezero, postojao je u prediluvijalno doba jedinstven riječni tok od izvora Morače do ušća u Jadransko more, koji se snažno usijecao zbog snižene erozivne baze, t. j. razine mora. Pozitivnim pomicanjem morske razine u postdiluvijalno doba, intenzivna dubinska erozija zamijenjena je snažnom akumulacijom. Tada je došla do osobitog izražaja povećana akumulacija rječice Kiri, koja teče s nepropusnih terena južnih strana Prokletija i donosi velike količine rastresita materijala. Deltasto se ušće rječice Kiri u današnju Bojanu postepeno povećavalo na prostoru Skadra, dok nije doprlo do sjenovitih grebena Tarobosh. Na taj način zatrpan je uski prostor dijela nekadašnje jedinstvene riječne doline, koja je u gornjem i širem dijelu pretvorena u Skadarsko jezero, a donji je dio, današnja B., preostao kao samostalan jezerski odvirak. Kasnija bifurkacija Drima pojačala je u još većoj mjeri prinos rastresita materijala. Drinjača, ogranak Drima, ulijeva se danas u Bojanu zajedno s rječicom Kiri i nanosi, osobito u jesenskim i proljetnim poplavama, velike štete u prvom redu zbog zatrpavanja korita Bojane, koja tada ne može odvesti velike količine vode u Jadransko more. Budući da razina Skadarskog jezera ovisi o otjecajnim mogućnostima Bojane, razumljivo je, koliko je značenje Bojane i njenih pritoka na albanskoj strani 2a regulaciju poplavnih ravnica oko Skadarskog jezera. Širina Bojane iznosi 90—300 m. Obale su visoke oko 4 m i strmo su usječene. Prosječan pad rijeke od Skadra do ušća iznosi svega 0,6‰ te je riječna struja dosta troma. Brzina Bojane u gornjem toku iznosi 3,5 čv, a u donjem oko 2,5 čv, ali se prema vremenskim prilikama i nivou Skadarskog jezera može povećati na 5 čv u gornjem i 3,5 čv u donjem toku. Brzina toka i kolebanje vodostaja nisu veliki, jer su regulirani golemim basenom Skadarskog jezera. Oni ne bi bili smetnja plovidbi, da nema tako jake akumulacije i mnogobrojnih prudova, kojima se položaj neprekidno mijenja. Nanosi uzrokuju ne samo stalno zamuljivanje riječnog korita, nego i zatrpavaju ušće, koje neprekidno mijenja svoj oblik. Postoji stalna tendencija proširivanja deltastog ušća, što ga čini otočić Vada, odvojen sa dva rašljasta riječna rukava, tako da dubina, označena na pomorskim kartama, ne daje ni pouzdane ni najnovije podatke. Srednje dubine u prostoru ušća iznose oko 1,5 m no za vrijeme juga dosežu 2,5 i 3 m. Jači vjetrovi uzrokuju ispred ušća snažan lom valova, što povremeno sasvim onemogućuje ulaz u rijeku. Korito rijeke obilježeno je drvenim stupovima, motkama ili granama, ali je ovo označivanje nepouzdano zbog neprekidnih izmjena položaja prudova u koritu. Općenito iznosi srednja dubina od ušća do Obota 4 m, a uzvodno su dubine manje, mjestimično i ispod 2 m. Za promet brodova potrebno je neprestano bagerovanje i čišćenje korita rijeke. Brodovi od 150 t mogu ploviti do mjesta Bori, a brodovi od 80 t do Obota. Redovit promet brodovima odvija se ljeti do Obota, a zimi do Skadra. Najteže točke za plovidbu Bojanom su Shirq, Suki i Belaj. Glavna sidrišta duž rijeke nalaze se kod Bretije, Luarsa, Prekala, Belaja, Rushkulla i Obota. Za Albaniju je B. vrlo važna zbog veza Skadra s morem. Od ušća do mjesta Borija (Bori) Bojana je granična rijeka između FNR Jugoslavije i Albanije.

LIT.: F. Nopcsa, Zur Geologie von Nord-Albanien, Jahrbuch der k. k. Geologischen Reichsanstalt, Wien 1905; M. Magnani, Considerazioni sulla morfologia fluviale della regione di Scutari d’Albania, L’Universo, XVI, 4, Firenze 1935.V. R.