BODLJIKAŠI (Echinodermata), predstavljaju grupu životinja, koje žive na morskom dnu. Pojavljuju se u svima morima, često u velikim dubinama. Postoji mnogo vrsta bodljikaša različitih oblika: jedni su kuglasti, drugi spljošteno-zvjezdoliki, treći valjkasto-izduženi, a ima ih i u obliku cvijeta na stapci. Ubrajaju se u starije morske životinje, kojih su ostaci nađeni već u naslagama kambrija. Građeni su po općem zrakastom ili radijalnom planu, t. j. po planu zvijezde sa pet krakova, i u svakom od njih organi se ponavljaju. Ovaj osnovni plan je ostvaren kod većine veoma jasno, dok je kod nekih savršeno maskiran.

Bodljikaši se kreću pomoću ambulakralnog sistema, t. j. uređaja kanala ispunjenih vodenastom tekućinom, koja je po sastavu jako slična morskoj vodi. Ambulakralni sistem je svojstven samo bodljikašima. U potkožnom sloju bodljikaša razvija se skelet od vapnenih pločica s bodljama, koje strše na površini tijela. Ove su životinje uglavnom razlučenih spolova, bez istaknuta spolnog dimorfizma, t. j. bez vanjskih tjelesnih razlika između mužjaka i ženke. Izbacuju jaja u vodu, u kojoj se vrši oplodnja. Jaje se transformira u ličinku, potom ličinka prolazi dalje metamorfoze do konačnog stupnja razvoja. U pogledu ishrane, neke su vrste mesožderi, druge su biljožderi, a neke gutaju mulj, koji sadrži organske tvari. Čovjeku ne pružaju velike koristi. Spolne žlijezde ježeva jedu se u mediteranskim zemljama, a neke se vrste trpova, koje imaju malo skeleta u svojoj koži, suše i jedu na Dalekom Istoku, gdje su u trgovini poznate pod imenom trepang.

Bodljikaši su razvrstani u pet velikih razreda: zvjezdače, zmijače, ježinci, trpovi i stapčari.

Zvjezdače (Asteroidea). Kod ove je grupe najviše ostvaren osnovni plan tipa bodljikaša. Tijelo ima oblik zvijezde pretežno sa pet krakova. Kraci se spajaju u jedan središnji dio, nazvan disk: u centru njegove ventralne strane su usta, a u središtu dorzalne analni otvor. Kraci su veće ili manje duljine. Oni mogu biti dulji nekoliko puta, nego što je promjer diska, ili su toliko skraćeni, da cijelo tijelo ima izgled peterokuta (na pr. Ceramasten placenta, Palmpipes membranaceus i dr.). Kraci su ponajviše slobodni, ali su svojim osnovama povezani s diskom. Tu nije postavljena oštra granica između diska i krakova, već oni prelaze postepeno jedni u druge. Kretanje se obavlja pomoću ambulakralnih nožica, raspoređenih duž ambulakralnih žljebova na donjoj strani tijela, koje su razmještene od usnog otvora sve do vrha krakova. Skelet je sastavljen od finih kalcijevih pločica. Zanimljiv je njihov način ishrane. Kako im je usni otvor relativno malen i ne dopušta prolaz većem plijenu, na pr. većim školjkama, one izbacuju na usta svoj želudac u obliku prozirne elastične kese i obavijaju njime plijen, tako da se probava obavlja izvan tijela. Zvjezdače nanose štete u uzgajalištima kamenica i daganja. One imaju sposobnost, da mogu regenerirati, t. j. nadoknaditi krakove, koji im se otkinu.

Zvjezdače su vrlo rasprostranjene u svim morima, a žive često i u vrlo velikim dubinama. Boja zvjezdača je često veoma živa: crvena, narančasta, ružičasta i t. d. Na površini su ukrašene kvrgama i bodljama. Kod dubinskih formi, tijelo je tanko i spljošteno, katkada tanko kao papir, a kvrge iščezavaju. Neke zvjezdače mogu imati ne samo pet krakova, nego i mnogo više, na pr. Brisinga. Najljepši oblici su iz roda Asteropecten. U Jadranu su iz ovoga roda najčešće vrste: A. aurantiacus, A. irregularis pentacanthus, A. bispinosus, A. spinulosus i male forme A. Johnstoni. Od drugih rodova dolaze: Marthasterias glacialis, Echinaster sepositus, Coscinasterias tenuispina, Asterina gibbosa i t. d.

Zmijače (Ophiuroidea). Tijelo zmijača je sastavljeno od zaokruženog diska, od koga polaze dugi i tanki, zmijoliko pokretljivi kraci; u njima nema nikakvih crijevnih ili spolnih nastavaka. U središtu ventralne strane diska nalaze se usta, analnog otvora nemaju. Disk je jasno odvojen od krakova. Pokreću se zmijolikim uvijanjem krakova.

Najpoznatiji oblici u Jadranskom moru: Ophiotrix fragilis echinata, Ophioderma longicauda, Ophiura texturata, Ophiura albida i dr.

Ježinci (Echinoidea). Više su ili manje kuglasta oblika. U središtu ventralne strane, t. j. one, kojom jež puže i koja je obično nešto spljoštena, nalaze se usta; a u središtu dorzalne strane analni otvor. Skelet im je jako razvijen i sastoji se od velikog broja malih vapnenih pločica. Te su pločice raspoređene u pet pari meridionalnih traka, koje se zovu ambulakralne pločice, budući da posjeduju otvore za prolaz ambulakralnih nožica. Kao i ostale t. zv. interambulakralne pločice, one nose kvrge, za koje su pokretno zglobljene kraće ili duže bodlje. Cijelo je tijelo obavijeno ovim oklopom pločica, izuzevši male površine oko usta i analnog otvora, koji ostaju mekani. Oko usnog otvora nalazi se pet oštrih zuba, koji tvore snažan aparat za usitnjivanje hrane. Ovi zubi zajedno sa sistemom drugih ploča i pločica čine t. zv. Aristotelovu svjetiljku. Između bodlji razbacane su u obliku sitnih kliješta t. zv. pedicelarije. Pedicelarije su različita oblika i imaju različitu ulogu. Jedne služe za čišćenje tijela od ekskremenata i od drugih stranih čestica. Druge pedicelarije imaju zaštitnu ulogu, stoga posjeduju otrovne žlijezde. A kako su pedicelarije kraće od bodlja, to se prilikom napada bodlje uklanjaju ustranu, kako bi mogle pedicelarije vršiti svoju funkciju. Ježinci se dijele na dvije velike grupe: pravilne (Regularia) i nepravilne (Irregularia).

Pravilni ježinci su više ili manje kuglasta oblika, spljoštena na ventralnoj strani; usta i analni otvor su na suprotnim polovima. Od ove grupe ježinaca kod nas su najčešći: Echinus acutus, Echinus melo, Arbacia pustulosa, Strongylocentrotus lividus, Spherechinus granularis, Psamechinus microtuberculatus.

Nepravilni ježinci su ovalna ili peterokutna oblika. Analni otvor nije postavljen na suprotnoj strani od usnog otvora, već se nalazi na stražnjem rubu tijela ili čak na ventralnoj strani. Iz našeg mora poznat je oko 1 cm dugački Echinocyamus pusillus, zatim veliki ljubičasti Spatangus purpureus, kod kojega se usta i analni otvor nalaze na ventralnoj strani, zatim Ova canalifera, Brissopsis i dr.

Trpovi (Holothurioidea). Tijelo je valjkasto izduženo. Na prednjem se dijelu nalaze usta, okružena vijencem granatih pipaka. Analni je otvor na stražnjem dijelu tijela. Skelet je kod ove grupe najslabije razvijen i sastoji se od mikroskopski sitnih vapnenih tjelešaca. Postoje osobiti Cuvierovi organi, koji, čini se, imaju zaštitnu ulogu. To su tanke žljezdane cijevi, koje se na jednom kraju završavaju slijepo, a na drugom izlijevaju u kloaku. Pri nadražaju životinje Cuvierovi se organi izbacuju i izgledaju kao ljepljivi bijeli konci. Trpovi imaju veliku sposobnost regeneracije. Oni su u stanju da obnove cijelu utrobu, koju prilikom nadražaja izbacuju. Trpovi pužu po dnu, ponekad se duboko ukopavaju u muljevitu podlogu. Samo jedan rod (Pelagothuria) vodi planktonski način života. Kod nas se nalaze ovi oblici: Holothuria tubulosa, H. polii, H. impatiens, H. forskali, Stichopus regalis, Cucumaria planci i t. d.

Stapčari (Crinoidea). Ovi su bodljikaši stalno ili privremeno prirasli za podlogu. Za utvrđivanje posjeduju stapku na tjemenom polu, stoga su usni i analni otvor okrenuti nagore. Članci stapke spojeni su mišićima, zato su lako pokretljivi. Samo tijelo ima oblik čašice, od koje polazi po pravilu pet krakova ili ruku, koje posjeduju bočne nastavke. Crijevo je u obliku petlje ili potkovice. Hrane se sitnim planktonskim organizmima.

Stapčari su najstariji među današnjim bodljikašima. Poznati su u Jadranu: Antedon mediterranea i dr.A. Vć.