BOČATNA (BRAKIČNA) VODA, mješavina slatke i morske vode. Pod bočatnom vodom razumijeva se morska voda, u kojoj je salinitet manji od 35‰ (prosječan morski salinitet). Prema slanosti, koja je različita, bočatna se voda dijeli na oligohalinu (salinitet 0,1‰—1,0‰), mezohalinu (salinitet 1,0‰—10,0‰) i polihalinu (sa salinitetom preko 10,0‰). U oligohalinim bočatnim vodama prevladava slatkovodna flora i fauna, u polihalinim morska, a samo u mezohalinim bočatna ili brakična. Ova podjela uglavnom dolazi u obzir u zatvorenim i izoliranim vodenim površinama, a vrlo rijetko u morskim prostorima različite slanosti. Najveći je dio biljaka i životinja vezan za određenu slanost (stenohalini organizmi), dok samo mali broj (eurihalini organizmi) podnosi veća kolebanja saliniteta. U oceanskim i morskim prostorima najznačajnija su obilježja bočatne vode veliko kolebanje slanosti. Biljni, a osobito životinjski svijet bočatnih voda vrlo je siromašan vrstama, ali se u tim vodama javlja velik broj jedinki. Bočatna voda u sastavu oceana i mora najčešće nastaje na ušćima rijeka kao veći ili manji površinski sloj (zavisi od veličine rijeke). Na njeno stvaranje utječu i drugi faktori, u prvom redu isparivanje i količina oborina. Površine mora u višim geografskim širinama, gdje je isparivanje neznatno, imaju većim dijelom karakteristike bočatnih voda. U zapadnom dijelu Baltičkog mora salinitet na zapadu koleba od 15—17‰, zbog čega je broj vrsta morskih organizama znatno smanjen. U Botničkom zaljevu, gdje slanost iznosi svega 2‰ postoji ukupno oko 20 vrsta morskih organizama i isto toliko slatkovodnih. Crno more s prosječnim salinitetom u površinskim slojevima od 24‰ i malim brojem vrsta svoje faune ima karakteristike bočatne vode, a Azovsko (10‰) u cjelini ima pretežno osobine bočatnog vodenog basena. Ako se uzmu u obzir periodička kolebanja saliniteta mnogih morskih prostora u skladu s godišnjim dobama i količinama oborina, tada je pojava bočatne vode vrlo raširena. U sjevernom dijelu Jadranskog mora salinitet pada često ispod 19‰ (A. Ercegović). Podmorski izvori (vrulje) na brojnim mjestima naše pretežno vapnenačke obale smanjuju slanost mora, u kojemu i pored toga prevladavaju stenohalini organizmi. Bočatna voda ispunja pojedina jezera uz obalu (Mljetsko, Vransko kraj Biograda na moru), koja su u vezi s morem. Bunari u blizini obale (osobito u dolomitskim terenima) imaju često bočatnu vodu, koja se zbog sadržine soli koristi za napajanje stoke, ali se takva voda ne smije krcati za napajanje parnih kotlova.V. R.

Pravni aspekt. Bočatnim (brakičnim) vodama nazivaju se sva ona vodena područja, u kojima se miješa slatka voda s morem, te stoga sadrže manji ili veći postotak morskih mineralija. Stvaraju se obično tamo, gdje se slatke vode ulijevaju u more, ili ondje, gdje more prodire u basene slatke vode (jezera). U prvu vrstu bočatnih voda kod nas išla bi ušća Neretve, Jadra, Cetine, Krke i t. d., a u drugu Vransko jezero kod Biograda na moru. Talijani nazivaju takve vode lagunarnim vodama, pa odatle naziv i lagunarni ribnjak za onaj prostor bočatne vode, koji je ograđen i unutar kojeg se vrši gajenje ribe i školjkaša. Kanali, kojima dolazi ili se dovodi voda u ribnjak, pravno se smatraju sastavnim dijelovima ribnjaka, pa uživaju zaštitu i slijede njegovu pravnu sudbinu.

Za bočatne vode, odnosno lagunarne ribnjake, propisuju se posebne zakonske mjere radi zaštite ribe, koja se nalazi u njihovu području. Ta se zaštita sastoji ili u potpunoj zabrani lova ili u zabrani upotrebe stanovitih alata ili lova samo u određeno doba godine (za vrijeme mriješćenja). Tako se isto ni u kanalima, koji su u vezi s tim vodama, ne smije vršiti nikakvo zagrađivanje, nikakvo pregrađivanje, ni bilo kakve smetnje, kojima bi bio izmijenjen tok vode ili bi se smanjilo njeno pritjecanje ili njena brzina. Time se čuva riblja mlađ za potrebe repopulacije ribnog fonda, koja u većim količinama boravi baš u području bočatnih voda. Na našem teritoriju nije dosad uspostavljen nijedan lagunarni ribnjak. Međutim, jedno od najvažnijih naših područja za izgradnju lagunarnih ribnjaka jest ušće rijeke Neretve, koje je još za vrijeme Austro-Ugarske bilo objekt osobite zaštite (odluka Pomorske vlade u Trstu, br. 6514 od 1904), time što je bilo podijeljeno na unutarnje i vanjske vode Neretve, te što je za svako od tih područja bio propisan poseban režim ribolova.

LIT.: C. Marchesetti, La pesca lungo le coste orientali dell’Adria. Trieste 1882; Martinelli-Rubbeno, La legislazione sulla pesca in Italia, Torino 1883; Lorini, Ribanje i ribarske sprave, Beč 1903; Pomorski godišnjak Direkcije pomorskog saobraćaja u Splitu za 1928, II. godište; J. Plančić, Lagunarni ribnjaci, Slatkovodno ribarstvo Jugoslavije, 1951, br. 1—2.B. So.