BIOGRAD NA MORU (Belgrad, Alba maris, Alba Julia, Jadria), mjesto i luka u sjevernoj Dalmaciji sa 1814 st. (1948). Leži na poluotočiću i kopnu; na sjevernoj strani kopna nalazi se uvala Bošana. Nije sigurno, da je na području današnjeg Biograda postojalo kakvo veće rimsko naselje. B. su vjerojatno osnovali Hrvati. Konstantin Porfirogenet spominje oko sredine X. st. B. (Belgradom) između deset hrvatskih gradova. Od 950 mjesto je ljetna rezidencija Petra Krešimira I.; u XI. i XII. st. (1059—1126) grad je sjedište biskupije. Benediktinska opatija (osnovana 1059) podigla je u gradu i u blizini (na mjestu nazvanom Kuvent, gdje se sada nalazi kupalište) dva samostana (muški i ženski). Ovoj opatiji pripadao je samostan u Rogovu i oko 30 kmetskih sela na njezinim velikim posjedima, pretežno na otoku Pašmanu. B. je bio važan kao sijelo županije, a u početku XII. st. on je krunidbeni grad (Koloman 1102). God. 1125 grad su razorili Mlečani. Stanovnici razrušenog Biograda sklonili su se na susjedne otoke, dijelom u Skradin i Šibenik, a benediktinci su se preselili na otok Pašman i osnovali samostan (na brijegu Kosovac, Čakovac kod Tkona). God. 1202 biogradski i zadarski bjegunci obnoviše B.(Jadera nova). Prodiranjem Turaka i osvajanjem Ravnih Kotara Mlečani podižu (1598) tvrđavu u Biogradu. U početku Kandijskog rata Turci ruše utvrdu (1646). Povlačenjem Turaka B. postaje luka Vrane i Benkovca. Pojačan promet sa zaleđem od XVIII. st. postepeno podiže važnost mjesta. Ugovorom u Rapallu (1920), kojim je Zadar pripao Italiji, poraslo je značenje Biograda. Mjesto postaje središte kotara, kojemu gravitira stanovništvo zaleđa susjednih obala i otoka Pašmana. Izgrađuje se bolnica, vodovod, veliki hotel, turistička cesta i dr. Uz poljoprivredu, kojom se bavi oko 85% stanovnika, u Biogradu se razvio i turizam (prosječno oko 1000 gostiju na godinu). Osim toga, u mjestu se vrši raspodjela robe dopremljene brodovima; u tu svrhu postoje skladišta. Znatan dio robe otprema se u kotar Benkovac (osobito pšenica), odakle se preko Biograda izvoze poljoprivredni proizvodi (povrće, voće, vino) u Zadar. B. leži na parobrodarskoj pruzi Rijeka—Kotor. S okolicom je spojen cestama i morem. U mjestu je oko 20 ribarskih i običnih brodica. U luci B. nalazi se gat od tesana kamena i kukasti lukobran, koji je zaštićen od vjetrova i valova. Sjeverozapadna strana gata uglavnom služi za pristajanje putničkih brodova. Izgrađena obala sjeverno od gata izložena je vjetru i valovima sa sjeverozapada i zapada. Zidana obala jugoistočno od lukobrana plitka je i izložena jugu. Uz glavu gata prolazi struja 2—3 čv na sat; ona redovno mijenja svoj pravac, pa u vrijeme svoje najjače brzine znatno utječe na pristajanje brodova. Veći brodovi sidre pred ulazom u luku.

LIT.: Codex Diplomaticus; L. Jelić, Povjesno-topografske crtice o biogradskom primorju, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, III. 1898, L. Jelić, Lički sandžakat, Narodni kalendar Matice Dalmatinske, Zadar 1898.I. R.

Pomorska povijest. Na mjestu današnjega Biograda vjerojatno nije postojalo nikakvo veće rimsko ni predrimsko naselje. Tragovi naselja otkriveni su u području Bošana blizu Biograda, kamo je vodio odvojak rimskog vodovoda Vrana—Zadar. B. su vjerojatno utemeljili Hrvati. Prvi put ga spominje Konstantin Porfirogenet kao Belgradom (950). Kasnije dolazi u ispravama pod nazivom Belgradum supra mare, Belgrad, urbs regia, castrum Alba, Alba civitas. U najstarije vrijeme on je središte županije Sidrage. Kad je, međutim, za dinastičkih smutnja u Hrvatskoj (1000) položio prisegu vjernosti mletačkom duždu, prestaje biti županijski grad: dobiva svoju samoupravu na čelu s priorom i izjednačen je s dalmatinskim romanskim gradovima. Tu je samostalnost zadržao i kasnije, kad se vratio pod vlast hrvatskih kraljeva. Čini se, da se u to vrijeme odigrala negdje na području Zadra i Biograda pomorska bitka između mletačkih i hrvatskih pomorskih snaga. Važnost Biograda raste, kad ga je (oko 1018) Krešimir III. odabrao za prijestolni grad. God. 1059 ustoličen je ovdje prvi biskup novoosnovane biskupije, a iste godine osniva Petar Krešimir IV. benediktinski samostan sv. Ivana Evanđelista. Nešto kasnije osnovan je i ženski benediktinski samostan sv. Tome. U to se vrijeme Biograd poimence navodi u vatikanskim jurisdikcijskim knjigama između 20 hrvatskih i dalmatinskih gradova. U kratkom razdoblju mijenja nekoliko gospodara (Normani, Mleci, hrvatska država). God. 1076 sklapa kao autonomni grad s dalmatinskim romanskim gradovima ugovor protiv Mletaka. Pod konac XI. st. dolazi u biogradsku luku Buzila, zaručnica hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana. God. 1102 kruni se ovdje Koloman za hrvatskoga kralja i istodobno sklapa s Mlecima savez protiv Normana. God. 1115 osvoje B. Mleci, da ga brzo nakon toga kralj Stjepan III. vrati pod svoju vlast. Međutim, 1125 stigne katastrofa B., koji je »naseljen Dalmatincima i Hrvatima, hrabrim narodom« (al Idrisi). Mletačka flota na povratku iz Sirije zauzme, uz Trogir i Split, još i B. Grad je opljačkan i razoren, stanovništvo se preseli dalje na kopno i na otoke, a područje potpade u administrativnom i crkvenom pogledu pod Zadar. Kad su 1202 počeli napadaji križara protiv Zadra, zadarski i biogradski bjegunci obnoviše pod zaštitom cetinskog kneza Donalda B. i prozvaše ga novim Zadrom (Jadera nova). Kad su se zadarski bjegunci vratili u Zadar, nazvali su B. starim Zadrom (Zara vecchia). Do 1222 priznavao je B. vlast kneza Domalda, kasnije pripade grad s južnim primorjem vranskim templarima, zatim bribirskim knezovima, a pod konac XIV. st. opet templarima. Konačno, 1409 potpade B. pod Mletke. Kako nije bio utvrđen, često je stradao od Turaka; osobito teško u početku 1521, kad su Turci opljačkali 7 sela biogradskog primorja, zarobili mnogo naroda i oteli stoku. Tek u drugoj polovini XVI. st. obnavljaju Mleci zidine Biograda, a 1598 i tvrđavu. U njoj je imao sjedište zapovjednik hrvatskih četa Governatore dei Croati di Zara Vecchia, koji je bio podređen zapovjedniku hrvatskih četa u Ninu. Čete su bile podijeljene na satnije po 50 ljudi svaka. Djelomice su to bile konjaničke satnije (Croati a cavallo). Pučanstvo uz obalu formiralo je naoružane jedinice na brodicama (barehe armate dei Croati), koje su vršile patrolnu službu po moru, a ratovale su po potrebi i na kopnu. Središte tih brodica biogradskog područja bio je B. Ne znamo, kad je došlo do takva krajiškog uređenja: svakako ne prije Ciparskog rata. Biogradski je zapovjednik imao u svojim rukama upravnu, sudsku i vojničku vlast. Svaki općinar iznad 16 godina bio je obvezan na vojnu službu. Ukoliko je išao u akcije izvan svog područja (posobe), primao je plaću. Prvi poznati biogradski zapovjednik bio je Stjepan Matković (1635). Ta je hrvatska narodna vojska igrala važnu ulogu u neprestanim okršajima s Turcima, koji su mirom između Turske i Mletaka 1576 dobili istočnu polovicu biogradskog područja. U vrijeme Kandijskog rata turske su snage udarile i na B.; grad je branilo svega 300 Hrvata, a mletačka ih je flota pred Biogradom pomagala svojim topništvom. Turci ovog puta (1646) uništiše čitav B. Kad se nakon dvije godine povukoše, B. se ponovo oporavlja. No sada je on samo malo selo sa stotinjak kućica. U toku XIX. i XX. st. sve se više izgrađuje, a poslije I. svjetskog rata postaje istaknuto središte sjeverne Dalmacije.

LIT.: T. Smičiklas, Poviest hrvatska I, Zagreb 1879; L. Jelić, Povjesno-topografske crtice o biogradskom primorju, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, III. 1898, str. 33—126.M. Šr.

Ribarstvo. Mreže stajaćice, osti pod svijeću i vrše, glavni su alati, kojima love malobrojni ribari Biograda. Pličine oko mjesta obiluju sipama, i one su glavna lovina. Položaji oko Biograda bili su do 1948 neobično bogati školjkama kunjkama (Arca Noae), koje su u toj godini, zbog epidemije u velikom broju stradale. Godine 1953 primjećuje se obnavljanje naselja ovih školjaka i uskoro će opet započeti vađenje.J. Bi.