BIJELO ROBLJE, naziv za žrtve prostitucije. Međunarodno pravo od kraja prošloga stoljeća nastoji suzbiti trgovinu, koja se sastoji u privođenju novih žrtava: trgovinu bijelim robljem. Osobito je opasna takva trgovina iz jedne zemlje u drugu, napose preko mora, jer su žrtve u stranom svijetu upravo izručene izrabljivanju često dobro organizirane mreže svodilaca, posjednika javnih kuća i svih, koji žive od tog posla. Različite pojave te trgovine suzbijane su državnim zakonima i upravnim mjerama, ali je tu potrebna i međunarodna suradnja. U tu je svrhu sklopljeno više međunarodnih sporazuma (1904) i konvencija (1910, 1921 i 1933), koje su stanovite funkcije povjerile i Ligi Naroda, odnosno Organizaciji Ujedinjenih Naroda (izmjene 1947 i 1949). Sve su te odredbe sakupljene u jedinstvenu konvenciju za suzbijanje i ukidanje trgovine licima i eksploatacije prostitucije drugih (potpisana je u Lake Successu 2. XII. 1949), koju je ratificirala i Jugoslavija (Sl. vjesnik Prezidijuma od 15. I. 1951). Konvencija obvezuje države ugovornice, da kazne svakoga, koji navodi drugu osobu na prostituciju ili iskorišćuje njezino prostituiranje (čak i s njezinim pristankom), koji drži ili financira javne kuće i sl., nadalje, da se u suzbijanju prostitucije međusobno pravno pomažu, da izručuju krivce, izmjenjuju informacije, da poduzimaju mjere za suzbijanje prostitucije, među njima nadzor iseljenika i useljenika na mjestu odlaska i dolaska i na samom putu (dakle i u lukama i na brodovima), nadzor stanica i luka i t. d. Jugoslavenski kazneni zakon od 1951 kažnjava trgovinu bijelim robljem strogim zatvorom 1—15 god. (čl. 188), podvođenje maloljetne osobe zatvorom do 5 god., a podvođenje ženske osobe za nagradu ili omogućivanje bluda za nagradu zatvorom do 2 god. (čl. 188).J. A.