BIJELO MORE (Beloe More), 64°—69° N, zaljev Sjevernog ledenog mora, između poluotoka Kola i Kanin, oko 95.000 km² površine.

Karakteristike obale i mora. Dno mora je zatvorena udubina unutar sjevernoevropskog šelfa na međi arhajskog Baltičkog štita i paleozojske Ruske ploče. U diluviju bilo je Bijelo more povezano s Baltičkim morem (Yoldia-stadij). Uz velike zaljeve Kandalakšanski, Oneški, Dvinski i Mezenski, ima na obali i nekoliko manjih; od otoka najznatniji su Solovecki otoci. Prosječne su dubine mora 100—200 m, najveća je dubina 340 m u Kandalakšanskom zaljevu. Dio bjelomorske obale duž poluotoka Kola naziva se Terskom obalom, uz Kandalakšanski zaljev do ušća Kema Karelijskom, a dalje do ušća Onege Pomorje (od davnine poznato pomorcima). Južna obala Dvinskog zaljeva zove se Ljetna, a sjeveroistočna Zimska. Najuži dio Bijeloga mora između Kole i kontinenta naziva se Grlo.

Bijelo more u subarktičkoj oblasti odlikuje se niskim temperaturama. Srednje siječanjske temperature iznose —10°C do —13°C, a srpanjske 8°C do 15°C. Zimi pušu u ovom području ponajviše jugozapadni, a ljeti sjeveroistočni vjetrovi. Broj vedrih dana je vrlo malen. Prijelazi između ljeta i zime su nagli, što se odrazuje i na toplinskim odnosima voda Bijeloga mora. Uz zaleđivanje površine mora snižava se temperatura i u dubinama; na ulazu u Bijelo more cijela je vodena masa rashlađena do —1,9°C, a u središnjim dijelovima do —1,6°C. Ljeti se temperatura na površini znatno povećava (12,54°C do 17,4°C), a u dubinama od 120 m je konstantna (—1,6°C).

Slanost je u vezi s priljevima riječnih voda. U Dvinskom zaljevu iznosi 25‰, u Kandalakšanskom i 14‰; u dubinama do 10 m povećava se na 28‰, a u dubinama preko 200 m iznosi oko 3o‰.

U Dvinskom zaljevu pojavljuju se seše. Plimna amplituda iznosi kod rta Orlova (poluotok Kola) 6,7 m, u Kandalakšanskom zaljevu 2,1, a kod Kema 1,6 m. Amplituda živih mijena doseže u Mezenskom zaljevu do 14 m. Usprkos jakim plimnim strujama i pješčanim prudovima u Grlu, led se teško otapa, te su obale blokirane gotovo tri četvrtine godine, a plovidba je otežana i opasna.

Otkriće i naseljivanje obala. Obalu Bijeloga mora otkrio je Norman Ottar (870), a tek 1553 oplovio je poluotok Kola i dopro do ušća Dvine engleski pomorac Chancellor. U XI. st. dopiru Novgorođani do obala Bijeloga mora. Zbog velikog broja krznaša i morskih životinja kolonizirala se sjevernoevropska Rusija već u XVI. st.

Zanimanje stanovništva, privreda. Stanovnici obala Bijeloga mora uglavnom su Rusi. Uz obale se bave ribolovom, u zaleđu poljodjelstvom (ječam, zob i raž) i stočarstvom (poznata goveda oko Arhangelska), a u južnim oblastima iskorišćuju šume. Uz sleđeve i iverak od velike su važnosti tuljani i morževi. Glavna luka Bijeloga mora je Arhangelsk.

Promet. Luke i naselja na obalama Bijeloga mora povezani su za plovidbene sezone redovnim parobrodarskim prugama, a zimi se promet vrši kopnenim putovima: konjima i sobovima. Željezničkom prugom Arhangelsk—Vologda—Moskva povezano je Bijelo more s glavnom željezničkom mrežom SSSR-a. Kod Kotlasa povezan je riječni sistem Dvine također sa željezničkom mrežom.R. Bk.