BERI-BERI, (jap. kakke, hind. bharbari), naročita vrsta bolesti zbog nepotpune ishrane (avitaminoza). Obično se razvija kronično, rijetko akutno. Bolest je odavna poznata u Istočnoj Aziji, odanle joj naziv beri-beri, što znači ukočeni hod. Osobito je rasprostranjena u Kini, Japanu, Stražnjoj Indiji, malajskim državama i na Filipinima. U većem ili manjem opsegu javlja se u Brazilu i Srednjoj Americi, pojedinačno u Africi i na Južnom moru. Srodna su oboljenja utvrđena u Evropi, na Aljaski i Newfoundlandu. Za I. svjetskog rata oboljeli su od te bolesti vojnici evropskih armija u Mezopotamiji i u Dardanelima. U opisima pomorskih putovanja i ekspedicija, počevši od XV. pa sve do početka XIX. st., nailazimo na mnogobrojne potresne podatke o stradanju brodskih posada od skorbuta (v. Skorbut). On je gotovo redovno bio kompliciran beri-beriem zbog uživanja neprikladne hrane bez važnih vitamina, poglavito vitamina B₁. To se razabira iz opisa bolesti, gdje se uz ostale simptome stalno ističu otekline po tijelu, a osobito na nogama. U tome su pogledu osobito poznate čuvene ekspedicije Vasca da Game oko rta Dobre Nade 1497, Francisa Drakea oko svijeta 1577—1580, Richarda Hawkinsa u Južno more 1593 i t. d. Bolest nije u vezi s klimom, već isključivo s hranom.

Prije se mislilo, da se radi o zaraznoj bolesti; međutim se opsežnijim istraživanjima (Hose 1890 i Ejkman 1897) na čovjeku i životinjama utvrdilo, da se bolest javlja kao posljedica jednostrane ishrane oljuštenom ili jako poliranom rižom, i to zbog pomanjkanja vitamina B₁, koji se nalazi u vanjskim ovojnicama sjemenke riže, raži, pšenice i ječma, isto kao i u sjemenki graška, leće i graha. 1936 uspjelo je sintetički proizvesti taj vitamin. B₁ svakako je za postanak bolesti, uz pripremanje i vrstu riže, važan i način njezina uskladištenja, jer se u vlažnoj prostoriji zbog rasta plijesni u riži uništava vitamin B₁. Osim zbog uživanja takve riže, beri-beri se može pojaviti i zbog trošenja druge nepropisno konzervirane i jednolične hrane, koja se ne sastoji od svježih živežnih namirnica.

Klinički se javlja bolest u dva različita oblika: 1) hidropičan oblik, kada prevladavaju znaci smetnja optoka krvi i oštećenja srca, s oteklinama na nogama i rukama, izljevima u tjelesnim šupljinama, bolovima i lupanjem srca, povišenim bilom (do iznad 120), smanjenjem mokraće i t. d.; 2) atrofičan oblik, kada se javlja klijenut mišica nogu i ruku, koje vise labavo uz tijelo. Bolesnik nadalje osjeća mravljičavost i žeženje u koži. Nastupa ukočenje zglobova tako, da bolesnici leže u krevetu posve nepomični. Osim ovih teških postoje i lagana rudimentarna oboljenja s katarom želuca i crijeva, s osjećajem izmorenosti i s bolovima u mišićima. Najteži slučajevi svršavaju smrću unutar 24 sata zbog naglog popuštanja srca. Tok bolesti ovisi o tome, da li je bolesniku na vrijeme dana dovoljna količina vitamina B₁, i to prije pojave nepopravljivih oštećenja živaca i srca.

Bolest se liječi mirovanjem i davanjem pročišćenih preparata B₁ intravenozno, dnevno 100 mg i više, uživanjem svježeg povrća i voća, kravljeg mlijeka, jaja, svježeg mesa, graška, leće u velikim količinama. Preporučuje se davanje ekstrakta kvasca i rižine posije (tikitiki), koje obilato sadrže vitamin B₁. Bolest se sprečava uživanjem prirodne riže. Na ekspedicijama i brodovima treba ponijeti preparate kvasca, rajčice i limunova soka i nastojati, da se popravi opće higijensko stanje ugroženih skupina. Hipovitaminoza B₁ predstavlja još i danas važan problem ishrane širokih narodnih slojeva ne samo u zaostalim tropskim područjima, već i na evropskom kontinentu. Prema dosadašnjem iskustvu, za održavanje dobrog zdravstvenog stanja potrebna su odrasloj osobi 1—2 mg B₁ vitamina dnevno, a za dijete oko 0,1 mg po kg tjelesne težine.

LIT.: Strong i Crowell, The etiology of beri-beri, Bulletin pathology exotical 1913; C. Funk, Die Vitamine, Wiesbaden 1914; W. Stepp, Ernährungslehre, Grundlagen und Anwendung, Berlin 1939; E. B. Vedder, Beriberi and Vitamin B deficiency, American Journal, Tropical Medecine 20, 625, 1940; R. S. Allison, Sea Diseases, London 1943.J. B.