DEZINSEKCIJA (engl. Disinsectisation, franc, désinsectisation, njem. Entwesung), fizikalni i kemijski postupak za uništavanje gamadi na čovječjem tijelu, odijelu i njegovoj okolini, koja gamad, prijenosom uzročnika zaraznih bolesti ili drugim načinom, ugrožavaju zdravlje čovjeka i domaćih životinja, a zagađivanjem, nagrizanjem i kvarenjem raznih predmeta nanose materijalnu štetu.

Prijenosnici uzročnika zaraznih bolesti. Uši šire pjegavi tifus i povratnu groznicu; komarci malariju, žutu groznicu i dengu; papatači i muhe bolest spavanja i razne životinjske zaraze; krpelji groznicu Stjenjaka (Rocky Mountains), a stjenice vjerojatno evropsku povratnu groznicu, kala-azar; pa i kod prijenosa bakterijskih zaraza insekti igraju važnu ulogu: štakorske buhe prenose uzročnike kuge; muhe i žohari trbušni tifus, grižu, koleru, a možda i dječju paralizu; krpelji tularemiju. Često se zaraza prenosi ubodom insekta, ali štetočinje mogu uzročnike zaraznih i parazitskih bolesti prenijeti i izravno nožicama, ticalima i samim tijelom, ako su prije toga sjele na infekciozni materijal, zatim zagadile voće, mlijeko i druge živežne namirnice. Štoviše, neki parazitski uzročnici bolesti iz reda protozoa prolaze određeni dio svog razvoja i množenja u tijelu stanovitih insekata (na pr. uzročnik malarije u komarcu-anofelu), pa i bolest mogu prenositi isključivo ove vrste komaraca. Bakterijski se uzročnici doduše ne mogu množiti u insektima, ali ih oni mogu (na pr. kod štakorske buhe) u živome stanju izlučivati izmetom. Osim prijenosa zaraze, mogu insekti ozbiljno narušavati noćni odmor ubodom, od koga nastaje otok i svrbež na koži. Time se izaziva potreba za češanjem, kod zdravoga čovjeka smanjuje radna sposobnost, a kod bolesnoga oteščava ozdravljenje.

Borba protiv gamadi. Gamad se mora suzbijati iz sanitarnih, ekonomskih i estetskih razloga. Postoje teškoće, jer se redovito radi o sitnim bićima, koja se zadržavaju na skrovitim mjestima, pa ih je teško otkriti; to napose vrijedi za jajašca, ličinke i kukuljice. Osim toga, gamad se nevjerojatno brzo i u velikoj mjeri množi. Gamad se suzbija pasivnim (ili preventivnim) i aktivnim metodama. Svakako su važnija pasivna sredstva, jer se njihovom primjenom sprečava ulazak i zadržavanje gamadi u prostorijama. Među najvažnije preventivne mjere ide sanitarno-tehnički ispravna izgradnja i oprema stambenih, skladišnih i drugih prostorija i redovito održavanje čistoće u njima. Isto je tako važno održavanje osobne higijene. Razvoju štetočinja pogoduje nečistoća, mrak, manjkavo zračenje, povišena toplina i vlaga. Gamadi odgovara najbolje toplina oko 26°, a nepovoljne su temperature iznad ili ispod toga. Pri temperaturi iznad 38° općenito se pojavljuju prvi znaci toplinske ukočenosti, a kod 15⁰ znaci ukočenosti zbog hladnoće. Pretežan broj gamadi ugiba pri temperaturi 44—55^º. Pri niskim temperaturama prestaje izmjena tvari u tijelu štetočinja i dolazi do zanimljiva stanja »između života i smrti«, koje se kod nekih kukaca održava sve do 42^º ispod točke smrzavanja; porastom temperature u okolini, ponovo se javljaju znaci života. Prema tome, hladnoća ne ubija gamad, nego samo privremeno zadržava njezin razvoj i množenje. U važne preventivne mjere svakako ide higijensko skupljanje i otpremanje svakovrsnih otpadaka. Kao na kopnu, susrećemo štetočinje i na brodovima. Muhe i komarči dolijeću na brod u lukama i brodogradilištima, stjenice, buhe, uši, krpelje donose na tijelu ili u svojoj prtljazi članovi posade i putnici, a žohari i žitni kukci unose se sa živežnim namirnicama ili teretom; ne smije se zaboraviti, da se buhe mogu širiti i putem štakora, koji prodru na brod. Nekoć su brodovi bili vrlo zagađeni svakojakom gamadi; danas mogu da se posve oslobode svih štetočinja, ako se ove suzbijaju redovito, koordiniranim nastojanjem posade i lučkih organa, t.j. za vrijeme plovljenja i zadržavanja u lukama. Pojedine kampanjski provedene akcije ne mogu brod osloboditi od gamadi. Kada, unatoč svim preventivnim mjerama obrane, gamad ipak prodre u brodske prostorije i tamo se ugnijezdi, potrebno je planski primijeniti aktivna sredstva njihova uništavanja. Aktivne mjere za suzbijanje gamadi provode se pomoću fizikalnih, kemijskih i bioloških sredstava.

Fizikalna sredstva za uništavanje gamadi. U fizikalna sredstva za uništavanje gamadi idu: iskuhavanje, vodena para, suha toplina, spaljivanje. — Iskuhavanje je u kipućoj vodi za vrijeme od 15 minuta najjeftiniji i najsigurniji način za uništavanje gamadi na predmetima, koji podnose takav postupak; dodavanjem 2% kuhinjske sode postiže se još bolji uspjeh.

Vodena para u strujanju temperature od 95⁰ ubija svu gamad za 30—40 minuta; prema tome, vrlo je prikladna za dezinsekciju svih predmeta, osim kože, krzna, polivinila i t. d. Na svakom većem brodu postoje posebni dezinsekcioni aparati za pogon zasićenom parom u strujanju, a na velikim modernim putničkim brodovima i vakuum-aparati za dezinsekciju formaldehidskim parama pri temperaturi 60—70° za pola sata. Parni aparati mogu se u nuždi lako improvizirati (na pr. »srpsko« i »partizansko bure« za vrijeme prošlih ratova).

Suha toplina od 85 do 90° ubija za 40 minuta uši i gnjide te ostalu gamad, a ne oštećuje biljna ni životinjska vlakna. U praksi se primjenjuje kao glačalo, koje je napose prikladno za uništavanje gnjida u šavovima rublja; nadalje kao vrući zrak, koji miruje u običnim krušnim pećima, pokretnim ili nepokretnim, nadzemnim ili podzemnim (»zemljanka«) suhim komorama, voćnim sušionicama. Suhi vrući zrak u strujanju primjenjuje se u Vondranovom aparatu, u kome se mogu bez oštećenja dezinsekcirati odijela, kožnati, baršunasti i drugi tekstilni predmeti do temperature od 110°.

Spaljivanjem se uništavaju zagađeni predmeti bez vrijednosti (na pr. papir, krpe, slama i t.d.).

Kemijska sredstva za uništavanje gamadi upotrebljavaju se za dezinsekciju odijela, rublja, namještaja, prostorija i tijela. Prema vrsti štetočinja, opsegu zagađenja i kakvoći materijala, koji treba očistiti od gamadi, primjenjuju se prskanje, zaprašivanje i raspršivanje, odnosno dimljenje. Kao kod dezinfekcije, i kod dezinsekcije upotrebljava se krezolna sapunica (lizol) i ostali srodni preparati (fenol —C₆H₅OH, sirova karbolna kiselina i t.d.) u 3—5% emulziji, u koju se stavljaju zagađeni predmeti za vrijeme od 3 sata; dodavanjem 2% kuhinjske sode, masne se tkanine brže natope, pa će i uspjeh dezinsekcije biti brži i bolji. Poslije I. svjetskog rata izrađena su nova suvremena sintetička insekticidna sredstva (tvornica J. R. Geigy, Basel, Švicarska). Uz DDT i njemu srodne preparate (mitin, neocid, te naš domaći pepein i pantakan), pojavili su se na tržištu američki preparati chlordan i lindan i švicarski diazinon. Općenito se radi o neobično otrovnim kemijskim sredstvima za sve vrste gamadi, koji prodiru u njihov organizam izravno kroz hitinsku prevlaku ili probavni sustav. Svi su oni kontaktni otrovi te izazivaju smrt gamadi već nakon nekoliko minuta. Ne oštećuju odjevne i druge predmete osobnog ili kućanskog pribora; prema potrebi mogu se lako primjenjivati prskanjem, premazivanjem, zaprašivanjem i raspršivanjem u najsitnije kapljice (zamagljivanje kao aerosoli). U slabim koncentracijama, kako se u praksi obično upotrebljavaju, gotovo su neškodljivi za čovjeka. Ipak se preporučuje, da se — radi sprečavanja eventualnog oštećenja kože i sluznica — za vrijeme rada nose gumene rukavice i maska. Osjetljivost prema tim otrovima različita je kod raznih, čak i kod iste vrste insekata; to ovisi o stupnju njihova razvoja (jajašca, ličinke, kukuljice i odrastao insekt), o anatomskoj građi tijela, navikama života i o načinu primjene samoga sredstva. Najosjetljivije su muhe i komarci, a najotporniji pauci. Uljene su otopine upaljive, te se ne mogu uskladištavati, prelijevati i upotrebljavati u blizini otvorene vatre.

DDT je skraćenica za diklor-difenil-trikloretan (C₆H₄Cl)₂CH CC1₃. DDT ide među najjača insekticidna sredstva; to je bijel i kristaliničan prašak, bez mirisa i ukusa, netopljiv u vodi, a topljiv u organskim otapalima (na pr. u petroleju — kerozenu). Upotrebljava se kao prašak za zaprašivanje u 5% ili 10% smjesi s talkumom ili pirofilitom, nadalje za rezidualno prskanje zidova kao 2,5—5% emulzija (napravljena od 50% osnovnog Wettable DDT-a) ili kao 3—5% otopina u kerozenu; konačno kao aerosol raspršen kroz avionske motore za suzbijanje higijenskih i poljoprivrednih štetočinja na slobodnim površinama. DDT je također sigurno sredstvo za uništavanje gamadi na brodovima i drugim plovnim i lučkim objektima. Treba da se primjenjuje prema uputama, pomoću odgovarajućeg tehničkog pribora. Tako se pri zaprašivanju služimo klipnom sisaljkom ili puhaljkom s gumenom lopticom, a emulzija ili otopina nanosi se na zagađene površine premazivanjem prikladnim kistovima ili prskanjem štrcaljkama pod tlakom, nalik na voćarske. Stijene se rezidualno prskaju odozdo prema gore, tako da se samo ovlaže, a nipošto ne smoče. Spavaonice, krevetni pribor i ostali namještaj u njima mogu se pomoću 5% emulzije ili 10% praška DDT-a posve osloboditi od stjenica i buha za pola godine i više. Gumene, kožnate, polivinilne predmete i nezaštićene živežne namirnice treba prethodno ukloniti iz prostorije. Ćilimi i prostirači zaprašuju se 10% praškom s obje strane. Ako se pojave buhe na palubama, treba palube zajedno sa susjednim stijenama nadgrađa, do visine oko pola metra, poprskati 5% emulzijom. DDT-em postignuti su jedinstveni uspjesi u suzbijanju ušljivosti. On jednako uspješno djeluje kod uši glave (Pediculus capitis), bijele ili prtene uši (Pediculus vestimenti) i stidne uši (Phthirus pubis). Napose je važan DDT pri suzbijanju prtene uši, koja prenosi uzročnike opasnih zaraza. Osoba, zahvaćena ušljivošću u visokom stupnju, gdjekad pokazuje znakove općeg otrovanja zbog izlučina ušiju, koje prodiru u kožu prigodom uboda ili se česanjem u nju utaru. Znaci, koji se pritom javljaju (vrućina, glavobolja, neraspoloženje, bolovi u zglobovima, a nekad i osip sličan koprivnjaci) iščezavaju, pošto se osoba oslobodila od ušiju. Poslije kupanja u toploj vodi sa sapunom, čitavo se tijelo zapraši praškom; jednako se postupa s rubljem (gdje treba osobito s unutrašnje strane zaribati prašak u šavove), odijelom i drugim osobnim stvarima. Za takvo razušivanje potrebno je oko 30 g 10% praška DDT, koji se, uz ostale lijekove, drži u brodskoj ljekarni. Sve osobe, koje su bile u dodiru s ušljivim članom posade ili putnikom, moraju se podvrći istom postupku. Budući da DDT ne ubija gnjide, treba zaprašivanje ponoviti barem dvaput u razmaku od 10 dana, pošto je izvršeno prvo čišćenje, jer se time uništavaju i one uši, koje se međutim izlegu iz gnjida.

Emulzijama ili otopinama DDT-a može se vrlo uspješno impregnirati rublje: za 100 g rublja potrebno je oko 2 g DDT-a, odnosno 15 g za par rublja. Takvo rublje uništava uši za vrijeme 6—8 tjedana, ako se pere jednom mjesečno. Rublje, koje je samo namočeno u emulziju i osušeno, ubija uši u toku 3—5 tjedana, ako se uopće ne pere, a samo 2—3 tjedna, ako se pere jednom svakih sedam dana. Impregnirano, a neupotrebljeno rublje zadržava otrovnost za uši i preko godinu dana.

Pauci i žohari, napose »rusi« (Blatella germanica), dosta su otporni prema DDT-u. Zato je potrebno, da se uz prskanje primijeni i zaprašivanje njihovih skrovišta, najbolje istovremeno na čitavom brodu. Najprije treba da se dezinsekciraju najzagađenija mjesta, pa postepeno druga manje zagađena. Budući da se žohari unose na brod sa živežnim namirnicama, treba ih sistematski tamaniti. U brodskim skladištima hrane često se nalaze štetočinje žita i brašna, od kojih je najpoznatiji žitni žižak (Calandra granaria); njega se može teško uništiti pomoću DDT-a, ali se može donekle spriječiti, da se iz jako zagađenog brašna ne prenese na zdravo time, što se između starih zagađenih i novih zdravih zaliha pospe na pod sloj kristaliničnog praška DDT. Nije dobro, da se skladišta živeža dezinsekciraju uljenim emulzijama, već to treba činiti praškom DDT, jer bi hrana poprimila eventualno zadah otapala i postala neprikladna za uživanje. Sve mjere oko uništavanja gamadi u brodskim skladištima hrane treba izvršiti prije no što se brod opskrbi svježom hranom za novo putovanje. To se, po mogućnosti, ima izvršiti kod praznih skladišta.

Čestom upotrebom DDT-a stvara se kod insekata (muha, stjenica i dr.) trajna otpornost ili imunitet prema tome sredstvu, pa ga treba zamijeniti drugim, na pr. chlordanom ili lindanom, koji, ispravno primijenjeni, ubijaju sve vrste higijenskih i drugih štetočinja artropoda (insekte), zatim pauke, škorpione, krpelje i grinje. Pošto su tako uništene sve otporne generacije prema DDT-u, može se protiv neotpornih ponovo primijeniti dezinsekcija tim sredstvom.

Chlordan je klorirani ugljikovodik (C₁₀H₆Cl₈), gusta žućkastosmeđa tekućina, jedan i po puta teža od vode. Ostala su mu svojstva slična DDT-u. U 2% uljenoj otopini ili vodenoj emulziji, u 5% raspršenju te 5% zaprašenju ubija žohare, stjenice, mrave, pauke i svu ostalu gamad. Naslage na zidovima poslije rezidualnog prskanja zadržavaju otrovno djelovanje 60—90 dana.

Lindan sadrži 99% gama-izomera benzenskog heksaklorida (BHC), koji je zapravo glavni nosilac insekticidnog svojstva. BHC je uostalom naziv za kemičku tvar 1, 2, 3, 4, 5, 6, heksaklorcikloheksan, koji sadrži oko 12% gama-izomera (Gameksana); no taj se zbog jakog mirisa nije mogao upotrebljavati kao sredstvo za dezinsekciju higijenskih štetočinja u nastanjenoj okolini. Lindan je deset puta otrovniji od DDT-a. Za rezidualno prskanje primjenjuje se u emulziji 0,3—0,5%, a djelovanje mu traje 3—6 tjedana. Za dezinsekciju prostorija pomoću raspršivanja dovoljna je koncentracija od 0,1%. Lindan je napose prikladan za uništavanje muha, rezistentnih prema DDT-u i metoksikloru. Magle i uljene otopine lindana mogu prodrijeti kroz kožu i izazvati otrovanje te zagaditi nezaštićenu hranu.

Diazinon je 2-izopropilni-4-metil-pirimidilni-6-dietilni ester tiofosfome kiseline. Ide među najnovije insekticide (Geigy). U promet dolazi vezan uz neocid pod trgovačkim imenom NEOCID »99« zidni s diazinonom, u obliku polivalentne paste i petrolejske otopine. Polivalentna pasta sadrži 75% DDT-a i 10% diazinona uz 15% emulgatora. Jedan kg te paste razmuti se u 20 l vode; i l emuzije dovoljna je za prskanje 25—30 m² površine radi stvaranja rezidualne naslage za uspješno tamanjenje insekata rezistentnih prema DDT-u, napose muha. Takva prevlaka zadržava otrovno djelovanje oko 8 tjedana. Uljena otopina sadrži 1,5% diazinona i 2% DDT-a otopljenih u petroleju, te je prikladna za dezinsekciju prskanjem raznih predmeta, koji na taj način zadržavaju insekticidno djelovanje oko 4 tjedna.

Insekticidni lakovi. Opisana sredstva primjenjuju se i u pomorstvu sa više ili manje uspjeha. U posljednje se vrijeme sve više tamane žohari, koji se redovito zadržavaju u prostorijama za čuvanje, pripremu i uzimanje hrane; često je njima zagađen i čitav brod, a poznato je, da se žohari, napose »rusi«, teško suzbijaju. Nedavno je uprava sanitarne službe u londonskoj luci, zajedno sa Savjetom za poljoprivredna istraživanja, objavila rezultate pokusa dezinsekcije izvršene na brodovima, koji se dotada nisu mogli osloboditi gamadi. Na više brodova (uključivši i jedan za prijevoz hodočasnika u Meku i jedan za prijevoz trupa) primijenjen je u svim unutrašnjim prostorijama poseban premaz lakom od smole na bazi urea-formaldehida, kome su primiješana neka insekticidna sredstva, i to: a) 20% DDT i 2% BHC; b) 10% DDT i 5% BHC; c) 10% dieldrina i 5% aldrina. Insekticidi su kod svih triju skupina bili jednakomjerno raspodijeljeni u cijelome laku; ipak je svaki nadražaj na premazu laka (bilo da je izazvan prijelazom nekog insekta, pranjem ili ribanjem) izazvao nakupljanje insekticidnog materijala na površini (»cvjetanje«); ono se stalno ponavljalo, čim bi se sloj s površine izbrisao. Ti se lakovi mogu prati alkalijima (na pr. sodom) i kiselinama, a da se time ne umanjuju njihova insekticidna svojstva. Takvi su lakovi posve prozirni te se mogu upotrebiti za premazivanje dekorativnih elemenata brodova. Osobitim postupkom postiže se već 4 sata nakon premazivanja (odnosno raspršivanja) tih lakova posve suha i kruta prevlaka bez obzira na vrstu i narav površine. Kod kontrolnih pregleda poslije godine dana plovljenja, svi su ti brodovi bili posve slobodni od gamadi. Vjeruje se, da će se insekticidno djelovanje lakova produžiti još najmanje za pola godine i da će se usavršavanjem insekticidnih lakova konačno svi plovni objekti trajno osloboditi od gamadi, kao što su se primjenom sistema gradnje rat-proof (v. Deratizacija) brodovi oslobodili od glodavaca.

Buhač (Pyrethrum) je odavna poznato insekticidno sredstvo; dobiva se poglavito iz cvjetova nekih vrsta krizantema, sličnih kamilici. Najpoznatije su Chrysanthemum roseum i Ch. carneum, a napose naš dalmatinski Ch. cinerariifolium, koji daje vrlo dobar preparat, poznat pod nazivom Pyrethrum dalmaticum. Aktivna tvar sadržana je u dva kemijska spoja: Piretrin I i Piretrin II; oni se ekstrakcijom pomoću metanola, alkohola, trikloretilena i t.d. dobivaju iz buhača. Ove se tvari ne tope u vodi, a tope se u petroleju i drugim mineralnim uljima. Buhač nije otrovan za čovjeka i sisavce, razmjerno je jeftin, ali mu je u obliku nativnog praška insekticidno djelovanje na muhe, komarce, buhe, mrave (napose žohare) nekada razmjerno slabo. Svakako je otrovniji u uljenim piretrinskim ekstraktima, koji se u velikom broju tvorničkih preparata (flit, fly-tox, shell-tox i t. d.) upotrebljavaju za dezinsekciju pomoću štrcanja ili raspršivanja (aerosol). Buhačem u prahu zaprašuje se zagađeno rublje i prostorije; oko 1 kg čistog buhačeva praška, ili pomiješanog s brašnom, dovoljno je za dezinsekciju oko 30 m³ zapremine u trajanju od 4 sata. D. se može vršiti i izgaranjem buhača, pošto je prethodno poliven alkoholom. Dobra je i smjesa od 200 g španjolskog papra, 100 g dalmatinskog buhača, 100 g korijena valerijane i 100 g salitre; od toga se spali 1 velika žlica na 10 m³ prostora i ostavlja na dimljenju 2—3 sata. Dimovi, što se pritom stvaraju, omamljuju gamad, rjeđe je ubijaju. Zato se preporučuje, da se po završenoj dezinsekciji prividno uginula gamad pokupi s poda i baci u vatru. Visoko koncentrirani ekstrakti buhača (Pyrefume super 20, 30, 40, 60 i 100), koji sadrže od 2 do 10 g piretrina na 100 cm³, omamljuju ili ubijaju gamad munjevitom brzinom; zato se u novije vrijeme sve češće upotrebljavaju kao dodatak DDT-u, chlordanu, lindanu i drugim srodnim insekticidima, čija je akcija doduše polaganija, ali trajnija.

Ostala kemička sredstva upotrebljavaju se samo kao plinovi ili dimovi (otuda engleski naziv fumigation). S obzirom na njezin skroviti način života, gamad se može temeljito uništiti samo na taj način, jer dimovi prodiru i u najzabačenija mjesta. Među najvažnije plinove, koji se primjenjuju za dezinsekciju, ide: sumporni dioksid (SO₂) (dobiva se iz čeličnih boca pod tlakom, izravnim izgaranjem sumporova cvijeta ili iz Claytonova aparata).

Sumporni dioksid upotrebljava se sve manje, jer se, napose u vlažnoj okolini, pretvara u sumpornu kiselinu, koja nagriza tekstilna vlakna i oštećuje kovinaste predmete i boje. Umjesto sumpornog ugljika (CS₂) — koji ima neugodan miris, upaljiv je i eksplozivan — upotrebljava se salforkoza, preparat, koji se sastoji od 90% sumpornog ugljika, 5% alkohola i 5% vode; izgara u posebnom aparatu. Potrebna količina iznosi 20—50 g na 1 m³ prostorije kroz 4—6 sati. Slični su preparati verminal i venoxiol; za njihovo izgaranje nije potreban poseban aparat. Ugljikov tetraklorid (CCl₄) sličan je CS₂, ali nije upaljiv ni eksplozivan; insekticidno mu je djelovanje slabije od CS₂; obično se upotrebljava za uništavanje štetočinja hrane. Klorpikrin (CCl₃NO₂) je bezbojna tekućina, koja se ne otapa u vodi, već u organskim otapalima, ne gori i nije eksplozivna; njezine hlapljive pare jako podražuju sluznice oka i organa za disanje. Ne nagriza tekstil, boje i metalne predmete. Rasprskavanjem i raspršivanjem u količinama od 10 cm³ na 1 m³ zraka uništava gamad, napose žohare. Cijanovodična kiselina (HCN) je najjače i najsigurnije sredstvo za desinsekciju u plinovitom stanju. Proizvodi se izravnim dodavanjem sumporne kiseline cijanidu kalija ili natrija(2Na CN + H₂SO₄=Na₂SO₄ + HCN), ili se upotrebe njezini brojni gotovi preparati (cijanosorb, cijanol, a napose ciklon B, u kome je HCN vezan adsorpcijom uz infuzorijsku zemlju, odakle se oslobađa već pri običnoj temperaturi). U Francuskoj se mnogo upotrebljavao postupak po Galardiu (tekući cijanovodik s dodatkom 5% bromcijana i 6% oksalne kiseline punio se u staklene boce, iz kojih se razbijanjem stakla oslobađao cijan; ova je metoda zbog opasnosti posve napuštena). Cijanovodična se kiselina danas primjenjuje kao najvažniie kemijsko sredstvo za suzbijanje štakora na brodovima.

Etilenoksid (C₂H₄O) je bezbojna i vrlo reaktivna tekućina, prirodna aromatična mirisa, jedan i po puta teža od zraka; širi se istom prodornom snagom kao cijanovodična kiselina; djeluje sigurno, ne oštećuje predmete, manje je otrovna za čovjeka, ali je eksplozivna. U čistom se stanju rijetko upotrebljava za dezinsekciju, a djelovanje joj je ovisno o temperaturi, koja ne smije biti ispod 15⁰. U praksi se upotrebljava uspješno pod imenom T-gas, a sastoji se od 9 dijelova etilenova oksida i 1 dijela ugljične kiseline. Ne oštećuje živežne namirnice ni sobni namještaj; koncentriran u čeličnim bocama, pušta se kroz ključanicu u prostorije u količini 45—50 cm³ na 1 m³ prostora za vrijeme od 24 sata. Zatim treba, radi sigurnosti, zračiti prostorije najmanje 20 sati. Treba raditi pod maskom; zabranjeno je pušenje i rad kod otvorenog plamena.

Biološka sredstva sastoje se u čuvanju i odgajanju prirodnih neprijatelja insekata i štetočinja: šišmiša, lastavica i ribica (Gambusia affinis), koji se hrane komarcima i njihovim ličinkama; ptica, koje se hrane muhama; ježeva, koji se hrane žoharima, i t.d. Ovamo idu i nastojanja oko izmjene životnih uvjeta i onemogućenja ishrane insekata (isušenjem stajaćih voda, sađenjem drveća eukaliptus i t. d.).

Mjere opreza pri dimljenju broda. Međunarodnim sanitarnim propisima određeno je redovito tamanjenje štakora na brodovima. U tome slučaju vrši se deratizacija čitavog broda, a ostala se gamad uništava prema potrebi u prostorijama, gdje se pojavila (v. Karantena). Svojedobno su vršeni pokusi upoređivanja vrijednosti HCN i SO₂ kao uobičajenih sredstava za tamanjenje štakora, pa je ustanovljeno, da je pomoću HCN uništeno 95%, a pomoću SO₂ 75% svih štakora na brodu, bez obzira na to, da li su bila skladišta puna ili prazna. Podrobnijom analizom utvrđeno je, da je deratizacijom nadgrađa (kabina, spremišta, prostorija za posadu i krmenog dijela broda) sa HCN uništeno 94%, a sa SO₂ samo 55% štakora; u punim skladištima otrovano je sa HCN 80%, a sa SO₂ 64%, dok su u praznima postignuti otprilike jednaki rezultati: sa HCN oko 99%, a sa SO₂ 96%. Kod svih pokusa upotrebljeno je na 30 m³ 1,5 kg sumpora kroz 6 sati, odnosno 150 g HCN kroz 1,15 sati u skladištima, a 1,30 sati u nadgrađu. Količina sumpora ili drugog plina određuje se prema registarskoj toni, koja sadrži 100 kubičnih stopa ili 2,8 m³ zračnog prostora; prema tome će brod od 5000 čiste tonaže imati 500.000 kubičnih stopa zapremine samo u skladišnim prostorima. Pritom se pod čistom tonažom razumijeva zapremina broda, koja se trgovački iskorišćuje (za putnike i teret).

Dimljenje brodova vrši se, dakle, vrlo otrovnim sredstvima, pa se takav rad smije povjeriti samo posebno izvježbanom stručnom osoblju (sanitarnim tehničarima) pod izravnim nadzorom sanitarnih organa lučkih upravnih vlasti. Veći putnički brodovi imaju potreban broj takva osoblja u sastavu brodske zdravstvene službe; dužnost mu je, uz ostalo, da redovito vrši manje dezinsekcije i deratizacije na brodu, a kod velikih akcija (na pr. kod generalne deratizacije) da surađuje s lučkom sanitarnom vlasti. Osobe, koje tamane gamad, moraju za vrijeme rada nositi zaštitno odijelo, gumene rukavice i masku s valjanim cjedilima, odnosno moraju se služiti izolirnim aparatom (Dragerom). Usto moraju biti opskrbljeni potpunim priborom za rad. Pored ostaloga, ovamo idu pokusni objekti za ustanovljenje uspjeha dezinsekcije (žive buhe, stjenice, uši i t. d. u epruvetama s otvorom na čepu, koje se ostavljaju u prostoriji prije puštanja plina) i sredstva za utvrđivanje stanja otrovnosti atmosfere u prostoriji poslije zračenja i prije ulaženja u nju (trake bugačice natopljene reagencijama osjetljivima na otrove, žive pokusne životinje — miševi, štakori, zamorčad, kunići — koje se u kavezima stavljaju u prostorije poslije zračenja). Sanitarni nadzorni organ mora se prije puštanja plina u brodski prostor uvjeriti, da su za plin prohodni svi mrtvi prostori na brodu. Ovo je napose važno, kada se radi sa S0₂. Sav rastreseni materijal u ispražnjenim skladištima treba ukloniti ili tako porazmjestiti, da se štakorima onemogući skrivanje. Plin S0₂ uvodi se cijevima u brod na najnižem mjestu. Neki se otvori ispod tropa ostave otvoreni, dok se zrak ne istjera i prostorija ne napuni plinom. Oplate na cjevovodima treba ukloniti kao i pokrove nad kaljužom, da se plinu omogući slobodno prodiranje kroz čitav brod. Osobito treba pripaziti na čamce za spasavanje, u kojima se skuplja meteorska voda, pa se štakori u njima rado zadržavaju. Najbolje je, da se čamci isprazne i očiste prije dimljenja broda. Isto tako valja obratiti pažnju na krmeni dio broda, koji je često veoma zagađen štakorima i drugom gamadi. U kotlarama i strojarnicama obično nema štakora, ali se i te prostorije moraju podvrći dezinsekciji i deratizaciji, ako je brod zaražen kugom. U spremištima ugljena često se nalaze malarični komarci i komarci žute groznice. Od te se bolesti najčešće razbole baš ugljenari, dok su se prije na starim brodovima prvi slučajevi kuge javljali kod osoblja stroja, vjerojatno od štakora, što su se u velikom broju zadržavali oko kaljuže i u tunelu vijka. U pravilu: teret broda zaraženog kužnom bolesti ne treba raskuživati; prema ocjeni sanitarne vlasti podvrgavaju se dezinsekciji stare krpe, predmeti kućanstva, rabljena roba, kože, vuna ili živežne namirnice, koje potječu iz zaraženih zemalja. Nova trgovačka i tekstilna roba vrlo je rijetko zaražena.

LIT.: J. M. Rosenau, Preventive Medicine and Hygiene, New York i London 1931; Tanon, Hygiène maritime et prophylaxie internationale, Paris 1933; G. Peters, Chemie und Toxikologie der Schädlingsbekämpfung, Stuttgart 1936; H. Kliewe, Leitfaden der Entseuchung und Entwesung, Stuttgart 1937; United States Public Health Service, The Ship’s Medicine Chest and First Aid at Sea, Washington 1947; The American Public Health Association, The Control of Communicable Diseases in Man, New York 1950; M. Prica, Higijena, Beograd 1952; F. L. Mackie, Pest Control Developments in the Port of London, The Dock and Harbour Authority, 1955, Vol. XXXIV, No 400, str. 303.J. B.