BENGALSKI ZALJEV, dio Indijskog oceana; nalazi se između Dekanskog poluotoka (Prednja Indija) i Burme. Na istoku je omeđen linijom, koja se proteže od rta Negrais (16°03'N) u Burmi preko glavnih otoka u skupini Andamana do rta Sandy (10°48'N i 92°24'E) na Malom Andamanu, a odatle do Pulau Breucha (5°44'N i 95°04'E) na sjeverozapadnom kraju Sumatre. S juga je omeđen linijom, koja se proteže od Adamova mosta (između Indije i Ceylona) i od južnog rta Dondra Head na Ceylonu do Pulau Breucha (Bras) na Sumatri (v. kartu Indijski ocean).

Otoci i rijeke. B. zaljev je na jugu široko otvoren prema Indijskom oceanu, a s Burmanskim morem vežu ga mnogi prolazi između Andamanskih i Nikobarskih otoka, te sjeverni i južni prolaz Preparis između rta Negrais i Sjevernog Andamana. Istočna je obala Dekanskog poluotoka niska, naplavna i nerazvedena. Ima samo jednu veliku luku: Madras, a i ta je zapravo otvoreno sidrište, umjetno pretvoreno u luku. Na sjev. strani zaljeva pruža se niska obala široke delte, koju je izgradio riječni sistem Ganges-Brahmaputra. Njegovo je zaleđe najrodniji dio Indije. Tu se nalazi Calcutta, najprometnija luka u zaljevu. Obala Stražnje Indije pruža se konkordantno lancima gorja Arakan i Pegu, pa su se veće luke mogle razviti samo ondje, gdje široke riječne doline izlaze na more (Akyab i Bassein). Djelomično potopljeni nastavak lanaca Arakan u Burmi jesu otoci Andamani i Nikobari. Manji otoci Cheduba i Ramree uz obalu Burme poznati su po muljevitim vulkanima, koji su često aktivni. Otok Ceylon odijeljen je od Dekanskog poluotoka morskim prolazom Palk.

U B. zaljev utječu mnoge velike rijeke, od kojih su neke na svom ušću izgradile velike delte, tako na sjeveru Ganges i Brahmaputra, na istoku Irrawaddy, na zapadu Mahanadi, Godavari, Kistna i Cauvery.

Morske dubine. Južno od linije, koja spaja Yanaon na ist. obali Dekanskog poluotoka i otok Srednji Andaman u skupim Andamanskog otočja, nalaze se dubine veće od 3000 m, izuzevši jedan pomorski prag 2500 m dubok, koji se proteže uzduž 90. meridijana u blizini Andamanskog i Nikobarskog otočja. Izobata od 2000 m doseže na sjeveru širinu Akyaba. Najdublji dio Bengalskog zaljeva nalazi se jugoistočno od Ceylona (4°11'N i 83°18'E), gdje je dubina 5243 m, i na jugozapadu od Nikobara (8°1o'N i 92°E), gdje je dubina 5258 m. Izobata od 200 m, koja otprilike naznačuje granicu šelfa, proteže se uzduž juž. i ist. obale Ceylona i Koromandelske obale u udaljenosti od 20—25 km osim kod grede Mutapoli, gdje je udaljenost 55 km od obale. Na sjeveru se ona proteže oko 185 km ispred delte rijeke Gangesa. Uz obalu Burme te kod skupine Andamana i Nikobara šelf je vrlo uzak. Novija mjerenja dubine kod Madrasa na razmaku manjem od 1 nm (između 13°8' i 13°9'N te 80°45'E) pokazala su razliku u dubini od 1006 m, što znači, da je tu na uskom prostoru vrlo strm nagib dna (60,28%). Prema tome rijeke Koromandelske obale nisu mogle nanosima proširiti šelf pred svojim deltama, jer su struje odnijele sve nanose u dubokomorske dijelove zaljeva. U sjev. dijelu Bengalskog zaljeva olakšala je struktura dna nasipanje i tvorbu prostrane delte Ganges-Brahmaputra, kao i proširenje šelfa. Plosnat pojas Koromandelske obale graniči gotovo neposredno s dubokim morem. To razjašnjuje snagu valova na obalama Bengalskog zaljeva, koji se često iznenadno pojavljuju, ruše na obalu i sa sobom odnose sve, što im je na putu. Prema novijim istraživanjima takvi valovi ne stoje ni u kakvoj vezi sa seizmičkim pokretima (kao oni na zapadnoj obali Južne Amerike ili Japana), nego su posljedica dubokih atmosferskih depresija, jakih monsunskih vjetrova, a ponekad i ciklona. Mjestimice su se u šelf urezale duboke podmorske doline kao pred obalom Trincomalee i Panadura na Ceylonu, a osobito pred deltom Gangesa, gdje je ta dolina duboka više od 1000 m. Kolebanje dubine opaža se pred ušćem velikih rijeka Ganges i Irrawaddy, koje donose velike količine naplavina i na taj način smanjuju dubinu. Na Arakanskoj obali u blizini Akyaba i u prolazu Cheduba kolebanje dubine zavisno je od vulkanskih pokreta, kako to dokazuju muljeviti vulkani na otoku Cheduba, koji nakon erupcije ostavljaju iza sebe povišeno i opasno dno.

Sjeverno od 13°N pokriveno je dno Bengalskog zaljeva terigenim naslagama ilovače, pijeska i mulja; u blizini Ceylona, obale Burme te Andamana i Nikobara pokriveno je mjestimično koraljnim muljem. U dubokomorskim regijama južno od 13°N dominira globigerinski mulj.

Temperatura zraka i vode u cijelom Bengalskom zaljevu pokazuje poznati indijski tip godišnjeg hoda; naime, glavni maksimum u travnju i svibnju, sporedni u listopadu i studenom. Temperaturu nižu od tih maksimuma uzrokuju ljeti kiše, a zimi samo godišnje doba. Zračna strujanja od studenog do uključivo ožujka pripadaju sjeveroistočnom monsunu, koji je gotovo svuda suh, a nastaje zbog maksimalnog tlaka zraka u unutrašnjosti Azije (iznad 775 mm). Gradijenti tlaka zraka u Bengalskom zaljevu prosječno su maleni, tako je u veljači za Calcuttu 759,8 mm, a na ekvatoru 757,5 mm. Stoga puše sjeveroistočni monsun postojano, ali umjerenom brzinom. Od svibnja do uključivo rujna vlada mnogo snažniji jugozapadni monsun, koji donosi kišu. Tlak zraka je tada u kolovozu veći na ekvatoru (757,2 mm), nego u sjev. dijelu Bengalskog zaljeva (u Calcutti 750,9 mm). Prijelaz od jednog režima vjetra na drugi događa se u proljeće (ožujak, travanj) i jesen (listopad), pa u jesen, nakon mnogih tišina i oluja, vjetar zaokreće u smjeru kazaljke na uri, a u proljeće obrnutim smjerom. U ovim prijelaznim mjesecima često nastaju cikloni i vrtložne oluje, koji na tom relativno malom prostoru imaju veliku razornu snagu. Cikloni nastaju većinom na zapadu od Andamana i putuju prema sjeverozapadu u smjeru sjeverne obale zaljeva. Brzina, kojom se šire u početku, iznosi oko 4 nm na sat, a na kraju dosegne i do 18 nm na sat. Prvi je znak, koji naviješćuje dolazak ciklona, živo crvenilo neba za vrijeme izlaza i zalaza sunca, kasnije se daleko na horizontu (300—400 nm) pojavljuju crni oblaci s jakim sijevanjem munja. Tek pred sam dolazak ciklona barometar duboko i brzo pada (opažen je pad od 65 mm), a nakon toga dolaze orkanski valovi, koji na niskoj obali sve preplave. Za vrijeme ciklona u listopadu 1876 poginulo je u jednoj noći ist. od ušća rijeke Hooghly oko 100.000 ljudi, a isto toliko ih je pomrlo od bolesti nakon poplave, što ju je prouzrokovao taj ciklon.

Klima. Jedna je od najbitnijih značajki klime Bengalskog zaljeva obilje kiše i velika naoblaka. Izohijeta od 2000 mm proteže se u smjeru sjever-jug sredinom zaljeva, pa su krajevi istočno od te crte obilniji kišom od krajeva, koji se nalaze zapadno od nje. U sjev. dijelu zaljeva kiše su najobilnije od lipnja do rujna, dok u juž. polovici Bengalskog zaljeva prevladavaju proljetne i jesenske kiše. Vrlo suhu zimu ima samo sjeverni dio zaljeva, i to od obale Orissa preko ušća rijeke Hooghly do južne Burme. Znatne su lokalne razlike u godišnjoj količini i razdiobi kiše. Colombo, koji leži na jugozapadnoj strani Ceylona, ima godišnje 2156 mm kiše, a luka Trincomalee, koja leži na sjeveroistočnoj strani tog otoka, ima 1585 mm. Ist. obala Dekanskog poluotoka do Madrasa (1289 mm) pa i do Calcutte (1589 mm) ima znatne količine kiše, iako je izložena suhom sjeveroistočnom monsunu. Na zap. obali Stražnje Indije godišnja količina kiše još je znatnija (Akyab ima 5165 mm, a Moulmein 4816 mm). Ova golema količina kiše znatno utječe na temperaturu zraka i morske vode, kao i na salinitet mora.

Salinitet i struje. Najmanji je salinitet u Bengalskom zaljevu na kraju kišnog doba (listopad, studeni), kad rijeke s kopna donose goleme količine vode, koju onda morske struje dalje raznose prema jugu i jugozapadu. U sjevernom dijelu Bengalskog zaljeva na 20°N i 90°E Sewell je mjerenjem ustanovio, da temperatura površine morske vode iznosi na kraju suhog doba (travanj) 28,5°, salinitet 32‰, a na kraju kišnog doba temperatura je 28,4°, a salinitet 26‰. Salinitet se povećava do dubine od 400 do 600 m, a onda se vrlo polagano smanjuje do dna, tako da je u dubini od 5000 m 34,7‰. Temperatura se s dubinom smanjuje sve do dna, tako da je u dubini od 5000 m 1,2°. Morske struje u Bengalskom zaljevu teku općenito smjerom onog vjetra, koji prevladava, ali sa znatnim otklonima zbog ograničenog prostora u zaljevu. Za vrijeme sjeveroistočnog monsuna struje teku prema jugozapadu i zapadu, ali pred ist. obalom Ceylona zaokreću prema sjeveru. Za vrijeme jugozapadnog monsuna struja teče prema sjeveroistoku, ali u sjev. dijelu zaljeva zakreće u krugu nalijevo te se otklanja prema jugu, t. j. prema Koromandelskoj obali i Ceylonu. Promjena smjera struja traje mnogo dulje nego promjena monsuna. Posve je krivo mišljenje, da struja za cijelo vrijeme trajanja monsuna zadržava savršenu pravilnost u brzini i smjeru. Događa se, da u to vrijeme struja teče i potpuno obrnutim smjerom pod utjecajem jakih ciklona, koji joj mijenjaju brzinu i smjer. Plimni val prodire u sredinu Bengalskog zaljeva i odatle dopire istodobno do svih obala, koje su obrubljene dubokim dnom. Za živih morskih mijena digne se morska razina za 1 do 2 m na zap. obali Bengalskog zaljeva (kod Madrasa 1,1 m), pred otokom Sangar i na ušću rijeke Hooghly 5 m, ispred estuarija kod Chittagonga 3,9 m, na obali Burme 2—3 m, a uz zap. obalu Andamana i Nikobara 1,5—2,5 m. Najveće plimne struje opažene su u sjev. dijelu zaljeva, a najveće morine (mascarets) na ušćima mnogobrojnih rijeka na sjev. i ist. obali Bengalskog zaljeva.

Ribarstvo. Na obalama Bengalskog zaljeva ribarstvo ima lokalno značenje, osim na Koromandelskoj, Malabarskoj (sjev. od Mangalore) i Ceylonskoj obali, gdje se ponajviše love skuše, srdele i neke vrste morskih pasa, a ktome (kako je to već obično u tropima) i mnoge druge vrste riba u relativno malim količinama. Obala je Ceylona važna za ribarstvo zbog dubinske hladne vode, koju jedna konvekcijska struja diže na površinu i uvjetuje trajno velike količine riba. Za ribolov je važna i greda Pedro na sjeveru Adamova mosta, te greda Wadge kod rta Comorina. Uzgajanje i vađenje bisernih školjaka u zaljevu Mannar zauzima po važnosti drugo mjesto u svijetu (na prvom su mjestu otoci Bahrein u Perzijskom zaljevu).

Morski putovi i luke. Bengalskim zaljevom prolaze mnogi važni morski putovi, koji povezuju veće luke na njegovoj ist. i zap. obali s ostalim krajevima svijeta. Parobrodarske pruge vežu Bengalski zaljev s Adenskim zaljevom, obilazeći Ceylon kroz Nine Degree Channel (Kanal devetog stupnja) između Malediva i otočja Minikoy, ili kroz One and a half Degree Channel (Kanal jednog i po stupnja) između Malediva i arhipelaga Chagos, nastavljajući odatle put sjev. od otoka Sokotre. Pruge, koje vežu Zanzibar i jugoistočnu Afriku s Bengalskim zaljevom, prolaze sjev. od skupine Seychellesa ili juž. od te skupine, pa onda kroz One and a half Degree Channel. Pruge, koje vežu B. zaljev (sjeverne luke) i Malajski prolaz, ulaze u prolaz ist. od Pulau Jemura, linije iz Madrasa prolaze kroz Ten Degree Channel (Kanal desetog stupnja) između Andamana i Nikobara ili kroz kanal Sombrero (između sjev. i juž. skupine Nikobara), a one iz Colomba ulaze u Malajski prolaz kraj Breucha na sjeverozapadnom kraju Sumatre. Iz Malajskog prolaza u Adenski zaljev idu parobrodarske pruge preko sjevernih Malediva ili kroz kanal Kardiva (u Maledivima) ili kroz One and a half Degree Channel. S Australijom vežu B. zaljev dvije pruge: prva obilazi rt Leeuwin na jugozapadnoj obali Australije, a druga prolazi kroz Torresov prolaz. Prva je kraća otprilike 400 nm, ako brod plovi od Sydneya prema ist. obali Ceylona, a 100 nm dulja, ako plovi prema ist. obali Bengalskog zaljeva. Obje su pruge jednake, ako se plovi iz Sydneya prema sjev. obali zaljeva.

Na zap. obali Bengalskog zaljeva nalaze se važne luke: Karikal, Pondichéry i Yanaon, koje pripadaju Francuskoj, te Madras; na sjevernoj obali indijska luka Calcutta; na istoku pakistanska luka Chittagong i burmanske luke Akyab, Sandoway i Bassein, a na Ceylonu Trincomalee.

LIT.: O. Krümmel, Handbuch der Ozeanographie, Stuttgart 1911 ; Hann-Süring, Lehrbuch der Meteorologie, Leipzig 1926; J. Johnstone, A Study of the Oceans, London 1930; C. Vallaux, Géographie générale des Mers, Paris 1933; G. Schott, Geographie des Indischen und Stillen Ozeans, Hamburg 1935; J. Rouch, La Mer, Paris 1939; J. Rouch, Météorologie et Physique du Globe, I—II, Paris 1941—1950; Instructions nautiques N° 418, Paris 1945; J. Rouch, Traité d'Océanographie physique, I—III, Paris 1943—1948; J. Boucart, Géographie du Fond des Mers, Paris 1949; F. D. Ommanney, The Ocean, London 1949; Limites des Océans et des Mers, Bureau Hydrographique International, Monte Carlo 1950.O. Oz.