BALISTA (latinski balista ili ballista od grčkoga βάλλω balio bacam, hitam), vrsta antiknog ubojnog oružja, zvanog tormentum (latinski opći naziv svih ratnih strojeva za bacanje većih metaka — što bi slikovito odgovaralo današnjem topu — od latinskog torquere bacati, hitnuti). Stari su Rimljani upotrebljavali baliste prilikom napadanja (oppugnatio) i opsjedanja (obsidio, obsessio) kakva položaja ili utvrđena mjesta na kopnu ili na moru. Balistama su obično bacali veće komade kamenja; ponekad su ih upotrebljavali i za bacanje određenih količina olova i t. zv. falarika (latinski phalarica), t. j. dugih strijela i kopalja, što bi ih Rimljani omotali smolom, kučinama i drugim zapaljivim tvarima te ih prije samog bacanja upalili i onda bacali u neprijateljski tabor, tvrđavu i sl.

B. se sastojala od metalnog luka s tetivom na drvenom trupu ili postolju, koje je redovno stajalo na zemlji. Bilo je i takvih balista, koje su stajale na kotačima, a nazivali su ih carrobal(l)istae (od latinskog carrus teretna kola sa 4 kotača i balista). Glavni sastavni dio baliste zvao se tollēno (latinski tollēno poluga, motka), t. j. greda za zamahivanje.

Rimljani su imali većih (maiores) i manjih (minores) balista, prema tome, da li su izbacivale veće ili manje kamenje. Poznate su nam talentariae balistae, t. j. baliste, koje su mogle bacati komade kamenja teške 120 funta (od latinskog talentom, grčki τάλαντον mjera za težinu od 120 funta) i balistae centenariae (od latinskog centom sto), t. j. one, koje su bacale komade kamenja od 100 funta. B. je bacala pod kutom od 45° i ubraja se u t. zv. torzione strojeve. Pri kraju republikanskog režima svaka je rimska legija imala najmanje 10 balista. Klasičan primjer upotrebe balista daje Cezar u djelu De bello civili (I, 34—35, 56—58; II, 1—16 i 22), kad prikazuje opsjedanje Marseillea ← 49.

Riječ b. označivala je kod Rimljana i sam hitac, metak, bačen iz toga stroja. Prema toj riječi nazivali su se u rimskoj državi balistari (bal(l)istarius) obrtnici ili majstori, koji su izrađivali baliste, kao i oni, koji su se tim strojem služili; postojalo je i njihovo udruženje collegium balistariorum.A. Gć.

LIT.: V. Pollio, De architectura, X, 10, 11 i 16; N. Marcellus, De compendiosa doctrina per litteras, str. 555; A. Marcellinus, Rerum gestarum lib. 23, 4; F. V. Renatus, Epitoma institutionum rei militaris, 2° izd., Lang, 1885; E. Schramm, Griechisch-römische Geschütze, Metz 1910; J. Kromayer i G. Veith, Heerwesen und Kriegsführung der Griechen und Römer, Berlin 1928.