BALEARSKI OTOCI, 38°40′ i 40°5′N te 1° i 5°E, leže uz istočnu obalu Španjolske. Sastoje se od 4 velika otoka: Mallorca (3390 km²), Menorca (754 km²), Ibiza (572 km²), Formentera (115 km²) i niza malih; ukupna je površina 5014 km².

U antičko se doba samo istočni skup (Mallorca, Menorca) naziva Baleari, a zapadni (Ibiza, Formentera) Pityusi. Prethistorijski nalazi (grobnice) svjedoče o davnoj naseljenosti ovih otoka. U Starom vijeku pripada otočna skupina Kartagi, zatim Rimljanima, koji osnivaju Palmu i Pollentiu. U toku historije Balearima vladaju Vandali, Bizant, Arapi (Mauri); u XIII. st. otoci predstavljaju kraljevstvo Mallorca, a u XIV. st. pripojeni su Španjolskoj. Nakon toga Menorca mijenja gospodare (Engleska, Francuska) i tek 1802 dolazi u sklop Španjolske.

U petrografskom sastavu otočja pretežu vapnenci, starije geološke formacije samo se mjestimično pojavljuju na površini. Baleari predstavljaju ostatak kopnene veze Pireneja sa Sierra Nevadom.

More je između otoka Ibiza, Formentere i kontinenta duboko do 872 m, a između otoka Mallorca, Menorca i susjedne obale do 2485 m. Izobata od 200 m nalazi se oko otoka Mallorca i Menorca 7—38 km od obale, a oko otoka Ibiza i Formentera 1o—15 km od obale.

U Balearskoj skupini najveći je otok Mallorca. Njegovi su jugozapadni, a osobito sjeverozapadni dijelovi (Puig Mayor 1445 m) brdoviti, dok je središnji dio ravan. Jugozapadno područje ima izrazita kraška obilježja (spilje Cuevas de Artá i Cuevas del Drach). Na otoku su tri veća zaljeva: Alcudia, Pollensa i Palma, prva dva na sjeveroistoku, a treći na jugozapadu.

Menorca je nizak i gotovo ravan otok (maksimalna visina Monte Toro 358 m). Od Mallorke ga rastavlja prolaz Menorca. Sjeverna i istočna obala ima brojne duboke riase: Fornells, Mahon (s dobrom lukom i povoljnim dnom za sidrenje), Addaya i dr.

Zapadni otoci Ibiza i Formentera međusobno su odijeljeni pličinom Cabrera, Conejera, južno od Mallorke, Isla del Espalmador, Isla del Espardell, između Ibrize i Formentere, i niz drugih malih otoka sačinjavaju s navedenim većim otocima Balearsku otočnu skupinu.

Zbog malog prostora i vapnenačkog sastava tla na otočju postoje samo kraći vodeni tokovi. Klima je izrazito mediteranska; veći dio godine vlada suša. Godišnje su količine oborina: Menorca 648 mm, Mallorca 453 mm (uglavnom jesenske kiše). Flora i fauna otočja odgovara mediteranskoj klimi.

Prema popisu od 1950 bilo je u pokrajini Islas Baleares 422.089 st. Oni govore narječjem katalonskog jezika; službeni je jezik kastiljski. Naselja su uz obale i u nizinama, a goroviti su krajevi gotovo nenaseljeni. Zemljoradnja je glavna grana privrede na otočju. Nedostatak se vode mjestimično nadoknađuje umjetnim natapanjem zemljišta. Na Mallorki se uzgajaju bademi, masline, vinova loza (poznate vrste vina Muscadel i Montona), smokve, naranče, rogači, kajsije i limuni. Na Menorki i Formenteri uzgajaju se žitarice (pšenica, ječam), krumpir i povrće. Otpaci voća omogućuju svinjogojstvo, a pašnjaci uzgoj goveda, ovaca i koza. Ribarstvo je za otočane važna privredna grana. Šume su uglavnom iskrčene; na drvetu nopal živi cochenilla (vrsta uši, koja služi za dobivanje boja). Otoci su poznati po mramoru, solanama (na Ibizi i Formenteri). Usprkos nalazištima bakrenih, olovnih i željeznih ruda te lignita industrija se nije razvila. Baleari izvoze: bademe, ulje, vino, voće, svinje; uvoze: žito, brašno, metalnu robu, drvo.

Otočje ima dobre saobraćajne veze s Valenciom, Barcelonom, Marseilleom; obale su povezane s unutrašnjosti dobrim cestama, a Mallorca ima i željezničku mrežu. Ugodna klima i prirodne ljepote daju Balearima i turističku važnost.

Na Mallorki, u dnu zaljeva Palma, leži glavni grad Balearskih otoka Palma de Mallorca s predgrađem Santa Catalina (136.814 st., 1950).

U unutrašnjosti Mallorke nalaze se mjesta: Inca, La Puebla, Pollensa, Felanitx, Soller (naseobina francuskih doseljenika).

Mahón je glavno mjesto i luka Menorke (18.450 sr.). Izvozi se: sir, stoka, obuća, srebrni novac. Cestom iz XVIII. st. spojen je s Ciudadelom. Na Ibizu je važnije mjesto Puerto de Ibiza.J. Z.