BAKARSKI ZALJEV, najveći zaljev u Hrvatskom Primorju, eliptična oblika, dug 4,6 km, širok prosječno 600—700 m, a na najširem mjestu 1,1 km. S otvorenim morem vežu ga oko 300 m široka Bakarska vrata, koja se protežu od crte rt Molnarić — rt Oštro do crte rt Babno — rt Kavranić. B. z. je potopljen dio Rječinsko-vinodolske udoline, koja se pruža od sjeverne Istre paralelno s obalom do Novoga, a građena je od flišnih lapora i pješčenjaka te rudistnih vapnenaca. Obale su Bakarskog zaljeva strme, pa se spuštaju do dna zaljeva pod kutom od 43⁰. Najveće se dubine nalaze u Bakarskim vratima (44—48 m) i po sredini zaljeva (34—38 m), a najmanje na jugoistoku u uvali Bakarca (3—14 m). Prosječna dubina zaljeva iznosi 25,8 m. Dno je pokriveno pijeskom i muljem. Sjeveroistočna je obala karakteristična zbog izvora slatke vode, koji se djelomično nalaze na samoj obali, a djelomično kao vrulje u moru. Najjači je takav izvor Jaz u Bakru. Zbog znatne količine slatke vode, koju izvori izbacuju, snizuje se slanost i temperatura morske vode u Bakarskom zaljevu. Najmanja je slanost na površini u svibnju, kad izvori izbacuju najviše vode. U to doba iznosi slanost po sredini zaljeva na površini 13,7‰, a kod rta Babno 14,11‰. Ljeti se slanost na površini povećava te iznosi 27,3—30,9‰. U vezi s pritjecanjem slatke vode mijenja se i temperatura. Morska voda, koja kroz Bakarska vrata dolazi u B. z., toplija je od vode u zaljevu. Zbog velike količine hladnije slatke vode temperatura je površinskog sloja u Bakarskom zaljevu prosječno 2—3⁰ niža nego u površinskom sloju mora izvan zaljeva. Razlike u temperaturi i slanosti povremeno uvjetuju stvaranje lokalnih kratkotrajnih morskih struja. Amplituda živih morskih mijena iznosi prosječno 0,25 m. U Bakarskom zaljevu pojavljuju se i seše (v.), stojni valovi, koji se u narodu zovu štige. Po narodnom iskustvu oni se javljaju kao preteče juga, od kojega je B. z. svojim prirodnim položajem dobro zaštićen. Za plovidbu je bura vrlo opasna. U podmorskoj vegetaciji najbrojnije su zelene i smeđe alge. Zbog slabije slanosti, crvenih morskih alga ima mnogo manje. U vertikalnoj razdiobi vegetacije alga razlikuju se dvije zone, litoralna i sublitoralna, koja dopire samo do 8 m dubine. Dublje od 8 m nema u Bakarskom zaljevu nikakve vegetacije. Ribolov je najjače razvijen u jugoistočnom dijelu zaljeva, napose u Bakarcu, gdje se love ponajviše tunji. Na obali zaljeva nalaze se naselja Bakar i Bakarac, a na ravnjaku iznad zaljeva Škrljevo, Krasica, Praputnjak, Meja i Hreljin.

LIT.: Izvještaji o 1. i 2. naučnom istraživanju Jadranskog mora 1913., Prirodoslovna istraživanja JA, sv. 2, Zagreb 1914; V. Vouk, Morska vegetacija Bakarskog zaliva, Prirodoslovna istraživanja JA, sv. 6, Zagreb 1915; A. Gavazzi, Prilozi za hidrografiju Bakarskog zaliva, Prirodoslovna istraživanja JA, sv. 13, Zagreb 1918; F. Koch, Geotektonische Beobachtungen im alpinodinarischen Grenzgebiete, Cvijićev Zbornik, Beograd 1924; B. Milojević, Dinarsko primorje i ostrva, Beograd 1933; J. Goldberg i K. Kempni, O oscilacijama Bakarskog zaljeva i općem problemu zaljevskih seša, Prirodoslovna istraživanja JA, Zagreb 1938; Granice morskih predjela uz istočnu obalu Jadranskog mora, Hidrografski institut JRM, Split 1954.I. R.

Ribarstvo. Najvažniji ribolov Bakarskog zaljeva je tunolov stajaćim tunolovkama. U historijskim ispravama nekadašnje Frankopanske gospoštije bakarske iz XVI. st., kojoj su pripadale stajaće tunolovke Bakarskog zaljeva, spominje se, da je tunolov donosio najvažnije prihode. Jedna isprava iz 1815 veli, da su dohoci od regalnog prava tunolova najvažniji prihod gradske blagajne Bakra.

Koncem XVIII. st. postojale su u Bakarskom zaljevu ove stajaće tunolovke: 1. Tunolovka pred Sv. Margaretom u Bakru, koja je jedan dio ulovljene ribe morala davati crkvi. Danas je napuštena. — 2. Tunolovka Pod steni u Bakru, koja i danas postoji kao vlasništvo Ivana Bačića iz Bakra. — 3. Tunolovka u Bakru, na Grohotini, između Dobre i Portića. Davno je napuštena. — 4. Tunolovka pod Vrhom Gradac, na Bakarcu. Danas vlasništvo ribarske zadruge Bakarac. — 5. Tunolovka pod Kijačem, na Bakarcu. Danas je vlasništvo radne zadruge Bakarac. — 6. Tunolovka unutar Vrha Kavranić. I ova je danas vlasništvo radne zadruge Bakarac. — 7. Tunolovka u Kraljevici, uz staru Forticu. 1953 napuštena uslijed izgradnje objekata u blizini, koji su ometali tunolov. 8. Tunolovka Sršćica, na vratima Bakarskog zaljeva. Postoji i danas kao vlasništvo braće Ivančić iz Crikvenice, a drži je u zakupu ribarska zadruga Jadran iz Crikvenice.

U novije su vrijeme tunolovke Bakarskog zaljeva imale godina s dobrim uspjehom. Osobito se ističe 1933, kada su ulovile 133 t tunja i njegovih srodnika. U razdoblju između 1931—40 lovile su prosječno 75 t ribe, a u poslijeratnom razdoblju, 1947—52, oko 90 t godišnje. God. 1953 bila je vrlo loša, ulovile su 15 t tunja i 7 t trupa. — Unatoč naletu suvremenih motornih brodova tunolovaca, koji na otvorenom moru love tunje opkoljavanjem kružnim plivaricama, pojedine tunolovke Bakarskog zaljeva i dalje se održavaju i opravdavaju svoje postojanje.

Tunji, na svojim stalnim putovima, u proljetnom nadiranju prema sjevernom Jadranu, zavlače se u sve njegove zaljeve, a B. zaljev im je krajnja meta. Tunolovka Pod steni, smještena duboko u Bakarskom zaljevu, lovi znatno bolje nego one na vratima zaljeva.

Osim tunja, love se u ranim proljetnim i kasnim jesenjim mjesecima srdelice-papaline. Love ih sa 7 migavica, i ukupna lovina kreće se oko 30 t godišnje. U travnju i svibnju love se u Bakarskom zaljevu skuše migavicama i stajačicama lokardarama. — Od pridnenih vrsta često se viđaju mala jata trlja. Sve rjeđi su slučajevi lova zubataca, lubina i komarča. Još se nalaze pojedine vrste landovine i glavonožaca. — U prijašnja vremena — danas rjeđe — susretao se u Bakarskom zaljevu u velikom broju pas kostelj (Acanthias vulgaris), ovdje nazivan košćak, na položajima od Potočine do Boke, po sredini zaljeva, na mulju i pijesku. Na tim predjelima nađe se i po koja raža (Raja). Lov svih navedenih pridnenih vrsta obavlja se u zaljevu sa 20 mreža stajaćica, 15 svjetiljki za ribolov pod osti, i sitnim priborom sportskog ribolova.

LIT.: M. Mažić, Tunolov municipija bakarskog, Novi list, Sušak 1925, br. 240—247; V. Polić, Nešto iz biologije nekih morskih riba, Lovačko-ribarski vjesnik, XVII/1908, br. 3, str. 28—30.J. Bi.