BADIJA, 42°58'N i 17°10'E, otočić oko 0,8 nm istočno od grada Korčule, u istočnom dijelu Pelješkog kanala, oko 1 km² površine.

U srednjovjekovnim spisima B. se naziva otok sv. Petra ili Veliki otok. Susjedno stanovništvo zove i danas Badiju Otok. God. 1394 korčulanska je općina darovala franjevcima dio otoka, na kojem je pod konac XV. i u početku XVI. st. sagrađen samostan. B. i susjedni školjići građeni su od vapnenca. Klima (srednja godišnja temperatura iznosi 16°C) je mediteranska, vegetacija također.

Duž južne obale Badije nalazi se dobro sidrište za srednje brodove, a manji se brodovi mogu u četverovezu vezati zapadno od samostana. Gat pred samostanom dug je 20 m i služi uglavnom za brodice. Južno od samostana nalazi se hrid Baretica, koja je obrasla travom i borovima. — U knjižnici samostana (oko 6000 svezaka) sačuvano je nekoliko latinskih i grčkih inkunabula. Spomenici umjetničke vrijednosti (drveno raspelo iz XV. st., slika Posljednje večere i dr.) nalaze se u crkvi samostana.

Otočna skupina oko Badije. B. je od Korčule odijeljena kanalom Ježevica, u kojemu jugo i bura pušu snažno, ali ne stvaraju valove. Ispred sjevernog ulaza u kanal nalazi se pličina Križ (4 m); u ostalim dijelovima prolaza dubine su veće (oko 7 m). Sjeverno od otočića Badije nalazi se pličina Lučnjak, označena kamenom oznakom, a istočno od nje istoimeni otočić. Sjeveroistočno od Badije leži otočić Rogačić, a prema jugu Planjak, koji je pličinom Plovita odijeljen od Kamenjaka. Vrnik je uz Badiju jedini naseljeni otok ove skupine. Na njemu je kamenolom, a naselje na sjevernoj obali ima oko 130 st. Na jugozapadnoj obali je Vrnika dobro zaklonište od južnih vjetrova; mali zidani gat izložen je maistralu. Istočno od ovog otočića leži Gubavac, djelomično obrastao grmljem; uz njega je istoimena pličina. Luka Bujalo vrlo je dobro zaklonište od svih vjetrova. Dno je ovdje muljevito i dobro za sidrenje.

U vanjskom nizu otočića, koji leže istočno od Badije, nalazi se Sutvara; na njegovoj je sjevernoj strani hrid Škrpinjak. Sutvaru, hrid Škrpinjak i jugoistočno položen otočić Bisaču snažno zapljuskuju valovi za južnih i jugoistočnih vjetrova. Otok Majsan, sjeveroistočno od Badije, obrastao je grmljem, a prepoznaje se po brežuljku (31 m), koji se prema jugu strmo ruši u more. Hrid Majsanić niska je i gola, a između nje i istoimenog otočića dubina je oko 2,5 m. Otočić Gojak sasvim je gol; oko 400 m jugozapadno od njega nalazi se opasni greben Gojak, svega 0,5 m ispod razine. Otočići Stupa Vela i Stupa Mala spojeni su podvodnim grebenom. Istočna obala Stupe Vele stjenovita je. Između Stupe Male i hridi Majsanić nalazi se opasan podvodni greben. Otočići Sestrice također su spojeni grebenastim pragom (na dubini od 0,5 m). Na Sestrici Veloj nalazi se svjetionik s čuvarskom kućom, a na sjeverozapadnoj strani otočića zidani gat za brodice, s dizalicom, motovilom i vlakom.

LIT.: B. Ž. Milojević, Dinarsko Primorje i ostrva, Posebna izdanja SA, knj. 25, Beograd 1933; B. Foretić, Otok Korčula u srednjem vijeku do 1420, Djela JA, knj. 36, Zagreb 1940.I. S.