BADEM (bajam, Prunus Amygdalus), uzgaja se u toplijim krajevima kao voćka. Ima ga više vrsta, od kojih neke manje služe samo kao ukras. Stablo pravoga badema naraste 6 do 10 m visoko. Podrijetlom je iz Prednje Azije, gdje i sada raste samonikao. Pravi je badem prenesen iz Sirije u Grčku, a grčki su kolonisti proširili uzgoj po svim krajevima oko Mediterana. Stablo badema dosta je rašireno i na našem primorju i u Dalmatinskoj Zagori, a nešto i u Hercegovini (svega oko 400 tisuća stabala). Plod je ovijen zelenom ljuskom, a zatim tvrdom korom, ali ima badema s polutvrdom i mekom korom (mekiši). Po okusu jezgre razlikujemo dvije glavne vrste badema: slatke i gorke. Slatki su ugodna okusa i upotrebljavaju se za jelo. I slatki i gorki bademi sadrže mnogo ulja. Kod slatkih ga ima 40—45%, a kod gorkih 20—40%, pa se tiještenjem dobiva bademovo ulje, koje se upotrebljava u medicini, kozmetici i kao mazivo ulje za satove i ostale precizne sprave. Kod gorkih badema važna je sastojina amigdalin i droga amygdala amara. Osobito su dobre i poznate vrste španjolskih badema iz mediteranskih krajeva (izvozne luke Alicante i Valencia) i otoka Baleara. Jak je prirod badema u Italiji (poznati su firentinski), Grčkoj (slabije kvalitete), Siriji, Palestini, Perziji i zemljama Sjeverne Afrike (berberski bademi). U Americi su jače rasprostranjeni jedino u Kaliforniji. Jugoslavenski je izvoz 1950 iznosio 4,709.000 Din, a 1951—329.000 Din. Prinos i izvoz znatno se mijenjaju u vezi s klimatskim prilikama.N. Pć.

Slaganje. Pakuju se u vreće, bale, bačve ili kutije. To je suh i fin teret, koji treba slagati s najvećom pomnjom, a zato je potrebna i obilna količina prikladnog zaštitnog materijala. Naročito treba paziti, da se bademi ne ovlaže, i da ih druga roba ne pokvari.

Faktor slaganja: u vrećama 2 m³, u kutijama 1,9 m³, u bačvama 3,5 m³ po t.B. L.