AUCKLAND, 36°51'S i 174°49'E, luka na ist. obali sjevernog otoka Novi Zeland, u zaljevu Hauraki, na estuariju rijeke Waitemata. Zaljev je zaštićen poluotokom i nizom otoka. Glavni ulaz je kanal Rangitoto, širok 300 m, u kojem za niske vode dubina iznosi 9,6 m. Za sidrenje u unutrašnjosti zaljeva povoljna je dubina (22 m) kao i sastav dna. Za živih mijena iznosi amplituda 3,7 m, a za mrtvih 1,7 m. Lučko zakašnjenje iznosi 7h 11m. Klima je slična sredozemnoj, ali s manjim amplitudama. Srednja tem99peratura u Aucklandu iznosi u veljači 19,6°, a u srpnju i kolovozu 11,1°. Godišnja količina oborina iznosi 1110 mm (najviše potkraj jeseni i na početku zime). U tom dijelu N. Zelanda prevladavaju jugozapadni vjetrovi, koji pušu osobito zimi, no luka je od njih dobro zaštićena.
A. je jedna od najsigurnijih i najudobnijih luka Novog Zelanda. U nju mogu ući brodovi od 9,1 m gaza, dok je rijeka Waitemata plovna za brodove od 6,1 m gaza, i to na duljini od 7,5 km više ušća. Pilotaža je obavezna za sve trgovačke brodove. Luka je dobro opremljena elevatorima, konvejerima, većim brojem dizalica (od 3 i 5 t nosivosti). Jedna plutajuća dizalica ima nosivost od 80 t. Ima velika skladišta za smrznuto meso. Na sjev. obali je dok za popravak brodova dug 180 m. A. se nalazi na glavnoj pruzi sjevernog otoka Novi Zeland. Preko njega se izvozi smrznuto i konzervirano meso, ribe, maslac, sir, voće, med, vuna, koža, drvo, zlato, kauri-smola i cement, a uvoze se manufakturni proizvodi, brašno, pšenica, šećer, voće, ugljen, željezo, drvo, fosfati, benzin, petrolej, željezna roba, strojevi i automobili. Prosječni promet iznosio je u godinama između dva rata 2,9 mil. t. A. je povezan redovitim parobrodarskim i avionskim linijama s Australijom, Velikom Britanijom i pacifičkom obalom Sjeverne Amerike, a prugama obalne plovidbe s većim lukama na otoku. Željeznica ga veže s Wellingtonom i ostalim središtima na Sjevernom otoku. Sjeverno od trgovačke luke je sidrište ratnih brodova s dubinom od 11—14 m. A. je glavna postaja britanske ratne mornarice u Novom Zelandu. Grad A. je na uskoj prevlaci, kojom je sjeverni poluotok vezan s trupom otoka. Sagrađen je na južnoj obali rijeke Waitemate, a širi se prema zaljevu Manukau na zapadnoj obali otoka. To je najveći grad Novog Zelanda sa 329.123 st. (1951). Ima sveučilište i umjetničku galeriju s mnogim djelima maorske umjetnosti. A. je osnovan 1840 kao glavni grad Novog Zelanda, ali je 1865 sjedište vlade preneseno u Wellington.
LIT.: Ports of the World, London 1949.Z. D.
Naši iseljenici. Naseobina u Aucklandu i okolici ima oko 3000 iseljenika, od toga živi u gradu jedna tisuća. Prve grupe naših iseljenika stižu u A. u razdoblju između 1840-50, a u većem broju između 1890—1900 i 1919—40. Najvećim dijelom potječu iz Dalmacije i Hrvatskog Primorja. Naši iseljenici rade kao ribari, industrijski i poljoprivredni radnici, kao farmeri, obrtnici, trgovci i namještenici, dok su se prvobitno isključivo bavili sakupljanjem kauri-smole i poljoprivredom. U okolici Aucklanda pridonijeli su osnivanjem farma razvoju poljoprivrede, a specijalno napretku voćarstva i vinogradarstva u susjednim mjestima Oratia i Henderson. Svoje prištednje uglavnom ulažu u ribarstvo i ribarsku industriju. God. 1927 osnovali su Ribarsku zadrugu sa 16 ribarskih brodova, u vrijednosti od 60.000 £, tri manja ribarska poduzeća sa 10 ribarskih brodova. Osim toga otvorili su oko 100 ribarnica. U razdoblju od 1927-46 osnovano je u Aucklandu 14 društava i ustanova, koja među iseljenicima uspješnim kulturnoprosvjetnim radom i mnogim priredbama podržavaju njihovu nacionalnu svijest. Posebno se ističu: Hrvatsko dobrotvorno prosvjetno društvo, sa ženskom sekcijom, koja ima pjevački zbor; Jugoslavenski klub, Jugoslavenski savez, Dalmatinski kuglaški klub, a 1939 otvoren je i Hrvatski dom. Pored toga postoji kao sekcija Jugoslavenskog saveza omladinski ogranak »Maršal Tito«. U Aucklandu su pokrenuti također listovi: Nada (1910), Danica (1912), Zora (1913-18; urednik L. Skansi) i Slavenski glasnik (1945). Naši iseljenici iz Aucklanda pomagali su novčano Narodnooslobodilački pokret, izbjeglice u Egiptu, a u poslijeratnoj obnovi napose svoja rodna mjesta i gradnju Dječjeg doma u Bihaću. Ukupno su poslali preko 20.000 £. U razdoblju od 1946-48 vratilo se više stotina iseljenika iz Aucklanda u domovinu.
LIT.: Novi iseljenik, Zagreb, 1934, 1936, 1940; Katastar naših naselja Iseljeničkog komesarijata Zagreb, 1936—40; Iseljenički muzej, Zagreb 1938; Spomen knjiga o pomoći jugoslavenskih iseljenika iz Australije svojoj domovini, Sydney 1947; Napredak, Sydney 1944—48; Matica iseljenika Hrvatske, Zagreb 1953, br. 4 i 5; Iseljenički arhiv JA, Zagreb.M. Ba.