ATLANTSKA POMORSKA BITKA (naziva se i Bitka kod rta Finisterre) između engleske kanalske flote pod admiralom Howeom i francuske flote iz Bresta, pod zapovjedništvom admirala Villaret-Joyeuse-a, vodila se od 28. V.—1. VI. 1794, za koalicionih ratova protiv Francuske republike, na pučini Atlantskog oceana, oko 400 nm od kopna. Odluka je pala u završnoj bitki 1. VI., i zato je Englezi nazivaju The Glorious First of June. Do bitke je došlo prilikom dolaska velikoga konvoja od preko 100 trgovačkih brodova krcatih žitom, koje je Francuska 1793 nabavila u Americi zbog slabe žetve i straha od gladi. Taj je konvoj isplovio u pratnji 4 linijska broda pod admiralom van Stabelom prvih dana travnja 1794 iz Amerike. 10. IV. poslao je Villaret-Joyeuse iz Bresta daljnjih 5 linijskih brodova ususret konvoju, a sam je namjeravao isploviti nešto kasnije s glavninom, da prihvati konvoj. U nastojanju da uhvati francuski konvoj, admiral Howe je 2. V. isplovio sa svojom flotom iz Portsmoutha i pošto se pred Brestom uvjerio, da francuska glavnina još nije isplovila iz luke, otplovi prema zapadu ususret konvoju. Ne našavši traženu brodopratnju vraća se 19. V. pred Brest, gdje sazna, da je Villaret sa 26 linijskih brodova 16. V. otplovio prema zapadu. On ga sa svojih 26 linijskih brodova odmah slijedi i 28. V. prestigne na pučini, oko 400 nm zapadno od Ouessanta. Kada je Villaret opazio, da su ga Englezi prestigli, stao se povlačiti prema istoku, te je toga dana došlo samo do napada odreda najbližih engleskih brodova na francusku zaštitnicu. 29. V. bio je Villaret prisiljen da prihvati borbu; opazivši, da brodovima njegove zaštitnice prijeti opasnost, naredio je zaokret, koji je zbog nesposobnosti francuskih zapovjednika brodova omogućio Howeu da probojem francuske linije odijeli njihova posljednja 3 broda od glavnine. Nakon dvosatnih napora uspije Villaretu osloboditi dva svoja odvojena broda i izvući se iz borbe. U toku prva dva dana borbe 4 su francuska i 1 engleski brod bili onesposobljeni za borbu. Gusta magla 30. i 31. V. spriječila je nastavak borbe, tako da su se obje flote ponovo sukobile 1. VI., gotovo na istom mjestu, gdje su se 28. V. bile susrele. Francuskoj su se floti u međuvremenu priključila 4 linijska broda jednog odreda, koji je još 10. IV. napustio Brest, tako da je u konačnoj borbi stajalo 25 engleskih nasuprot 26 francuskih linijskih brodova. Računajući s taktikom francuskih mornara, koji su u borbi obično gađali u jarbole protivnika i zatim napustili borbu, a da ih protivnik zbog oštećenih jarbola nije mogao progoniti, Howe, koji je s obzirom na vjetar bio u povoljnijem položaju (u privjetrini), naredi svojim brodovima da što brže probiju protivničku liniju i da zatim svaki od njih iz privjetrine zametne borbu s najbližim protivničkim brodom. Engleski admiralski brod Queen Charlotte prijeđe iza krme Montagne-a, na kojemu se vijala zastava Villaret-Joyeuse-a. Za njegovim se primjerom povedu i drugi engleski brodovi. Kad se spustila gusta magla, Villaretu je u 10^h30^m uspjelo sakupiti 19 svojih brodova i izbjeći daljnju borbu uz gubitak od 7 brodova (6 zaplijenjenih i 1 potopljen). Iako ova bitka taktički nesumnjivo predstavlja veliku pobjedu Engleza, strategijski je uspjeh bio na strani Francuza, jer je admiralu van Stabelu uspjelo da 30. V., zaštićen maglom, neopaženo prođe nešto južnije od bojišta i da 14. VI. sa cijelim konvojem uplovi u Penmarch.E. V.