ATIKA, poluotok i pokrajina u istočnom dijelu južne Grčke. Sjeverno je područje Atike gorovito, a južno pretežno nizinsko. Gore Kithairón (1408 m) i Párnís (1413 m) dijele poluotok od pokrajine Beocije na sjeveru, na istoku je Pentelikón (1100 m), na zapadu Imittos, a na jugu Lávrion, koji završava rtom Soúnion, najjužnijom točkom poluotoka. Nizine poluotoka sačinjavaju Maratonsko polje u sjeveroistočnom primorju, Eleuzinsko polje u zapadnom, koje je vapnenačkom gredom (468 m) odijeljeno od Atenskog, i Mesogisko polje, između Imittósa i Lávriona.

Obala Atike dobro je razvedena. Prostrani Saronički zaljev pruža se na jugozapadu, s manjim Faleronskim i Legranskim zaljevom te lukama Pirej, Zéa, Mounikhía, Fáliron, Aliki i Sounion. Na istočnoj strani Atike nalazi se veliki Petalinski zaljev, u njegovu su sklopu manji zaljevi Ergastíria, Thorikón (s lukom Mandrí), Avláki i Maraton.

Klima je Atike izrazito mediteranska, osobito u obalnom dijelu. Zimske temperature iznose 8,5°—11,9°C, a ljetne 24⁰— 27°C. Oborina ima prosječno 50—500 mm godišnje, pretežno u zimskim mjesecima.

Površina Atike iznosi 2200 km²; ona je iza Krfa najgušće naseljeno područje Grčke (152 st. na km²). Glavni je grad Atike (i ujedno Grčke) Atena, s najvećom i najvažnijom grčkom lukom Pirej (Peiraieus). Stanovnici su Grci i pogrčeni Šiptari. U sjevernim, planinskim krajevima stanovništvo se bavi stočarstvom i iskorišćivanjem šuma. U južnom dijelu poljoprivreda (žitarice, vinogradi, masline, južno voće), rudarstvo (rudnici srebra u okolici Lávriona, olovo, mangan) i pomorstvo glavne su grane privrede. Za promet ove pokrajine imaju važnost pomorski putovi i željeznica, kojom je Atika spojena s jugozapadnom i sjevernom Grčkom.

Industrija Atike uglavnom je koncentrirana u Ateni (prehrambena, tekstilna, lončarstvo i dr.), a njezini se proizvodi dijelom izvoze preko Pireja. Glavni su izvozni proizvodi Atike: vino, južno voće i manganova ruda.A. Mr.