LOVOR ( Laurus nobilis L.), vrlo vrijedno i značajno drvo našeg mediteranskog područja. Podrijetlom iz Prednje Azije, l. se raširio po svim zemljama oko Sredozemnog mora. Kod nas je najbujnije razvijen na granici zimzelena rašća, u miješanim šumicama, koje su se smjestile na donjoj granici predbrdskog pojasa. Poznati su naši lovornjaci na području oko Opatije, Ike, Ičića, Lovrana i Mošćenice na podnožju Učke. Brojnije raste i u južnoj Dalmaciji.

L. je veoma otporna biljka, koja se lako pomlađuje. Kožnati i cjeloviti listovi lovora vrlo su intenzivna mirisa, zbog čega se i upotrebljavaju u različite svrhe: najviše se lovorova lišća troši za spremanje suhog voća i kao začin u kuhinji. Kao začin upotrebljavaju se i lovorovi plodovi, tamnomodre koštunice (Fructus Lauri). Od njih se dobiva ulje, Oleum Lauri. F. K.

Slaganje. Krca se u balama ili vrećama. Treba ga slagati na suhu i dobro zračenu mjestu. Ne smije se slagati zajedno s vlažnim i masnim teretima, a ni s onima, koji jako mirišu. Nad vrećama se ne smije slagati drugi teret, jer se suho lovorovo lišće lako lomi. Zbog svog jakog mirisa ne smije se slagati zajedno s teretima, koji bi se mogli time oštetiti.

Faktor slaganja: oko 7 m ³ po t. M. Ać.