LOSOS (Salmo salar), riba iz velike porodice salmonida, čiji srodnici žive kao poznate plemenite vrste u slatkim vodama (pastrva, sulač, glavatica, zlatovčica, lipan i dr.). Značajna je kod ovih riba masna i polutvrda leđna perajica bez koštanih šipčica, koja se smjestila straga na hrptu između leđne i repne peraje. Vitko tijelo u pravog lososa izduženo je i postrance malo spljošteno. Živi u moru, a u doba mriješćenja zalazi u rijeke. Dok je u moru, ima sivkastomodra leđa, bokovi su smeđi i srebrnastog sjaja, a trbuh posve srebrn. Gornja strana djela posuta je sitnim crnim pjegicama i točkama, koje se u doba spolne zrelosti, naročito kod mužjaka, prošire i dobiju intenzivniju boju. U to doba ospu se mužjacima škržni poklopci žarkim crvenim pjegama, a koža tako odeblja, da gotovo posve prekrije ljuske. Starim mužjacima pocrveni i čitava trbušna strana, a iz donje im čeljusti izraste debela kukasta hrskavičava izraslina, koja im sasvim zatvori usta. Sve te promjene nestaju nakon mriješćenja, po povratku u more.

L. naraste redovno do 1 m u duljinu, te je težak 15—20 kg. Ulovljeni su i primjerci do 1,5 m dugački, koji su težili i do 45 kg, a izuzetno i 63 kg. Ove ribe žive u sjevernim predjelima Atlantskog oceana te Sjevernom, Istočnom i Ledenom moru, odakle prilaze ušćima rijeka i putuju uzvodno uz katarakte sve do gornjih tokova riječnih pritoka.

Iz sjeverozapadnog Atlantika zalaze i u američke rijeke. Prije mriješćenja ove se ribe intenzivno hrane u moru, i to raznovrsnim crvima, ribama i rakovima. Neobično su proždrljive. Na taj način prikupe velike količine masti i rezervne hrane, koju u rijekama pomalo troše, jer tamo prestaju uopće jesti. Nakon mriješćenja vraćaju se vrlo iscrpene i mršave, a mnoge usput i ugibaju. U slatkim se vodama hrane samo mlađi, tek izvaljeni primjerci, koji su proždrljivi poput naših pastrva.

Svoja putovanja u rijeke obično započinju u rano proljeće, kad polaze u grupama od 30 do 40 primjeraka. Ponajprije se zadržavaju neko vrijeme na riječnim ušćima, pa u doba plima zalaze dublje uzvodno, a za oseke se opet vraćaju u more. Kad im se tijelo posve privikne na slatku vodu, polaze uzvodno na mriješćenje, i na tom putu svladavaju sve zapreke. Pritom se provlače kroz najuže prolaze, preskakuju brzice i vodopade, pa se mogu repom odbiti koso naprijed u visinu od preko 3 m. Putovanja do gornjih gorskih tokova mogu trajati i po nekoliko mjeseci.

Mlade ženke, koje se prvi put mrijeste obično u 5. godini, velike su oko 60 cm, a teške 2—3 kg, dok su mladi mužjaci spolno zreli već u 4. godini, pri veličini od oko 40 cm. Neke skupine lososa polaze na mriješćenje već ujesen; u donjim riječnim tokovima spolno dozriju, pa se istom iduće godine priključuju ostalima i putuju radi mriješćenja u gornje tokove. To su t. zv. »zimski lososi«, koji se vrlo rado love, jer su osobito tečni. Nakon glavnine, koja polazi na mriješćenje u proljeće, dolaze stari odrasli mužjaci. Na mirnim, osamljenim mjestima odvajaju se pojedine ženke u potrazi za pogodnim mjestima za odlaganje jaja, a njih slijede mladi mužjaci i po jedan stari mužjak. Mriješćenje se u evropskim vodama vrši u mjesecu studenom i prosincu. U plitkim, bistrim i mirnim rukavima sa pjeskovitim dnom napravi ženka malu jamicu, u koju polaže jaja, koja odmah oplođuju mužjaci. Nakon toga ženka udarcima repa zatrpa jamicu. Na taj način snese u nekoliko mahova 10.000—20.000 jaja, koja su velika 5—7 mm. Iz jaja se nakon 3—5 mjeseci izvale mladi, što ovisi о toplini vode. Mladi imaju prvih 5—6 mjeseci žumanjčastu kesicu iz koje crpe hranu sve dotle, dok sami ne počnu jesti. Koncem prve godine, a katkada i kasnije, polaze mladi u jatima na more i odmah zalaze u veće dubine. Tokom rasta mijenjaju lososi 3—4 puta boju ruha i tjelesne šare. Posjeduju dosada neobjašnjenu sposobnost da polaze na mriješćenje u istu rijeku, u isti pritok, pa čak i na ona ista mrijestilišta, gdje su se prije nekoliko godina izvalili iz jajeta. Taj t. zv. homing instinct (instinkt vraćanja kući) lososa je potvrđen brojnim pokusima američkih, britanskih, sovjetskih i dr. istraživača.

Meso je lososa vrlo tečno, naročito riječnih »zimskih lososa«; njihovo je meso masno i crvenkaste boje. Iz mora su tečniji primjerci iz većih dubina, od onih koji se zadržavaju bliže obala. U sjevernim krajevima love losose na razne načine i u znatnim količinama, pa su u nekim područjima glavna hrana stanovništva. Najviše se troše u svježem stanju, ali i usoljeni i osušeni.S. Ča.

Za ribarsku privredu ima mnogo veće značenje losos sjevernog Tihog oceana (Oncorchynchus spp.), nego onaj sjevernog Atlantskog oceana; u Tihom oceanu živi 5 vrsta lososa roda Oncorchynchus (v. Kanada, Ribarstvo i Japan, Ribarstvo). Još u prethistorijsko doba ribari su sjeverozapadne Evrope lovili losose za njihova seljenja iz mora u rijeke radi mriješćenja. Tada su lososi zalazili u sve evropske rijeke. S razvitkom industrije (gradnje na rijekama, tvornice) onemogućen je ribi prolaz, zagađene su vode i prorijeđeni lososi. Pri gradnji modernih brana (vodojaža) danas se pazi da se uz ustave, ili odvojeno, izgradi poseban prilaz za ribu. Lov lososa u rijekama nije tako važan kao industrijski lov u području delta velikih rijeka istočnog i zapadnog dijela Tihog oceana. Tako se duž pacifičke obale Kanade i Aljaske i duž obale istočnog Sibira (Japan, SSSR, USA i Kanada) razvio velik privredni ribolov na losose industrijskog značenja. Ribolov se vrši uglavnom u području riječnih delta, kad lososi u golemim jatima polaze iz mora u velike rijeke radi mriješćenja (rijeke Fraser, Columbia, Skeena i rijeke istočnog Sibira).

Lov na losose obavlja se mrežama stajačicama na zabod (drifting), plivaricama, velikim stajaćim pregradnim mrežama (traps), udicama (trolling), parangalima i dr. Bogatstvo lososa uvjetovalo je izgradnju ribarskih luka u području ušća rijeka Fraser i Columbie (New Westminster, Astoria i Eureka) i modemih tvornica za proizvodnju konzerva. USA su izgradile 172 tvornice za konzerviranje lososa, od toga 123 u Aljaski; vrijednost godišnje proizvodnje konzerva lososa prelazi 120 mil. USA-$. U Aljaski se, usto, ljeti velike količine lososa suše na zraku. Osušeni l. važan je dio proteinske prehrane domorodaca za vrijeme dugih arktičkih zima. Smrznuti l. važan je u međunarodnoj ribljoj trgovini, a vrlo je cijenjen i dimljeni losos (kippered), dobro čišćen i suvremeno pakovan.

L. ima crvenkasto ili slabo ružičasto meso, koje je u većoj cijeni od svih morskih riba. Priređuje se za jelo kuhanjem u kipućoj vodi ili se prži na maslacu; poslužuje se s rižom, a vrlo je dobar i pečen na žaru.L. Kć.