LISABON (port. Lisbóa), 38°43 'N i 9°9 'W, glavni grad republike Portugal, 790.434 st. (1950). Leži na južnim padinama izdanaka gorja Sierra (Serra) da Estrella, na desnoj obali rijeke Tejo (Tajo), oko 11 km od njezina ušća u Atlantski ocean.

L. je (kod iberskih Lusitanaca Olisipo) bio u Starom vijeku rimski municipij Felicitas Julia. God. 716—1147 bio je u vlasti Maura; od njih ga je osvojio i izabrao za glavni grad države Alfons I. Osvajač. Stradao je od potresa 1344 i 1755, a 1348 poharala ga je kuga. L. je 1377 osvojio i spalio kastilski kralj Henrik II.; pod vlast Španjolske došao je 1580. Mirom u Lisabonu 1688 utvrđena je vlast dinastije Bragança, koja vlada do 1910, kad je Portugal proglašen republikom. Godine 1807 zauzimaju ga Francuzi, a godinu dana kasnije Britanci, koji ga predaju Portugalu. Kod brojnih političkih prevrata stradao je i doživio razaranja (1908, 1910, 1926).

Klimu Lisabona karakteriziraju topla i suha ljeta te blage zime (snijeg je vrlo rijedak). Prosječna godišnja temperatura iznosi 15,6°, a prosječna zimska 10,5°. Godišnja količina oborina iznosi oko 750 mm.

Pored povoljnog geografskog smještaja na razvoj Lisabona utjecale su i društvene prilike u Portugalu, koji je bio prva kolonijalna vlast u Novom vijeku.

Grad se dijeli na četiri distrikta (bairros): Alfama, Cidade Baixa, Bairro Alto i Alcantara. Alfama, stari dio grada (na istoku), srednjovjekovnog izgleda, pretežno je radnička četvrt; Cidade Baixa, donji grad, moderno i pravilno izgrađen, središte je poslovnog i društvenog života. Fasadu prema rijeci stvara prostran slikovit trg (Praça do Commercio) i prostrane ulice (Avenida da Liberdade i dr.) s raskošnim trgovinama. Treći se distrikt Bairro Alto (gornji grad) pruža na zapadu. Njegov istočni dio naziva se Lisboa Occidental, a zapadni Buenos Aires. Četvrti gradski distrikt Alcantara (nazvan po istoimenoj rječici) zapadni je nastavak grada. Na nj se nadovezuje predgrađe Belém sa samostanom sv. Jeronima i crkvom iz 1499, podignutom na uspomenu putovanja Vasco da Game u Indiju. Ovdje je stara tvrđava i bivši kraljevski dvorac, danas dio pomorskog i oružnog muzeja. Niži dijelovi grada vezani su s višim uspinjačama.

U znanstvenom i kulturnom životu Lisabona imaju veliko značenje sveučilište (osnovano 1911) i niz visokih i srednjih stručnih škola, od kojih su poznate pomorska i kolonijalna stručna škola i škola za tropsku medicinu. L. ima i hidrobiološku stanicu, meteorološki opservatorij, dvije zvjezdarnice i dr. Među bibliotekama ističu se Nacionalna biblioteka (osnovana 1796) sa 800.000 svezaka, 16.000 rukopisa i s numizmatičkom zbirkom, Biblioteca de Ajuda, Nacionalni arhiv i dr. Poznat je etnografski muzej, kolonijalni muzej, oceanografska zbirka, botanički i zoološki vrt. Akademija znanosti osnovana je 1779. Pored brojnih kazališta u gradu su i dvije arene za borbu s bikovima.

Od Lisabona do ušća rijeke Tejo podignuto je pet suhih dokova, brodogradilište i mornarički arsenal. Željeznička pruga spaja L. s gradićem i kupalištem Cascaes, koji se nalazi nedaleko rta Roca, najzapadnije točke kopnene Evrope. Uz obalu rijeke nižu se vinogradi i maslinici, pa ljetovališta, sanatoriji, vile i dvorci deposedirane evropske aristokracije, koja se ovamo povukla.

L. je glavni privredni centar Portugala i sjedište industrije. Proizvode se predmeti iz pluta (polovina svjetske proizvodnje pluta potječe iz Portugala), razvijena je industrija ribljih konzerva, papira, tekstila, kemikalija, kože, keramike, strojeva, brodogradnja, i tvornica topova. U novije vrijeme razvila se i rafinerija nafte. Raširen je tradicionalni obrt izradbe draguljarskih predmeta (filigran). U okolici se proizvodi vino i maslinovo ulje. Znatno je razvijen i ribolov.

L. ima i veliko međunarodno značenje kao putnička luka na stjecištu putova između Evrope i Južne Amerike. U Lisabonu započinje željeznica i cesta, koja prolazi kroz Madrid i vodi u Pariz i dalje. Odavle polaze brojne avionske pruge.

L. se ubraja u najljepše zapadnoevropske gradove, a njegova luka u najljepše luke na svijetu; u njoj se može smjestiti velik broj brodova. Donji dio estuarija rijeke Tejo stvara oko 13 km dug i 3 km širok Kanal (Entrada do Tejo); na njegovu ušću prudovi sužuju prolaz. Gornji se dio estuarija širi u 17,5 km dug ili 11 km širok zaljev, koji je izložen utjecaju morskih mijena. Promet luke iznosio je 1955 god. 5657 brodova sa 15,7 mil. brt.

LIT.: G. Diercks, Das moderne Portugal, Berlin 1913; A, Blazquez i Delgado-Aguilera. Peninsula Iberica, Barcelona 1921; H. Lautemach, Portugal, II., Gotha 1937; P. Pirot, Le Portugal, Paris 1950.O. L.