LIKVIDACIJA, postupak, koji se nadovezuje na prestanak nekog trgovačkog društva ili poduzeća. Kad pojedino trgovačko društvo ili poduzeće prestane, ne može ostaviti svoje odnose neuređene, već ih mora dovršiti, odnosno razriješiti. U tu svrhu mora unovčiti svoju imovinu, utjerati tražbine i platiti dugove. Ovaj se postupak naziva likvidacijom. О likvidaciji u tehničkom smislu ne govorimo onda, kad dođe do prestanka poduzeća, koje pripada pojedincu. Dakako, i ovaj posljednji nastojat će redovno, ako prestane voditi poduzeće, da svrši poslove, koji stoje s njim u vezi, da unovči imovinu, da utjera tražbinu i plati dugove. No to nije likvidacija u tehničkom smislu riječi, jer su i bez toga tražbine poduzeća njegove tražbine, a dugovi njegovi dugovi, pa na tome ne mijenja ništa ni okolnost, da je prestao voditi poduzeće. Druga je stvar, međutim, kad se radi о prestanku nekoga trgovačkog društva ili našega privrednog poduzeća. Tu je likvidacija potrebna, jer valja riješiti pitanje, što će biti s tražbinama i dugovima prestalog poduzeća, kome oni pripadaju i koga terete, odnosno kako će se podmiriti.

Naši propisi razlikuju redovnu likvidaciju i prisilnu likvidaciju. Do prisilne likvidacije dolazi, kad je poduzeće nesposobno, da izvršuje privredne i društvene obveze. U kapitalističkim pravnim sistemima govori se tu о stečaju. Do redovne likvidacije dolazi, kad iz kojeg drugog razloga dođe do prestanka poduzeća. Postupak redovne likvidacije poduzeća vrši likvidaciona komisija narodnog odbora općine. Za postupak prisilne likvidacije nadležan je okružni privredni sud, na čijem je području sjedište poduzeća.P. R.