LIGNJE (Loliginidae), glavonošci desetoručci iz reda dvoškržnjaka (Dibranchiata). Imaju izduženo valjkasto tijelo, koje se straga sužuje poput torpeda. Sa svake strane tijela nalazi se trokutasta peraja. Od ljušture se sačuvao samo leđni rožnati listić, koji je sakriven ispod plašta. Ima ih više vrsta, a rasprostranjene su u Atlantiku, Jadranu i Sredozemnom moru.

Lignja, liganj (Loligo vulgaris), pelagijska vrsta, koju susrećemo na površini i u dubljim slojevima mora. Trokutaste peraje zauzimaju ²/ ₃ duljine plašta, a imaju dulju osnovicu negoli visinu. Prozirna rožnata ljuština ima perasti oblik i završava šiljasto. Oko je sa cjelovitom rožnjačom. Četiri para kratkih sesilnih ručica imaju po dva niza prianjalki, dok dvije duge tentakularne ručice imaju po četiri ili više nizova prianjalki samo na svom proširenom kraju. Prianjalke srednjeg niza samo su malo veće (oko 1,5 puta) od rubnih. Kod mužjaka je lijeva ručica četvrtog para pretvorena u organ za kopulaciju, t. zv. hektokotil. Lignja se zaštićuje od neprijatelja izbacivanjem crnila. Ženke s jajima susreću se već u studenom, a polažu jaja tek u siječnju. Jaja su smještena u želatinozne cijevi duge 10—12 cm. Ženka prilijepi po više ovakvih cijevi za podmorske hridi ili za druge uronjene predmete. Mlade lignje susreću se u ožujku. Boja tijela lignje je crvenosmeđa, ali mnogobrojne pigmentne stanice, t. zv. hromatofori, omogućuju mijenjanje boje. Hrani se rakovima i ribama. Naraste iznimno do 1 m pa i više, ali srednja veličina ne prelazi (skupa s ručicama) 50 cm. Meso je na visokoj cijeni, osobito kod manjih primjeraka, jer je slađe i mekše. Lovi se migavicom, igličastom micavicom i pušćom pomoću brankarele, t. j. niza udica na motki.

Lignja pučinska (Loligo forbesii) je također pelagijska vrsta. Po obliku tijela sasvim sliči običnoj lignji, samo što su joj prianjalke srednjeg niza na tentakularnim ručicama mnogo veće (3—4 puta) od rubnih prianjalki. Na stranama plašta, kao i na njegovu trbušnom dijelu, nalaze se karakteristične pruge crvenosmeđe boje, koje se bolje očituju kod konzerviranih primjeraka. Lovi se vučom.

Lignjica (Loligo mormorae), mala vrsta, koja je duga samo nekoliko centimetara. Obično je na muljevitu dnu, gdje se lovi vučom. Meso je odlična ukusa.

Lignja šilica (Loligo media) ima stražnji dio plašta jako sužen i šiljast. Skupa s ručicama lovkama dosegne duljinu do 19 cm. Meso je odlična ukusa, ali se ova vrsta lovi u malom broju primjeraka (vučom).O. Kc.

Priređivanje za jelo. Lignjice se prže u maslinovu ulju. Veći se primjerci peku na žaru i podmazuju maslinovim uljem, a priređuju se i isjeckani na komadiće s rižom, pri čemu se ostavlja crnilo, a odstranjuju crijeva, glava i oči. Od liganja se mogu prirediti i konzerve za kućnu potrebu na taj način, da se prethodno prže na ulju, a zatim stavljaju u staklenku, zaliju uljem, vinskim octom, s dodatkom lovora ili ružmarina i papra; tako konzervirane drže se cijele zime (marinirane lignje).L. Kć.