LEPANTO, grad na sjevernoj obali ulaza u Korintski zaljev (v. Návpaktos). Tu je 7. X. 1571 došlo do odlučne bitke između savezničke kršćanske i turske flote. Za vladanja sultana Selima II. Turci su opremili veliku flotu od 350 što ratnih što prijevoznih brodova sa 50.000 ljudi posade pod zapovjedništvom Ali-paše, udarili 1570 na Cipar i osvojili ga. Gubitak Cipra, važnog trgovačkog središta na Levantu, bio je težak udarac za Mletačku republiku, koja je u ono vrijeme gospodarila trgovinom gotovo čitavog Levanta, a u isti mah i opomena kršćanskim vladarima, da treba stati na put širenju turske moći. Nastojanjem pape Pia V. kršćanske pomorske vlasti sabraše flotu od 210 brodova, koja je bila sastavljena od 106 mletačkih galija i 6 galeasa pod zapovjedništvom admirala Veniera, zatim od 12 papinskih galija pod admiralom Colonom i 86 španjolskih galija pod Don Juanom od Austrije. Na čelo savezničke flote bio je postavljen Don Juan od Austrije, polubrat Filipa II., kralja Španjolske. Odredili su, da se svi sakupe pred Messinom. Budući da su brodovi saveznika bili raštrkani po različitim lukama, dosta je dugo trajalo, dok su se svi našli na okupu. Međutim je Ali-paša prošao Krfskim tjesnacem s cjelokupnom turskom flotom i uputio se prema albanskoj obali, gdje se veći dio brodovlja usidrio. Manji je dio, pod zapovjedništvom Uluh-Alia, proslijedio prema sjeveru pljačkajući usput sva obalna mjesta. Kad je Uluh-Ali saznao, da se u Messini skuplja velika kršćanska flota, požurio se da se s Ali-pašom združi kod Lepanta.

Dana 25. VIII. 1571 stigao je Don Juan sa španjolskim brodovima u Messinu i odatle je 16. IX. sa cijelom flotom isplovio prema Krfu, gdje je držao, da će zateći tursku flotu. Budući da tamo nije našao Ali-pašine flote, proslijedio je prema zaljevu Pátrai, gdje se 6. X. uveče usidrio kod otoka Oksije. Ali-paša je znao za kretanje kršćanske flote te je isplovio 7. X. 1571 iz Lepanta i razmjestio svoju flotu od 222 galije na ulazu u zaljev. Sâm je zauzeo sredinu s glavninom svojih brodova. Desnom su se krilu glavnine pridružili brodovi pod zapovjedništvom Siloca, potkralja Egipta, a lijevom brodovi Uluh-Alia. Kad je Don Juan saznao za pokret turske flote, uplovio je i on 7. X. 1571 u zaljev Pátrai. Stigavši tamo, razmjestio je svoju flotu također u poretku fronte, tako da je njegova glavnina bila sučelice Ali-pašinoj. Njegovo desno krilo, kojim je zapovjedao admiral Andrea Doria, bilo je nasuprot flotnom odredu Uluh-Alia, a lijevo pod admiralom Barbarigom nasuprot odredu Siloca. Don Juan je smjestio svoje galease ispred flotnih odreda, a iza glavnine plovio je rezervni odred brodova pod admiralom Santa Cruzom. Don Juanov je brod bio u sredini glavnine, na njegovu desnom boku nalazio se brod admirala Colonne, a na lijevom brod admirala Veniera. Bitka je započela paljbom topova s galeasa na turske galije; ona im je zadala ozbiljne gubitke. Dok su se protivničke galije približavale jedne drugima, došlo je do dvoboja između njihove artiljerije, no ubrzo se prešlo na upotrebu kljuna, a time i na obračunavanje prsa u prsa. Siloco je pokušao obići lijevo krilo Barbarigova odreda, da bi ga mogao napasti i s krme, ali se tom prilikom nasukalo 30 njegovih brodova, od kojih je većina stradala. U metežu je poginuo Siloco, a Barbarigo je bio teško ranjen. U Don Juanovoj glavnini sukobili su se njegov i Ali-pašin brod. U borbi prsa о prsa poginuo je Ali-paša. Kako se u taj čas činilo, da će se Uluh-Ali okoristiti sukobom admiralskih brodova i uvući se između glavnine i odjela Andrea Dorie, okrenuo je ovaj prema jugu, smatrajući, da će ga Uluh-Ali slijediti. Uluh-Ali je doista okrenuo prema jugu, ali, kad je razmak između odreda Andrea Dorie i glavnine kršćanske flote bio dovoljno širok, Uluh-Ali okrene nadesno i stigne u pozadinu Don Juanove glavnine. Međutim je admiral Santa Cruz, procijenivši pravilno situaciju, krenuo sa svojim rezervnim odjelom prema jugu, te je tako odred Uluh-Alia došao između njegova odreda i glavnine. Samo vještim manevrom oslobodio se Uluh-Ali iz nezgodna položaja, utekao prema jugu i stigao u Alžir sa 30 preostalih brodova.

Bitka kod Lepanta bila je težak poraz za tursku flotu, jer je 117 njezinih galija i 15.000 ljudi ostalo u rukama kršćana, drugo je brodovlje bilo uništeno, a 25.000 ljudi je poginulo. Taktički bitka nije bila na visini, a pobjeda je bila izvojevana isključivo hrabrošću i boljim naoružanjem kršćanskih posada. Saveznici doduše nisu iskoristili ovu svoju veliku pobjedu, ali poslije bitke kod Lepanta turska pomorska moć postepeno pada.E. V.