LENA, rijeka u istočnom Sibiru, duga 4270 km. Izvire na zapadnom pristranku Bajkalskog gorja, 30 km od Bajkalskog jezera. U srednjem je toku široka 1,5—2 km, a u donjem i preko 10 km; dubina joj doseže 20—25 m. U koritu ima mnogo otoka. Obale su donjeg toka niske i močvarne. Utječe u Laptevsko more velikom deltom (30.000 km 2) sa 46 rukava, od kojih su najvažniji Trofimovski, Bykovskij i Olenečki. L. ima znatno kolebanje vodostaja; u nizini do 22 m. Visok vodostaj u lipnju nastaje od kopnjenja snijega (tada protječe koritom 61.860 m 3/ sek), a u rujnu od kiša. Najmanje vode ima zimi; tada protječe koritom 1185 m 3/ sek. L. je dugo zaleđena; na ušću prosječno od 15. X. do 10. VI., ali je koji put ušće cijele godine blokirano ledom. Led doseže debljinu od 2,8 m. Porječje obuhvaća 2,425.000 km 2 . Najveći su desni pritoci Kirenga (533 km), Vitim (1765 km), Olekma (1298 km), Aldan (2242 km), a lijevi Viljuj (2850 km).
L. je plovna gotovo cijelom dužinom. U delti je najpovoljniji prolaz Bykovskij (dug 130 km), koji utječe u zaljev Tiksi. Do Jakutska mogu ploviti oceanski brodovi, srednji brodovi plove do Ust’-Kuta, a mali do Kačuge (3930 km od ušća). Među sibirskim rijekama L, ima najmanji promet. Za besputnu Jakutiju je L. od velike važnosti, jer se cijelo to područje opskrbljuje hranom i industrijskim proizvodima, koji se prevoze rijekom. Izvozi se zlato iz rudnika kod Bodajba i ugljen. Od Ust’-Kuta do Jakutska parobrod plovi 5—6 dana, a uzvodno 10—11 dana. Od Jakutska do Tiksia plove parobrodi samo nekoliko puta u godini, jer su oko ušća vrlo rijetka naselja lovaca i nomadskih stočara. Od pritoka je za plovidbu najvažniji Vitim do Bodajba (518 km), Aldan do ušća rijeke Učura (1223 km), s jednim prekidom zbog brzica, te Viljuj do Suntara (1196 km) . Glavne su luke Jakutsk, Osetrovo, Vitim, Kirensk, Ust’-Kut i Kačuga. Plovidbeno doba traje kod Kačuge 160 dana, kod Jakutska 152, a na ušću 120 dana.
Deltu Lene dosegli su Rusi 1637, a Bykovskim je rukavom prvi prošao 1878 Nordenskiöld. Parobrodi plove po Leni od 1855.
LIT.: E. Thiel, Verkehrsgeographie von Russisch-Asien, Königsberg 1934: C. П. Суслов, Физическая география СССР, Москва 1947.Z. D.