LE HAVRE, 49°30 'N i 0°8 'E, francuski grad i luka na ušću rijeke Seine, gotovo na sredini južne obale Kanala, 139.816 st. (1954).

Povijesni razvitak. Do 1516 bio je ribarsko naselje. Zbog pogodnijeg položaja od obližnje luke Honfleur, koja se lako zamuljivala, počinje se 1517 graditi nova luka L. H. (Tada se zvala Ville Françoise-de-Grâce, a zatim Le Havre-de-Grâce.) Zalaganjem Richelieua izgrađen je prvi lučki basen, a 1792, zbog razvoja trgovine sa Zapadnom Indijom i američkim kolonijama, i drugi basen. L. H. je do 1801 bio uglavnom ratna luka; otada tu ulogu preuzima Cherbourg. Od 1815—20 gradio se i treći basen u luci, koja se, naročito nakon 1847, sve više razvila zbog redovite parobrodske i poštanske veze između Francuske i Amerike. Oko polovice XIX. st. izgrađena je željeznička pruga L. H.—Pariz, a potkraj stoljeća dovršen je i kanal Tancarville (1887). Željeznica, ceste, kanal i plovna rijeka Seine pogoduju prodiranju utjecaja ove luke daleko u zaleđe i u Srednju Evropu, a položaj na Kanalu stvara lake veze s okolnim i prekomorskim zemljama. L. H. se po svom značenju ubraja u najvažnije luke na Atlantskom oceanu.

Izuzev stari dio grada u ravnici Leure, L. H. je uglavnom moderno izgrađen. Njegova stara jezgra bila je zaštićena bedemima, koje su kasnije zamijenili bulvari. Stari spomenici su u Le Havreu malobrojni (Hôtel de la Marine 1669, crkva Bon Secours d’Ingouville i dr.). L. H. se pretežno širi prema sjeveru i istoku (prema luci Harfleur i u dolinu rijeke Lizarde).

Stanovništvo i privreda. Velik je broj stanovnika doseljen iz Bretagne i Alsacea. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata grad je teško oštećen bombardiranjem, a ratna su se stradanja odrazila i u broju njegova stanovništva (1938 god. 164.000 st., a 1946 god. 106.934 st.). U gradu je razvijena industrija, koja ovisi о uvozu. U Le Havreu i njegovoj neposrednoj okolici nalazi se nekoliko brodogradilišta, u kojima se pretežno obavljaju popravci brodova. Novi se brodovi grade u brodogradilištima: Chantiers & Atelliers Augustin-Normand i Soc. Anon. des Forges et Chantiers de la Mediterranée u Granvilleu. Za remont služe i brodogradilišta Etablissements Caillard &Cie (francuska afilijacija britanske firme Beliard, Gringhton & Co. Ltd) i Soc. Anon. des Atelliers Duchesne & Bossiere. Tvornice Tréfilerins et Laminoirs du Hâvre prerađuju bakar, cink, kositar, nikal i olovo, a Le Nickel rude iz Nove Kaledonije. Electro-Mécanique (bivše tvornice Westhinghouse) proizvodi električne lokomotive, transformatore, mostove, tramvaje i dr. Svi se ovi produkti izvoze u kolonije i francuske prekomorske posjede. Razvijena je i kemijska industrija, koja je u rukama društva Air Liquide. Ima nekoliko velikih rafinerija nafte, a dobro razvijena je i drvna industrija, koja prerađuje drvo uglavnom iz Skandinavije. U tekstilnoj industriji prerađuje se pamuk. Razvijena je prehrambena industrija s nekoliko ljuštionica riže, tvornica tjestenine i ljuštionica kave.

Luka L. H. zaštićena je od sjevernih vjetrova i valova i dijeli se na: predluku, glavnu luku i nove basene. Predluku zatvaraju 2 nasipa, koji su odijeljeni 250 m širokim prolazom. Ulazni je kanal dug oko 4 km; zbog pješčanih nanosa kanal se mora stalno jaružati (od 1928 do 1935 izvađeno je 17,750.000 m ³ pijeska). Pješčane prudove označuju brodovi-svjetionici. Predluka s malom pomoćnom lukom na sjeveru ima površinu od 150 ha. U glavnoj luci nalazi se 11 basena. Na obali je Quai d’Escale, koja je za Drugoga svjetskog rata bila uništena, željeznička stanica za transatlantske putnike. Uz tu obalu mogu pristati brodovi s gazom do 7,5 m. Kraljevski basen (uređen 1792) služi za ribarske brodove. Basen »de la Barre« također je star i malen. Basen »du Commerce« (izgrađen 1820) služi za pristajanje jahta i brodova, koji su na popravku. Basen »Citadelle« i »de l’Eure« (izgrađen 1859) imaju po 7 gatova. Basen »Vauban« sa 3 gata služi za iskrcavanje ugljena. Basen »Dock« ima 3 gata, a basen »Bellot« (izgrađen 1877) ima samo 1 gat, dug 470 m. Stari basen za prekrcavanje tekućeg goriva ima 3 gata, a basen Vetillart sa gatovima Gironde (940 m) i Garonne (975 m) u vezi je s kanalom Tancarville. Ovaj basen služi za iskrcavanje pamuka. Kanal ima više pristaništa, od kojih su najvažniji Seine, dug 214 m i Escaut, dug 230 m. Novi baseni, koji su izgrađeni 1919, primaju brodove do 13 m gaza. Ukupna je dužina obala svih basena 22 km. U luci može istodobno pristati oko 120 brodova. Lučki su uređaji moderni i raznovrsni i ima oko 200 dizalica (pretežno električnih), 15 plutajućih dokova, 4 elevatora za žito s kapacitetom od 135 t na sat, 2 hladionika, jedno temperirano skladište za banane i dr. Skladišta za pamuk idu u red najvećih u Evropi. Skladišta za drvo mogu primiti oko 200.000 t drveta, a skladišta kave 100.000 t (3 mil. vreća), hladnjače 1000 t voća i 7000 t svježeg mesa. Elevatori za banane mogu iskrcati 13 vagona za 30 minuta. Uređaji za tekuće gorivo mogu istodobno krcati 2 broda od 18.000 t. U luci ima 7 suhih dokova za popravke brodova, od kojih je jedan dug 310 m. Lučka željeznička stanica (2,70 ha površine) može primiti u isto vrijeme putnike sa 2 velika prekooceanska broda. Luka ima moderne uređaje za prekrcavanje nafte, koji obuhvaćaju 1 ha. U južnom dijelu luke ima 47 rezervoara nafte s kapacitetom od 160.000 m ³, a u sjevernom dijelu 24 rezervoara s kapacitetom od 54.000 m ³. Iz rezervoara vode dva naftovoda do rafinerija u Gonfreville l’Orcher (12 km) i u Notre-Dame-de-Gravenchon (35 km) . L. H. ima iza Marseillea i Pariza najživlju trgovačku komoru i burzu u Francuskoj; najjači je trgovački centar za pamuk i kavu u Evropi. L. H. je polazna i prolazna luka za prekooceanske brodove, koji plove u Southampton, Kanadu, Antile, New York i francuske prekomorske posjede.

Promet. Putnički promet (bez kabotaže) iznosio je 1955 god. 224.950, a 1954 god. 209.742 putnika. Promet putnika 1955 god. gotovo je dosegao broj putnika 1930 (225.711), koji je bio najveći između dva svjetska rata. Prekooceanski promet putnika iznosio je 1953 god. 153.170, 1954 god. 148.862, a 1955 god. 153.776 putnika. Najveći broj putnika bio je iz USA i Kanade, odnosno obrnuto. L. H. je po broju putnika na 9. mjestu u Francuskoj, a u prekooceanskom putničkom prometu na drugom mjestu, odmah iza Marseillea. U međunarodnom kabotažnom prometu L. H. je imao 1954 god. 60.880, a 1955 god. 71.173 putnika. God. 1955 ušlo je u luku L. H. 8190 brodova sa 34,608.378 nrt, prema 7762 broda sa 33,048.298 nrt 1954.

U prometu luka sjevernog dijela kontinentske Evrope L. H. je na četvrtom mjestu (iza Rotterdama, Antwerpena i Hamburga), a po robnom je prometu među lukama Francuske na drugom mjestu. Robni promet iznosio je (u t): tablica

Najveći je promet naftom i naftinim derivatima. God. 1955 iskrcano je 9,568.109 t nafte (oko 85% ukupnog prometa), a ukrcano 1,286.314 t naftinih derivata (polovica od ukupno ukrcane robe). God. 1955 iskrcano je 173.206 t ugljena, 111.000 t pamuka, 161.000 t egzotičnog drva, 89.000 t bakra i 79.000 t kave. Glavni su uvozni produkti: nafta sa Prednjeg Istoka, iz USA i Venezuele, ugljen iz USA i Zapadne Njemačke, žito iz Argentine i USA, pamuk iz USA i Egipta, kava iz Brazila, drvo iz zapadne Afrike, Indokine i Skandinavije, riža iz USA i Indokine, ulje iz Perzijskog zaljeva i Afrike, nikalj iz Nove Kaledonije i Kanade, duhan s Prednjeg Istoka, rum s Antila, bakar iz USA, tropsko i suptropsko voće (25.000 t banana), zatim vino iz Alžira. Preko luke Le Havrea podmiruje se trećina francuskih potreba u tekućem gorivu, polovina potreba mesa (iz Argentine), a ugljena samo 5% od ukupnog uvoza. To je najjača luka u Evropi za uvoz pamuka, kave i kakaa. Roba se otprema u unutrašnjost kanalom Tancarville, Seineom od Le Havrea do Pariza, cestom i željeznicom. Izvoze se: naftini derivati, tekstil, željezo, kristal, parfemi i poljoprivredni proizvodi.A. B.