LADOGA, jezero u sjeverozapadnom dijelu SSSR, obuhvaća 18.400 km ² , iza Kaspijskog jezera najveće jezero u Evropi. Dugo je 208 km, a široko 124 km. Nalazi se na granici stare mase Baltičkog štita i slojeva Ruske ploče, a nastalo je glacijalnom erozijom stare tektonske depresije (taljenjem diluvijalnog leda voda je ostala u depresiji). Sjeverni dio ima vrlo razvedenu obalu sa mnogo (oko 500) otoka (najveći su Valaam i Mantsinsari). Strma, niska obala, građena je od granita, sijenita i mramora. Južna obala je posve niska. Najveća dubina od 22,5 m nalazi se na sjeveru; razina je jezera 5 m iznad mora. Sliv jezera obuhvaća 276.160 km ² . Ima više pritoka s obiljem vode: Vuoksa, Svir', Sjas' i Volhov, a Neva mu je jedini odvirak. Zaleđivanje jezera počinje uz obalu u studenom, a na pučini u ožujku. Leda nestaje u drugoj polovici travnja. Temperatura površinskog sloja iznosi ljeti 15—25°. Duž istočne obale kreće slaba struja prema sjeveru. Na jezeru se dižu jake oluje, osobito jeseni.

Najvažniji je smjer jezerske plovidbe na jugu između ušća Svir’a i odvirka Neve, ali ovdje ima pličina. Zbog leda već je odavna izgrađen usporedni kanal duž južne obale između Svir’a i Neve. S Finskim zaljevom jezero L. je vezano rijekom Nevom, a s basenom Volge veže ga Volgo-Baltijskij vodnyj put', Vilnovolockaja vodnaja sistema i Tihvinskaja vodnaja sistema. S Bijelim morem veže ga rijeka Svir’, jezero Onega i Belomorsko-Baltijskij kanal. Najveći dio robe otpada na drvo i građevni materijal. Dio prometa odvija se izravno preko jezera; postoji redovita parobrodarska veza Petrokrepost’—Svirica (144 km). Druga je važnija veza od Petrokrepost’i do Priozerska i Sortavale na sjevernoj obali.

Ribolov je dobro razvijen, osobito u sjevernom dijelu jezera; godišnje se ulovi oko 6000 t ribe. Uz obalu jezera razvijena je industrija celuloze, papira i mehanička obradba drva; dobiva se građevni kamen i pijesak.Z. D.

LIT.: Ф. Савостов, Ладожcкое озеро, Мореной сборник, 1937, 5.