LA PLATA, Rio de la Plata (španj. Srebrna rijeka), oko 300 km dug, plitak estuarij rijeke Paraná i Uruguay na jugoistočnoj obali Južne Amerike. Na istoku je prema Atlantskom oceanu ograničen crtom, koja spaja Istočni rt u Urugvaju (34°58 'S i 54°57 'W) s rtom San Antonio u Argentini (36°58 'S i 56°46 'W). Na ulazu je estuarij širok 150 nm (221 km), između luke Montevideo i rta Piedras 50 nm (93 km), a između luke Colonia (Urugvaj) i rta Lara (Argentina) 20 nm (37 km). Dubina estuarija postepeno se umanjuje od ulaza (18—10 m) prema unutrašnjem kraju (3—1 m). Sjeveroistočna je obala relativno viša i stjenovita, a jugozapadna niska i jednolična. Prostrane i opasne pličine obuhvaćaju dvije trećine cijelog estuarija. Na ulazu se nalaze 6,4 m duboka pličina Rouen (35°48 'S i 56°W) i 5,5 m duboka pličina Ingles (35°o6 'S i 55°54 'W), a u unutrašnjosti Piedras (5,5 m) i Ortiz (3—1,8 m). Plićaci su i prudovi građeni od pijeska, a dublji su dijelovi pokriveni muljem. Da se oceanskim brodovima omogući pristup do većih luka u estuariju, izjaruženo je nekoliko kanala, od kojih su dva glavna: prvi vodi do luke La Plata, a drugi do Buenos Airesa. Oba su kanala označena plutačama, koje noću svijetle. Zbog velikih riječnih nanosa mora se dubina kanala održavati neprestanim jaružanjem. Zbog velike količine slatke vode, koje donose rijeke, voda je u sjeverozapadnom dijelu estuarija (do širine Montevidea) slatka, a u istočnom dijelu bočata. Prosječan protok vode na ušću iznosi 42.000 m ³/ sek. Struja žućkaste riječne vode opaža se u oceanu još oko 100 km daleko od obale.

Ljeti (od rujna do ožujka) pušu na La Plati sjeverni i istočni, a zimi (od ožujka do rujna) zapadni i jugozapadni vjetrovi. Od lipnja do listopada puše katkad hladan jugozapadni vjetar pamperos, koji se spušta s Anda, prelazi preko pampa (otuda mu ime), pa u estuariju La Plate puše velikom snagom. Rijetki su jugoistočni vjetrovi suestadas, koji uzrokuju teško more i jaku struju, koja u estuariju La Plate teče prema sjeveru i ulazi u rijeku Paraná. Za plovidbu su oba vjetra vrlo opasna. Ekstremne su temperature veće na obali Argentine nego na obali Urugvaja. Buenos Aires ima u 93 kišna dana prosječno godišnje 929 mm oborina, a Montevideo u 89 kišnih dana 981 mm. Najviše oborina ima u proljeće i u jeseni, ožujak je kišom najobilniji mjesec. Najgušće su magle zimi od srpnja do rujna, osobito od ulaza u estuarij do pličine Ortiz.

Na smjer i jakost struja u estuariju La Plate utječu vjetrovi; za jakih vjetrova struje dostižu brzinu od 3—4 čv. Brzina plimnih struja ne prelazi 1 — 1 1/2 čv. Razlika između niske i visoke vode iznosi prosječno 3,6 m.

Estuarij La Plate otkrio je 1551 Juan Diaz de Lolis; naziv Rio de la Plata potječe od Magellana (1519), koji ga je tako nazvao po srebrnom nakitu okolnih Indijanaca. U estuariju su se razvili brojni lučki gradovi, od kojih su najvažniji La Plata i Buenos Aires u Argentini i Montevideo u Urugvaju. Oceanski brodovi plove rijekom Paraná do luke Rosario, a rijekom Uruguay do grada Fray Bentos. Iako je plovidba oceanskih brodova u estuariju ograničena samo na izjaružene plovne kanale, promet je vrlo živ. Iz Argentine i Urugvaja izvoze se preko glavnih luka poljoprivredni i stočarski, a uvoze industrijski proizvodi. Putnički je promet također znatan.O. Oz.

Pomorski promet. Prije Prvoga svjetskog rata luke na estuariju La Plate bile su glavni dobavljači pšenice i kukuruza za velik dio Evrope. Brodovima, koji su iz sjeverozapadne Evrope prevozili ugljen u Argentinu, Urugvaj i u Brazil, bio je na povratku u Evropu osiguran teret žitarica. Zbog toga su pomorski podvozni stavovi Evropa—La Plata i obratno bili relativno niski.

Između dva svjetska rata upućivale su se također iz luka La Plate velike količine žitarica i industrijskih sirovina u Evropu (pretežno u luke sjeverozapadne Evrope); pošiljke ugljena iz V. Britanije, Njemačke i Belgije bile su također znatne. Argentina je 1931 izvezla najveću količinu žitarica i industrijskih sirovina (16,194.304 t) . Najveći se dio tog izvoza obavljao preko luka Buenos Aires, Rosario, Santa Fé i La Plata; manje su se količine izvozile preko luke Bahía Blanca. Samo kukuruza Argentina je 1931 izvezla 9,767.210 t, a pšenice 3,638.682 t. Za vrijeme teške privredne depresije 1929—35, pomorski je promet bio znatno pao, pa je i konkurencija za dobivanje podvoza bila veoma jaka; podvozni su stavovi bili u to doba ispod režijskih troškova.

Poslije Drugoga svjetskog rata područje La Plate izgubilo je mnogo od svoga značenja u svjetskom pomorskom prijevozu, pa je njegov utjecaj na formiranje podvoznih stavova u svijetu oslabio. Argentina nema više u svjetskoj trgovini žitaricama značenje, koje je imala između dva svjetska rata, a osobito prije Prvoga svjetskog rata. Industrijalizacija zemlje i koncentracija poljoprivrednih radnika u industrijskim poduzećima smanjila je poljoprivredne prinose, a bilo je i nekoliko sušnih godina. God. 1952 ukupni je argentinski izvoz pšenice bio samo 62.800 t, a iz Urugvaja 54.400 t; taj izvoz u svjetskoj trgovini nije imao nikakva značenja. Tek je 1953—56 izvoz žitarica iz područja La Plate ponovo porastao, ali nije dostigao količine između dva svjetska rata. Umjesto lanenog sjemenja sada se izvoze laneno ulje i lanene pogače. Poslije Drugoga svjetskog rata došlo je do bitnog smanjenja. Uvoz je ugljena u Argentinu i Urugvaj manji, jer ga istiskuje nafta i njezini derivati. Manje količine ugljena dolaze iz Njemačke i iz Poljske, koja šleski ugljen zamjenjuje za agrarne sirovine (vunu, kožu i kebračo).

Područje La Plate uvozi znatne količine nafte iz Venezuele, koju prerađuje u svojim lokalnim rafinerijama, ali uvozi i znatne količine naftinih derivata s otoka Curaçao i Arube.

Iako je uvoz nafte i njezinih derivata velik, pomorski je promet u estuariju La Plate manji nego što je bio prije Drugog svjetskog rata; zbog toga ovo područje ne sudjeluje u velikom poslijeratnom porastu pomorskog prometa. Dok se 1929 ukrcalo 16,703.000 t argentinske robe, 1954 ukrcalo se samo 9,652.000 t. Istodobno je količina iskrcane robe opala od 13,040.000 t na 10,759.000 t. Od toga je najveći dio nafta, koja je 1929 imala sporedno značenje u pomorskom prometu luka na estuariju La Plate.

Pomorske veze. Tramperski je promet s lukama u estuariju La Plate u opadanju, ali je u znatnom porastu linijska služba. Evropska i sjeveroamerička parobrodarska društva natječu se, da u promet s lukama Montevideo i Buenos Aires uključe svoje najbolje putničke parobrode. Po kvaliteti brodova i intenzitetu službe (u internacionalnom putničkom prometu) luke u estuariju La Plate dolaze odmah iza New Yorka, iako na ovom dijelu Atlantika dolazi sve jače do izražaja avionski promet.I. Be.