KURS (engl. course, franc. cap, njem. Kurs, tal. rotta), kut između smjera, kojim brod plovi (brodske uzdužnice), i astronomskog meridijana u onom položaju, gdje se brod nalazi. Taj se kurs zove pravi kurs i bilježi se sa Kp.

Sjevernica kompasne vjetrulje na brodu gotovo nikad ne pokazuje smjer pravog sjevera, već je za stanoviti kut otklonjena istočno ili zapadno od astronomskog meridijana. Taj se otklon zove ukupni popravak kursa, a zavisi о geografskom položaju broda, te о vrsti broda i kompasa. Magnetski kompas na drvenom nemagnetskom brodu orijentira se prema magnetskom sjeveru (magnetskom meridijanu), i kurs, koji takav kompas pokazuje na nemagnetskom brodu, jest magnetski kurs — Km.

Magnetski je kurs Km kut između magnetskog meridijana i uzdužnice broda. Kako se magnetski meridijan razlikuje od pravog ili astronomskog meridijana za iznos magnetske deklinacije, to se i magnetski kurs od pravog kursa razlikuje za iznos magnetske deklinacije. Odnos se izražava formulom:

Kp — Km = μ, odnosno Kp = Km + μ, ili Km = Kp — μ.

Vjetrulju magnetskog kompasa na željeznom brodu otklanja i brodski magnetizam za otklon, koji se zove magnetska devijacija, a kurs, što ga pokazuje magnetski kompas na željeznom brodu, zove se kompasni kurs, i bilježi se sa Kk. Devijacija je, dakle, razlika između magnetskog i kompasnog kursa i može se izraziti formulom:

Km — Kk = δ, odnosno Km = Kk + δ, ili Kk = Km — δ

Kurs se broji od sjevera preko istoka, juga i zapada u smjeru kretanja kazaljke na satu od 0° do 360°. Donedavna brojio se od sjevera i juga prema istoku i zapadu od 0° do 90°, a u staro doba od svih osam glavnih vjetrova (N, NE, E, SE, S, SE, W i NW) desno i lijevo u zrȁkama. Jedna zrȁka je 32. dio kruga pa ima 11 ¼ stupnja. Za pretvaranje stare podjele u zrȁkama u novu podjelu na stupnjeve upotrebljavaju se posebne tablice, koje se nalaze obično u svim priručnicima za plovidbu ili u nautičkim tablicama.

Ako brod ima žiro-kompas, koji nema nikakve veze s magnetskim silama Zemlje i broda, kompas se otklanja samo zbog brodske vožnje, jer gibanje broda djeluje na osovinu zvrka. Taj se otklon zove popravak vožnje, a njegova veličina i smjer ovise о brzini broda, о kursu, kojim brod plovi i о geografskoj širini brodskog položaja. Ali popravak vožnje ne ovisi ni о vrsti broda, ni о pojedinom kompasu, jer je jednak za sve brodove i žiro-kompase. Popravak vožnje uzima se iz tablica, a argumenti su za tablicu: brzina i kurs broda i geografska širina.

Osim popravka vožnje, kod žiro-kompasa nema drugih ispravaka, jer, se konstantna griješka u svim kursovima može ispraviti zakretanjem čitave sprave (montažni popravak), kao što se kompenzira koeficijent A na magnetskim kompasima.

Određivanje kursa po karti. Kad se želi ploviti iz jedne luke u drugu, spoji se na karti ravnom crtom polazna točka s odredištem pa se kutomjerom, odnosno navigacijskim trokutom, ili pomoću odštampane vjetrulje na karti, izmjeri kut između meridijana i te spojnice. Izmjereni je kut pravi kurs Kp. Da bi se dobio kompasni kurs Kk, koji će krmilar držati na brodu po kompasu, treba uzeti u obzir magnetsku deklinaciju i devijaciju, dakle Kp — μ — δ = Kk.

Upravljanjem broda po kompasnom kursu Kk brod će ploviti po ravnoj crti (ruti). Ako na pr. izmjereni kurs na karti između Pule i Venecije iznosi 302°, a magnetska deklinacija u tom kraju μ = —2° i magnetska devijacija u tom kursu δ = +3°, kompasni kurs se izračuna Kk = Kp — μ — 8 = 301°. Krmilar će po kompasu brod držati u kursu 301° i brod dovesti iz Pule u Veneciju.

Kurs na vodi i kurs preko dna. Ako se plovi u struji, koja zanosi na jednu ili na drugu stranu, ili ako puše vjetar u jedan ili drugi bok, brod, osobito jedrenjak, neće ploviti po pravom kursu, koji je ucrtan na karti, već kosom rutom niz vjetar ili niz struju, jer će ga vjetar ili struja zanijeti za stanoviti kut, koji se zove zanos (zanošenje). Jedrenjak, na pr., dok jedri od zapada k istoku, dakle u istočnom kursu ( Kp = 90°) od točke A prema točki В po sjevernom vjetru, koji ga zanosi udesno za 10°, plovit će na vodi doduše kursom od 90°, ali preko dna prevalit će za 10° zakošenu rutu i stići u točku C (sl. 1). Ako pak želi dojedriti u točku B, kapetan će već u polaznoj točki A uzeti u obzir zanošenje, pa će kurs ispraviti za 10° uvjetar, kao da plovi u točku D. U toku vožnje brod će doduše držati po kompasu kurs od 80° i plovit će na vodi tim kursom, ali preko dna prevalit će rutu u kursu od 90° i stići u točku B. Zanošenje je, dakle, uz magnetsku deklinaciju i devijaciju, treći popravak, koji treba uzeti u obzir pri preračunavanju kursova (sl. 2).

Loksodromski kurs. Ako se u plovidbi drži neprekidno stalan kurs, brod plovi na zemaljskoj kugli po krivulji, koja se zove loksodroma. Međutim, loksodroma nije najkraći put između dvije točke na zemaljskoj kugli, pa zbog toga brodovi po njoj plove samo na manjim udaljenostima. Razlika između loksodrome i najkraćeg puta tada nije velika, a plovidba po loksodromi pruža tu prednost, da je kurs konstantan.

Ortodromski kurs. Ako je daljina između polazne luke i odredišta veoma velika, brodom se neće ploviti po loksodromi, već najkraćim putem, koji se zove ortodroma. Ortodroma je najkraći put između dvije točke na Zemlji, i to joj je jedina prednost, ali nedostatak je, da se za plovidbe po ortodromi mora neprekidno mijenjati kurs (sl. 3). Početni ortodromski kurs znatno se razlikuje od loksodromskog, a izračunava se osobitim formulama ili tablicama, ili se mjeri na kartama specijalnom konstrukcijom.

Mrežni kurs. U modernoj se aeronautici često upotrebljavaju specijalne kartografske projekcije, kako bi se avijatičarima olakšalo letenje po ortodromi, osobito u polarnim krajevima, a da ne moraju neprekidno mijenjati kurs. Ti avioni imaju električne držače smjera (vrsta kompasa), koji redovito pokazuju smjer ortodrome na zemaljskoj kugli. Ortodroma je za svaku rutu projicirana na kartu specijalne konstrukcije, a mrežni kurs je tada kut između mrežnog sjevera (grid north) i rute, koju pokazuje držač smjera (v. PE, IV, str. 409) .P. M.