ARMADA (1588), španjolska flota upućena 1588 iz Španjolske, da uništi englesku pomorsku snagu.

Potkraj XVI. st. engleski brodovi sve više ugrožavaju španjolske transporte iz Amerike. Osim toga vlada u Španjolskoj veliko ogorčenje, koje su izazvale vjerske razmirice, kao i činjenica, da Englezi podupiru ustanak u Holandiji. Stoga kralj Filip II. odluči, na prijedlog admirala Santa Cruza, opremiti veliku flotu i vojsku. Namjeravao je najprije uništiti engleske pomorske snage pomoću četa (oko 30.000 ljudi), koje su bile u Holandiji pod zapovjedništvom vojvode od Parme, a onda zauzeti Englesku. Za vrijeme tih priprema umre Santa Cruz, a engleski admiral sir Francis Drake prodre sa svojom flotom 19. IV. 1587 u luku Cádiz i potopi velik dio španjolskih brodova. To je veoma omelo pripreme. Santa Cruza naslijedi vojvoda Medina Sidonia, hrabar vojnik, ali bez pomorskog iskustva. Međutim mu je ipak uspjelo, da je u proljeće 1588 sakupio i opremio flotu, koju su u Španjolskoj prozvali felicissima armada. Kad je Engleska doznala, što Španjolci namjeravaju, sakupi ratne i trgovačke brodove pod vrhovnim zapovjedništvom šefa admiraliteta lorda Charlesa Howarda of Effinghama. Glavnim dijelom flote zapovijedao je sir Francis Drake u Plymouthu s admiralima sir Johnom Hawkinsom i sir Martinom Frobisherom, a na sidrištu Downs bili su dijelovi flote lorda Henrya Seymoura i sir Williama Wyntera, koji su surađivali sa savezničkom nizozemskom flotom.

Armada se sastojala od 128 brodova različitih narodnosti sa oko 2430 topova. Posade su brodova brojile oko 8000 mornara i 17.000 vojnika. Njena organizacija imala je više karakter kopnene vojske. Stoga je Medina namjeravao, da pristajanjem uz engleske brodove iskoristi borbenu premoć iskusnih španjolskih boraca. Na engleskoj strani međutim nalazila se flota, koja je imala sve prednosti vještih i iskusnih pomoraca s modernijom artiljerijom. Engleska flota imala je 182 broda s posadom od 14.520 ljudi, od toga oko ³/₄ mornara. Holandija je opremila također znatnu flotu protiv Armade. Jedan odred od 27 brodova imao se priključiti engleskoj floti, a glavnina je na čelu s admiralom Nassauom uspješno blokirala španjolske brodove u Holandiji, koji su trebali prevesti trupe vojvode od Parme u Englesku.

Prebrodivši prve teškoće (loše vrijeme i loša oprema) Armada je isplovila 12. VII. 1588 iz La Corune i stigla 20. VII. pred Plymouth, gdje je 21. VII. došlo do prvog sukoba s dijelom engleske flote pod vodstvom Howarda. Englezi napadnu začelje španjolske linije i u osamsatnoj borbi teško oštete i kasnije zaplijene dva veća španjolska broda. Veći je međutim bio moralni uspjeh ovog prvog sukoba, jer je Englezima ulio povjerenje u nadmoć svojih brodova i topova. Nakon ovog sukoba otplovi Armada prema istoku, duž južne engleske obale, a slijede je engleski brodovi. 23. VII. obje se flote nalaze na visini Portlanda. Medina iskorišćuje povoljan vjetar, pokušava pristati uz engleske brodove i prisiliti Engleze na borbu prsa o prsa. U borbi, koja je trajala cijeli dan, Englezi s uspjehom osujećuju namjeru Španjolaca, i borba se toga dana završi neodlučno. 25. VII. dolazi ponovo do žestoke borbe u blizini otoka Wight, Iako su Španjolci izgubili jedan brod, ni ovoga puta ne dolazi do odluke, i Armada nastavlja svoj put prema istoku. Istoga dana šalje Medina vojvodi od Parme vjesnika s porukom, da bude svaki čas spreman da se sjedini s velikom Armadom. 27. VII. popodne Armada se već približila francuskoj obali, ali se vojvoda od Parme još ne javlja. Da ga struja ne bi zanijela u Sjeverno more, Medina se usidri pred Calaisom i šalje opet vjesnika Parmi s pozivom, da mu se odmah pridruži. Engleska flota, kojoj su se sada pridružili i brodovi admirala Seymoura i Wyntera, usidrila se u blizini Armade. Howard odluči prisiliti Španjolce na odlučnu bitku. U noći od 28. na 29. VII. napadne ih požarnim brodovima i prisili Armadu da digne sidra; dva su broda bila zapaljena, jedan se nasukao, a velik dio brodovlja zanijela je struja prema Gravelinesu. Kad je Medina saznao, da ne može očekivati dolazak vojvode od Parme prije 14 dana, isplovi s ostacima svoje flote u zoru 29. VII. i kod Gravelinesa se zametne odlučna bitka. Oko 9^h dolazi do opće bitke. Drake, Frobisher i Hawkins napadnu lijevo krilo Armade, Wynter i Seymour desno krilo, a uskoro i Howard sredinu. Španjolci su se hrabro branili, ali oko 18^h nakon teških gubitaka, počinju odstupati. Njihovi gubici iznose oko 18 brodova i 4—5000 vojnika, dok Englezi nisu izgubili ni jednoga broda. Medina sazove ratni savjet, koji odluči, da se odustane od namjeravane invazije, te da se nastoji spasiti ostatke Armade. Englezi su stekli uvjerenje, da je moć Armade slomljena, i odustanu od daljeg progona. Međutim je 10 dana bjesnjela oluja s južnim vjetrovima i zanijela Armadu do sjeverne Škotske. Uvidjevši, da više ne može natrag kroz Kanal, Medina odluči zaokrenuti oko Škotske i Irske i vratiti se preko Atlantskog oceana u Španjolsku. Na povratku stradalo je mnogo njegovih brodova na obalama i grebenima Škotske, Orkneyskih otoka, Irske, Norveške i Normandije. Posade su umirale od studeni, gladi i žeđe, a brodolomce je ubijalo obalno pučanstvo. Kad je vojvoda Medina Sidonia stigao u La Coruñu, imao je samo još 25 brodova. Nesretni pothvat felicissime armade stajao je Španjolce 20.000 ljudi i 63 broda (35 brodova nestalo je bez traga). Engleska nije u borbama izgubila ni jednoga broda. Uništenjem Armade zadan je španjolskoj pomorskoj moći težak udarac, od kojega se više nikada nije posve oporavila, a Englezi su ovom pobjedom udarili temelje svojoj budućoj prevlasti na morima.E. V.