KUBA, najveći otok u grupi Velikih Antila; leži između Karipskog mora na jugozapadu i jugu i Atlantskog oceana na sjeveroistoku i sjeveru, obuhvaća 114.524 km 2 . Otok je dugačak od jugoistoka prema sjeverozapadu 1275 km, dok mu se širina kreće od 81 do 49,5 km. K. se diže s kontinentalne platforme, duboke svega 33 m.
Građa i reljef. Zemljište Kube sastoji se velikim dijelom od starih stijena. Preko njih su tokom srednjeg mezozoika (u juri i kredi) staložene marinske naslage, koje su zatim, zajedno sa starom podlogom, nabrane i činile kopno. To je kopno radom kišnice i rijeka snižavano, te je u kenozoiku (tokom eocena) bilo već toliko sniženo, da ga je ponovo preplavilo more; za vrijeme te faze u moru su taloženi vapnenci. Poslije toga, krajem kenozoika, nastalo je novo nabiranje i ponovo djelovanje vanjskih sila. Tako su stvarane zaravni, koje su izdizanjem dospjele u visine od 600 do 1500 m. Izdizanje se vršilo na mahove; u epohama, kad je zemljište mirovalo stvarane su zaravni, a kada je izdizano, odsjeci. Tako su se izdizale i niže zaravni i dospjele u visine od 200, 155, 55, 15 i 5 m; najniža zaravan sastoji se od vapnenaca, a tri više iznad nje razvijene su kao stjenovite terase na sjevernoj obali.
Prilikom ovih izdizanja, u zemljištu sastavljenom od nepropustljivih stijena, usijecale su se rijeke i stvorile dublje jaruge, dok su u propustljivim vapnencima postale doline kanjonskog tipa. Međutim su usljed izdizanja u vapnencima stvarani i krški oblici, i to na površini vrtače, a u unutrašnjosti pećine. Najzad, zbog intenzivne erozije i denudacije, koje su pratile izdizanje, u nekim je krajevima odnesena cijela serija mlađih naslaga i ogolićena podloga od starijih stijena; njene se visine kreću od 975 do 1670 m. Poslije ledenog doba more je prodrlo u doline i preobratilo ih u razgranate zaljeve (nalik na džepove) koji su s morem u vezi uskim prodorima. Pred sjevernom obalom pruža se na većoj dužini kanal, zagrađen prema moru niskim otocima; karakteriziraju ga i koraljske građevine. U jugoistočnom dijelu Kube sa zaravni, visoke oko 1400 m, diže se Sierra Maestra dostižući visinu od 2560 m. Ona je dugačka oko 240 km i prema sjeveru se spušta blago, a prema jugu pada odsjekom.
Klima i biljni pokrov. K. leži u sjevernoj tropskoj zoni i u njoj je klima tropsko-pasatska. U Habani srednja godišnja temperatura iznosi oko 25°: najniža je u siječnju (22,2°), a najviša u srpnju (27,8 o). Ljeti duva s mora prema kopnu danik, koji zrak čini svježijim, a zimi se javlja hladniji sjeverac. Inače se cijele godine osjeća pasat, koji dolazi s Atlantskog oceana na sjeveroistoku i donosi kišu. Maksimum kiše je od svibnja do studenog, kada sunčeve zrake padaju pod većim kutom, a minimum od studenog do travnja, kada padaju kosije. Godišnja količina kiše iznosi prosječno 1400 mm.
U toplijim i vlažnijim oblastima razvijena je šumska vegetacija, mjestimice skoro neprohodna, dok je u toplim i sušim predjelima šuma rjeđa ili su mjesto nje savane. Prirodna vegetacija bila je ranije više rasprostrta pa je u novije doba zamijenjena kulturnom. Vlažni i topli predjeli predstavljali su i legla tropskih bolesti, naročito žute groznice i malarije. Međutim je energičnim mjerama, izvođenim od početka ovog stoljeća, smrtnost od pomenutih bolesti iščezla ili je mnogo smanjena.
Privreda. Pod uticajem klimatskih i vegetacijskih prilika, raspadanjem silikatnih stijena, postalo je tlo crne ili tamne boje, a rastvaranjem vapnenaca nastala je crvenica. U ovakvoj prirodnoj sredini moguć je bio razvoj raznih privrednih grana: zemljoradnje, stočarstva i drvodjeljstva. Osim toga, s obzirom na bogatstvo u željeznim i bakarnim rudama, razvilo se i rudarstvo. Luke, od prirode pogodne, omogućavale su dobre veze sa zemljama preko mora, a uzani oblik otoka veze unutrašnjosti sa morem (najveća udaljenost unutrašnjosti od mora iznosi 80 km). Međutim je privredni razvitak bio sprečavan nerazvijenim saobraćajnim vezama, slabom kolonijalnom upravom i teškim kolonijalnim režimom, građanskim ratovima it.d. God. 1898 K. je postala nezavisna prema Španjolskoj kao metropoli i otad se počinje razvijati kao tropska zemljoradnička oblast pod utjecajem kapitala uloženog iz USA, za koje K. uglavnom i proizvodi.
Među biljkama, koje imaju privredni značaj, najvažnije su šećerna trska i duhan. Šećerna trska se počela uzgajati 1523. Dugo je uzgajana na plodnoj crnici i crljenici, ali su ova zemljišta već iscrpena i moraju se regenerirati đubrenjem. Radi daljeg širenja kulture šećerne trske šume se sve više krče. Za šećernu trsku klima je osobito pogodna: biljka raste za vrijeme toplog i kišnog doba, a dozrijeva za vrijeme sušnog i toplog. Kultura šećerne trske naročito se rasprostrta pod utjecajem sjevernoameričkog kapitala i niskih carina, koje su USA zavele za uvoz šećera sa Kube. God. 1919—23 šećer je predstavljao 80% kubanskog izvoza. Po proizvodnji šećera K. dolazi na prvo mjesto u svijetu. Njen udio u svjetskoj proizvodnji iznosi 15—20%, a u svjetskoj trgovini ona sudjeluje sa 40% ukupnog prometa. U ravnicama se šećerna trska uzgaja kao monokultura. Zbog pogodnih klimatskih i pedoloških prilika prinos je velik i iznosi 4 t po 1 ha. Da bi se zadovoljile potrebe tako razvijene kulture, podignute su naročite željezničke pruge i izgrađene posebne luke.
Na drugo mjesto po značenju dolazi kultura duhana. Zbog pogodne klime i tla kubanski duhan se odlikuje izvrsnom aromom. Ova kultura zahtijeva vrlo uporan rad oko đubrenja, plievljenja i sušenja. Ona se takođe od početka ovog stoljeća jače razvila pod utjecajem kapitala iz USA.
Savanska vegetacija omogućila je i jači razvoj stočarstva, naročito uzgajanje goveda i konja.
Trgovinske veze održavaju se najvećim dijelom s USA; tamo se izvoze najviše šećer i duhan, a odatle se uvoze industrijski proizvodi.
Stanovništvo. Pored najstarijih stanovnika, Indijanaca, na Kubu su se rano počeli doseljavati Španjolci, koji su se lako prilagođivali novoj prirodnoj sredini. Radi obavljanja težih poljskih poslova dovedeni su afrički Crnci kao robovi. S napretkom privredne proizvodnje, osobito s uvećavanjem kulture šećerne trske, nastalo je i naglo uvećanje stanovništva; doseljenici su dolazili iz bližih i daljih zemalja, ali se stanovništvo uvećavalo i prirodnim priraštajem. Tako se 1900—20 stanovništvo Kube udvostručilo, a 1902—24 doselilo se 569.215 st. više nego što se iselilo. Ovim doseljivanjem naročito se povećao broj predstavnika bijele rase, koji su sredinom XIX. st. bili manjina, dok su već 1908 činili 70% od ukupnog stanovništva. Naročito se uvećavaju seoska naselja, koja leže u oblastima šećerne trske, i glavne luke.
God. 1953 K. je imala 5,807.057 st., a Habana 783.162 st. Ležeći na obali prostranog i dobro zaklonjenog zaljeva ona predstavlja izvrsnu luku. Njen je značaj još i u tome, što leži na ulazu u Meksički zaljev. Zbog blaže klime Habana predstavlja zimovalište imućnih ljudi iz USA. Drugi važan grad je Santiago de Cuba, luka na južnoj obali, značajna po izvozu ruda. Inače je veći broj luka na sjevernoj obali; među njima su najznačajnije: Matanzas, Cárdenas i Nuevilas.В. Ž. М.
Povijest. Kubu, najveći otok u Antilima, otkrio je Kristof Kolumbo na svome prvom putovanju (1492). On je bio uvjeren, da je otkrio dio kontinenta. Tu Kolumbovu zabludu oborio je Sebastian Ocampo, oplovivši Kubu (1508). Tom je zgodom Ocampo proglasio Kubu španjolskim posjedom. Prava španjolska dominacija započela je tek nekoliko godina kasnije dolaskom Diega Velásqueza. Izgradivši mnoga naselja duž obala i u unutrašnjosti, on je ekonomski i kulturno znatno podigao taj otok. Španjolska je dominacija, s malim prekidima, potrajala do kraja XIX. st. Španjolci su ograničavali trgovinu domaćeg stanovništva: nisu mu dopuštali izvoz pojedinih proizvoda, napose šećerne trske. Taj su monopol zadržali za sebe. U XVII. st. K. je stradala od filibustera, zapadnoindijskih pirata, čiju su jezgru sačinjavali francuski pirati. Ti su filibusteri, osim Kube, ugrožavali i ostale španjolske posjede u Srednjoj i Južnoj Americi. U XVIII. st. njihova pomorska pljačkanja postepeno prestaju. God. 1762 Kubu su osvojili Englezi, ali su je zadržali samo kratko vrijeme. Za te njihove kratkotrajne vladavine na otoku je procvala trgovina, naročito izvoz šećerne trske i duhana. Englezi su omogućili trgovinu i domaćem stanovništvu, te su Španjolci, ponovo dobivši otok, morali poštivati dobivene trgovačke slobode. Tako se s vremenom razvila živa prekomorska trgovina, te je K. doskora postala najvećim proizvođačem šećera na svijetu. Za Španjolsko-američkog rata 1898, K. je, oslobodivši se od španjolske prevlasti, dobila djelomično autonomiju, a potpuno se osamostalila tek 1934. U Prvom svjetskom ratu Kubanci su se borili uz USA protiv Njemačke, a u Drugom svjetskom ratu K. je ostala neutralna.
LIT.: A. Lopez de Letona, Isla de Cuba, reflexiones, Madrid 1856; J. de la Pezuela, Diccionario geografico estadistico historico de la isla de Cuba, Madrid 1863—67; N. Halstead, The Story of Cuba, New York 1898; A. G. Robinson, Cuba and the Intervention, New York 1905.M. Dt.
Državno uređenje. K. je bila pod dominacijom Španjolske otkad ju je Kolumbo otkrio pa sve do 1898. Kubanski narod teško je podnosio španjolski izrabljivački režim. Kako Španjolska nije htjela da otoku dade ni djelomičnu autonomiju, na Kubi su počele otvorene pobune već u sredini XIX. st., a kada se Španjolska potkraj toga stoljeća izjavila spremnom da zemlji dade autonomiju, bilo je prekasno. Kubanski je narod tada tražio potpunu samostalnost. Prije nego što je do nje došao, morao je da izdrži trogodišnju okupaciju od strane USA. Nakon rata između USA i Španjolske, Pariškim ugovorom od 10. XII. 1898, K. je ustupljena USA. Međutim, zakonom Kongresa USA od 2. III. 1899 odlučeno je, da se Kubi dade potpuna samostalnost. Ona je i ostvarena, kada je kubanski Nacionalni konvent 1901 izglasao ustav nove države. Time nije sasvim nestalo utjecaja USA u toj zemlji. On se i poslije toga očitovao, osobito kada je dolazilo do incidenata u unutrašnjem političkom životu. Prvi kubanski ustav iz 1901 bio je inspiriran ustavom USA, a donekle i idejama Francuske revolucije. Vrhovni su organi Kube po tome ustavu bili predsjednik, ministri, Senat i Predstavnička skupština. Odnos između legislative i egzekutive bio je izgrađen na bazi sistema predsjedničke vlade. Taj sistem nije bio napušten ni u ustavu iz 1935. Međutim, novi ustav iz 1940 napustio je sistem predsjedničke i primijenio sistem parlamentarne vlade. Po njemu kabinet mora odstupiti u roku od 48 sati, ako mu Kongres izglasa nepovjerenje. U novi ustav unesene su i neke značajne odredbe o socijalnim pravima građana. Tako na pr. ustav garantira svim manuelnim radnicima plaćeni godišnji odmor od 30 dana.J. Sć.
Novac. Novčana jedinica pezos ($ cub. Pes.), izjednačen s USA-dolarom (0,8886 g finoga zlata za 1 pezos); 1 pezos = 100 centavosa; 100 centavosa = 1 USA-$. Monetarni sistem prilagođen monetarnom sistemu USA. Zlatnici od 20, 10, 5 i 2 1/ 2 pezosa imaju istu težinu kao odgovarajući komadi u USA. Srebrni novac od 1 pezosa, 40, 20 i 10 centavosa. Bakrenocinčani novac od 5,2 i 1 centavosa. Paritet prema dinaru: 1 pezos = 300 Din.I. Be.
Mjere. Općenito se upotrebljava metrički sistem mjera, ali se upotrebljavaju i stare mjere, osobito u industriji šećera: duga tona = 1,03 metričke t i kratka tona = 0,97 metričke t, kubanska vreća šećera = 329,59 lb ili 149,49 kg.
Za težinu: 1 pound = 16 ozs = 460 g, 1 arroba = 25 lb = 11,5 kg, 1 tona = 2240 lb = 1030,61 kg, i quintal (4 arrohas) = 100 lb = 46,01 kg; za tekućinu: 1 gallon = 3,79 l, 1 bokoy = 175 gallona = 662,4 l, 1 pipa = 126 gallona = 476,93 l; za dužinu: 1 vara = 33,4 inches = 80,84 cm; za površinu: 1 caballeria = 324 corda = 13,42 ha.Č. M.
Blagdani, 1. I., 24. II. (Baireov ustanak), Veliki četvrtak, Veliki petak, 1. V., 20. V. (Dan nezavisnosti), 24. VI., 29. VI., 10. X. (Yaraov ustanak), prvi ponedeljak poslije 10. X., 7. XII. (Maceova smrt), 24. XII., 25. XII., 31. XII. i svaka nedjelja u godini. Ukoliko blagdan pada u nedjelju, slavi se u ponedjeljak. U lukama se subotom poslije 11 sati ne radi.Č. M.
PRIVREDA
Osnov kubanske ekonomike je proizvodnja šećera. God. 1951, kad je njena proizvodnja šećera iznosila 7,224.500 t, odnosno 22% ukupne svjetske proizvodnje, izvezeno je gotovo 700 miliona USA-dolara, ili 89% ukupnog kubanskog izvoza. Toliku količinu kubanskog šećera svjetsko tržište nije moglo ni htjelo primiti, pa je moralo doći do ograničenja proizvodnje u okviru međunarodnog sporazuma, kojemu pripadaju najveći proizvođači i najvažniji uvoznici. Proizvodnja 1953/54 iznosila je 4,890.000 t te je još uvijek bila znatno veća od proizvodnje (2,614.500 t) u prosjeku 1934—38.
Prije Drugog svjetskog rata preko 80% ukupnog izvoza išlo je u USA. Posljednjih godina udio USA reduciran je na 60%, jer znatnije količine šećera apsorbiraju Velika Britanija i neke druge zemlje. Pored šećera, u kubanskoj poljoprivredi i industriji ima veće značenje duhan. Na duhan i prerađevine otpada 5—6% ukupnog izvoza prema 8% prije Drugog svjetskog rata.
Rudarska je proizvodnja još sporedna u kubanskoj privredi. Proizvodnja soli manja je nego prije rata. Isto je i s kromom, jer potražnja USA nije više tako znatna. Proizvodnja u 1943 od 354.152 t pada poslije rata na ispod 100.000 t.
Kuba se industrijalizira, da ne bi bila ovisna о teškoćama oko plasiranja šećera. Izgrađuje se čeličana, koja će dati 100.000 t raznih proizvoda. Proizvodnja cementa porasla je od 128.000 t prije rata na 405.000 t god. 1953. Naročito je forsirana potrošna industrija, prvenstveno tekstilna. Proizvodnja nafte ne prelazi 6000 t. Ide se za smanjenjem uvoza derivata nafte, a forsira se preradba u domaćim rafinerijama. Proizvodnja benzina od 52.700 t god. 1937 penje se na 109.900 t god. 1953, petroleja od 21.000 na 84.700 t, a ulja za loženje od 21.300 god. 1937 na 167.500 god. 1953.
Vanjska trgovina. Izvoz je porastao od 143 mil. USA-dolara god. 1938 na 630 mil. 1954; god. 1951 bio je dosegao iznos od 766 mil. dolara. Uvoz je za isti period porastao od 106 mil. 1938 na 561 mil. 1954 s kulminacijom od 690 mil. god. 1951. Porast uvoza i izvoza mnogo je veći od smanjenja kupovne snage dolara, pa privreda pokazuje jači razvitak. S obzirom na dominantni položaj šećera u izvozu i na činjenicu, da je dio šećernih plantaža u rukama Amerikanaca, znatan je utjecaj USA. U poslijeratnom izvozu, pored USA, sudjeluje Velika Britanija sa 8%, Japan sa 6%, Nizozemska sa 4%, Njemačka sa 2%. Udio USA kod uvoza iznosi poslije rata 70% prema 69% god. 1937, Vel. Britanije 3%, Njemačke 2%, Kanade 3%, Indije 4%, Japana 2% i Curaçao 3%.
Pomorski promet. God. 1951 ukrcano je u kubanskim lukama 7,380.000 t razne robe prema 6,611.000 t, god. 1944. Količina iskrcane robe porasla je od 2,526.000 t god. 1944 na 4,439.000 t god. 1951. Od ukrcanih količina šećer je na prvom mjestu. God. 1951 ukrcano je 4,922.700 t prema 2,603.000 t god. 1938. Tako veliki izvoz šećera naročito utječe na formiranje podvoznih stavova za trampere u Meksičkom zaljevu; apsorbira znatnu količinu brodskog prostora. Najveća količina šećera izvozi se u sirovu stanju, da se rafinira u USA. Rafiniranog šećera ukrcano je 1938 god. 311.000, a 1951 god. 521.300 t. Izvoz melase iznosio je 1951 god. 824,5 mil. l.
Manganove rude je ukrcano 1951 god. 234.900 t prema 121.900 god. 1938; kromove rudače 1938 god. 35.000 t, 1951 god. 85.300 t; bakrene rudače izvozi se godišnje oko 50.000 t. Ove se rudače izvoze u USA, jer na otoku nema uređaja za preradbu.
Duhana je izvezeno 1951 god. 17.200 t prema 12.700 t god. 1938. Cigare su iskazane u statistikama samo po vrijednosti i predstavljaju više nego što je vrijednost neprerađenog duhana.
Kod iskrcanih količina na prvom su mjestu derivati nafte: 1951 god. 1,759.000 t prema 575.100 t god. 1938; to pokazuje porast mehanizacije saobraćaja i poljoprivrede. Ugljen je opao od 344.900 t 1938 na 100.500 t 1951. Čelika i njegovih proizvoda iskrcano je 174.200 t prema 52.700 t god. 1938; kemikalija, prvenstveno umjetnog gnojiva, 1951 god. 274.800 t prema 65.900 t 1938; drva i polufabrikata 1951 god. 173.000 t; riže 1951 god. 290.700 t prema 186.800 god. 1938; brašna 1951 god. 158.000 t prema 91.200 t god. 1938; vina i likera 1951 god. 8,096.300 l prema 2,417.200 l 1938; to pokazuje porast životnog standarda, ali i povećanje alkoholizma.
Pomorske veze. S obzirom na prevlast USA u izvozu i uvozu Kube, američka trgovačka mornarica ima vodeću ulogu u pomorskom prometu, naročito u linijskom prometu. Društva sa sjedištem u lukama Meksičkog zaljeva drže intenzivne veze s Kubom, naročito s Habanom. Tu su na prvom mjestu United Fruit Co. i Lykes Lines koje vežu Kubu sa svim važnijim lukama USA, Meksičkog zaljeva i Karipskog mora. Domaće društvo Empresa Naviera de Cuba drži, pored obalne plovidbe, i vezu s lukama Meksičkog zaljeva. Pored brodovlja USA, s Kubom održavaju veze brodarska društva Čilea, Vel. Britanije, Francuske, Španjolske, Italije, Japana i Njemačke.
Trgovačka mornarica. Kuba dosad nije obraćala naročitu pažnju trgovačkoj mornarici, jer su slobodni kapitali imali dovoljno lukrativno poslovanje u plantažama, trgovini i industriji. Brutto tonaža iznosila je 1934 god. 33.600 t, 1939 pala je na 26.700 t, a 1947 na 19.200 t. Tek posljednjih godina dosegnuta je predratna tonaža. God. 1952 bilo je 14 većih brodova sa 26.993 brt. Godine 1953 nabavljena su u USA 4 motorna broda od po 3800 dwt. Kuba ima 6 tankera sa 4652 brt.
Avijacija. Intenzivan je avionski promet, naročito s USA. Avioni na linijama između Južne i Sjeverne Amerike pretežno lete preko kubanskih aerodroma.
Ekonomski odnosi s FNRJ nemaju stabilnu osnovu. God. 1947 izvezli smo u Kubu 13.096 t cementa za 13,1 mil. Din. God. 1950 uvezli smo 8064 t šećera za 60,4 mil. Din. i 217 t kože za 5,3 mil. Din. God. 1951 uvezli smo samo 30 t šećera za 0,3 mil. Din., a god. 1952 izvezli sijerkove slame za 4,4 mil. Din., ribe u ulju za 1,6 mil. i šperploča za 0,8 mil. Din., ukupno za 7 mil. Din. God. 1953 izvezli smo ribljih proizvoda za 163.000 Din., prozorskih stakala za 548.000 Din. God. 1954 izvezli smo također prozorskih stakala za 343.000 Din. Uvoza za posljednjih nekoliko godina uopće nije bilo.I. Be.
Vojno-pomorske snage. Ratna mornarica Kube sastoji se od nekoliko manjih jedinica, pod upravom državnog sekretara rata i mornarice. Ratna je zastava jednaka trgovačkoj i podijeljena je u 5 vodoravnih, modro-bijelih polja, jednake širine, a na okomitom rubu uz koplje nalazi se istostrani crveni trokut s bijelom petokrakom zvijezdom u sredini. Osoblje mornarice broji oko 5000 ljudi, od toga 580 oficira. Najviši je čin kontra-admirala. Oznake su oficirskih činova iste kao u mornarici USA. Glavna baza ratne mornarice nalazi se u Habani, a pomorska vojna akademija u Marielu. Stari pomorski arsenal u Habani (Arsenal de Casa Blanca) napušten je, a projektiran je u blizini novi, koji će imati i plutajući dok od 4000 t nosivosti.Z. V.
Plovne jedinice ratne mornarice jesu: tablica