KRMA (engl. Stern, njem. Heck, franc. arrière), stražnji dio čamca ih broda u užem konstrukcionom smislu, t. j. od rebrenice krmenog svoda (transom-ploče) unatrag, ako ona postoji. U širem smislu, pod krmom se razumijeva dio broda od svršetka paralelnog srednjaka prema natrag. Često se za taj posljednji pojam upotrebljava izraz »stražnji dio broda« za razliku od »krme« u užem smislu. Slično kao i kod pramca, oblik krme znatno utječe na propulziona i pomorska svojstva broda, a u velikoj je mjeri krma funkcionalno vezana s podvodnim linijama stražnjeg dijela brodskog trupa, kao njihov logičan nastavak. Oblik je krme različit kod raznih tipova brodova. Negdje je vezan tradicijama gradnje, načinom i mogućnošću izradbe, negdje je podvrgnut posebnim zahtjevima palubnog i potpalubnog prostora, a negdje uvjetovan potrebom zaštite vijaka, smanjenjem specifičnog otpora broda i t. d.

Na današnjim velikim trgovačkim brodovima s mehaničkim pogonom te su razlike uvjetovane uglavnom različitim zahtjevima u pogledu brzine; to traži promjene oblika trupa, tipa i broja propelera i tipa krmila. Oblik krmenog dijela utječe direktno na manevarska svojstva broda. Brod punog krmenog oblika (sa mnogo »mrtvog drva«) teško manevrira, jer velika uronjena ploha straga pruža znatan otpor okretanju. S druge strane, takvi brodovi lakše održavaju ravan kurs. Stoga razarači, kod kojih se iz taktičkih razloga traže dobra manevarska svojstva, imaju vrlo malo »mrtvog drva« u području krmenog dijela, a trgovački i putnički brodovi, koji najčešće plove u ravnom kursu, imaju mnogo »mrtvog drva«.

Oblik krmenog dijela brodskog trupa utječe na efikasnost propulzije na razne načine. Efikasnost propelera ovisi, među ostalim, о načinu pritjecanja vode i о homogenosti vodenog toka. Fine linije podvodnog krmenog dijela dopuštaju jednolično pritjecanje vode k propeleru; time se izbjegavaju vibracije, koje nastaju zbog nejednoličnog opterećenja propelera, i postiže se povoljniji stepen djelovanja propelera. Oblik krmenog dijela utječe i na sustrujanje, jer je kod punije krme veće sustrujanje i, kao daljnja posljedica, veći je i poriv. Kako zbog punije forme raste efekt propulzije, tako raste i otpor broda. Stoga tim suprotnim zahtjevima treba prilagoditi i oblik krmenog dijela, da bi se dobilo najveće sustrujanje uz što manji porast otpora.

Kod jedrenjaka je krma broda dostizala daleko iznad normalne teretne vodne linije te je u visini palube imala blago eliptično zaobljenje, ali ponekad je bila i ravno odrezana i završavala se krmenim zrcalom. Takav istaknuti i često povišeni oblik krme nametnulo je iskustvo i potreba, da se krmilarnica, koja je kod tih brodova bila na krmenoj palubi, zaštiti od preljeva valova preko krme. Opisani se oblik krme dugo zadržao i na čeličnim brodovima s mehaničkim pogonom, pa se i danas može vidjeti kod starijih brodova, koji su još u plovidbi (sl. 1). To je t. zv. krma s prijelomom ili viseća krma (engl. Counter Stern). Njezin gornji dio strši preko krmene statve kao nastavak linije trupa. Njoj sliči eliptična krma, koja ima kratak prevjes, a gornji njezin dio iznad pregiba ima približno eliptičan konus, pa je i donji dio nastavak podvodnog oblika. Eliptična se krma naziva i okruglom, a upotrebljavala se dosta često na starijim trgovačkim brodovima. Na tegljačima, koji imaju eliptičnu krmu, opločje je iznad prijeloma ili vertikalno ili nagnuto prema unutrašnjoj strani broda (sl. 2a, 2b).

Prve bitnije izmjene u obliku krmene statve i krme nastale su između dva rata; tad se prešlo na gradnju krstaške krme (engl. Cruiser Stern, njem. Kreuzerheck, franc. arrière de croiseur), oblik, koji je preuzet iz ratne brodogradnje (sl. 3). Podvodni je dio krstaške krme u presjeku krmila širok i gotovo ravan (klasična forma) te svršava s pregibom na teretnoj vodnoj liniji. Iznad pregiba površina je približno konična i nagnuta prema unutrašnjoj strani. Horizontalni presjeci su katkada eliptični, a katkada šiljasti.

Krstaška krma ima prednosti i mana. Za neku određenu dužinu preko svega takva konstrukcija krme daje najveću srednju uronjenu duljinu, a posljedica je smanjenje potrebne specifične snage i adekvatno manja težina pogonskih strojeva, potrebnih za postignuće zadane brzine. Vodene se linije krmenog dijela krstaške krme mogu izraditi s relativno malom koničnošću i zakrivljenošću i tako, da se obje postepeno povećavaju odozdo nagore. Takav je oblik povoljan, jer stvara najmanje vrtloga i konstantno povećava pritisak kod strujanja. Krstaška krma daje veći stabilitet, veći palubni i potpalubni prostor i bolje štiti propelere u luci. Konična krstaška krma ima veću istisninu, dublje je uronjena nego viseća krma, i bolje odolijeva valovima s krme. Krstaške se krme pune forme često primjenjuju na brodovima s jednim vijkom, jer velika istisnina na krmi, nasuprot maloj na pramcu, kod uzdužnog nagiba stvara neizbalansirani par sila, te pramac uranja i izranja jače nego krma. Posljedica je toga, da propeler radi u povoljnijim uvjetima. U propulzionom smislu krstaška je krma nepovoljnija od viseće, čije su linije finije i kod koje strujnice imaju manje vertikalne komponente. Daljnja je prednost krstaške krme čvrsta veza s ostalim trupom zbog povećanog presjeka. Duboko uronjena krstaška krma kod jednovijčanih brodova povećava koeficijent uzgona profila krmila (v. Krmilarenje).

Najveći broj današnjih teretnih brodova ima modificiranu formu krstaške krme, t. zv. krstašku žličastu krmu (engl. Cruiser Spoon Stern). Glavna joj je karakteristika, da se s povećanjem gaza produžuje plovna vodena linija (sl. 4a). Daljnja je varijacija krstaške krme bublasta krma (engl. Bulbons Stern) sa dobro zaokruženim oblikom. Takvu krmu imaju najčešće brodovi namijenjeni plovidbi kroz područje s ledom (sl. 4b).

Brzi ratni i neki trgovački brodovi imaju odrezanu krmu, ili, kako se češće naziva, krmu sa zrcalom (engl. Transom Stern, njem. Spiegelheck, franc. arrière à tableau) (sl. 5a). Kod te forme gornji stražnji dio trupa svršava sa širokom ravnom vertikalnom ili neznatno ukošenom površinom, koja je okomita na simetrali broda. Ako je zrcalo samo nešto više uronjeno, stvara jake vrtloge iza broda. Obično se izrađuje s malim nagibom natrag, a ploha, gledana odozgo, može imati mali luk, ili široko otvoren oblik V. Krstaška krma daje relativno dugu plovnu vodnu liniju, a kako joj je podvodni dio u području krme ravan, smanjuje poniranje ili povećanje krmenog gaza pri velikim brzinama. Veoma joj sliči, zapravo je gotovo identičan tip plosnata krma (engl. Flat Stern ili Square Transom Stern, njem. Plattes Heck). Tip krme sa zrcalom obično dolazi u kombinaciji sa dva ili više vijaka i s visećim polubalansnim krmilom.

Osim spomenutih, na brodovima i čamcima ima još mnogo različitih oblika; najvažniji su:

Oštra krma (engl. Sharp Stern, Lifeboat Stern, Whaleboat Stern), često je imaju čamci za spašavanje i kitolov. Prednja i stražnja statva slično su formirane, a krmilo je vanjsko (sl. 6). Na malim jedinicama šiljasta forma krme posjeduje neke prednosti: jednostavne i jeftine je gradnje i njome se lakše dobiva savršena uzdužna izbalansiranost na valovima. Nedostaci su, uglavnom, malen početni stabilitet i uzak palubni i potpalubni prostor u predjelu krme.

Kanu-krma (engl. Canoe Stern) ima oštar oblik s prevjesom, građena je kao žličasta ili viseća krma; daje povećan palubni prostor na krmi i manje zakrivljen donji dio nego obične oštre krme. Na jedrilicama izaziva bolji balans.

Krma u obliku lepezastog repa (engl. Fantail Stern) upotrebljavala se na jahtama; danas je potpuno napuštena, jer je složena i osjetljiva. Oplata i paluba svršavaju oštrom točkom i tako stvaraju produžen prevjes. Može se lako oštetiti i razbiti na uzburkanu moru. Pri malo većoj brzini stvara vrtloge. Ako se dio repa odreže tako da presjek čini malo i oštro ukošeno zrcalo, dobije se mala krma sa zrcalom (engl. Yacht Stern) (sl. 7). Nije prikladna ni za male motorne čamce, ni za otvorene čamce bilo koje vrste.

Jabučasta krma (engl. Apple Stern) ima osobito istaknuto zakrivljenje donjeg dijela; nalazi se kod nekih nizozemskih jedrenjaka. To je krma s konveksnim profilom.

Irska krma (engl. Irish Sea Stern) je uobičajena u Irskom moru. Viđa se na teretnim kečevima i škunama, pogotovu na onim, koji su građeni u Lancashireu. Dobro je zaobljena i dograđena na gotovo vertikalnu stražnju statvu.

Krma u obliku lutnje (engl. Lute Stern) nalazi se na malim ribarskim čamcima na južnoj obali Engleske. To je vrsta odrezane krme.

Krma je podvrgnuta visokim i promjenljivim naprezanjima; zato mora biti izrađena brižljivo i čvrsto kao i pramac. Opterećenja zbog valova nisu toliko velika kao kod pramca. Najveća naprezanja na krmi stvaraju vibracije izazvane radom propelera. Daljnja znatna opterećenja nastaju od krmilarskog stroja i sila, koje se prenose s krmila, pa i od težine same konstrukcije. Dio iza transom -ploče obično nema poprečna rebra, već su postavljena lepezasto ili paralelno u uzdužnom smjeru (sl. 8) i ukrepljena čvrstim koljenima uz transom-ploču, rebrenicu krmenog svoda, uz rebra i sponje. Nekoliko rebara ispred transom-ploče kao i sama transom-ploča stvaraju osobito čvrstu cjelinu s gornjim dijelom krmene statve, tako da ona preuzima cijelo opterećenje na sebe.

Poseban je problem trasiranje limova za opločje krme. Trasiranje se obično vrši direktnim snimanjem šablona po već postavljenim rebrima, prema čemu se onda trasiraju i obrađuju limovi opločja.

LIT.: G. S. Baker, Design of Stern of Single Screw Ships, Liverpool Engineering Society, Transactions, vol. 52, Liverpool 1931; W. P. A. Van Lammeren, Otpor i propulzija brodova, Zagreb 1952; J. H. Ladage, Merchant Ships. A Pictorial Study, Cambridge, Maryland 1955.S. Šr.