ARIŠ (larch-wood, Larix, Lärche), drvo roda Larix, porodice Pinaceae-četinjača, naraste do 50 m visine, a iglice mu ujesen otpadnu. Ima ga više vrsta: evropski ariš (Larix europea ili decidua) naraste 20—30, rjeđe do 50 m visine, domovina mu je Srednja Evropa (Alpe, Karpati, Sudeti); to je drvo izrazito visinskih slobodnih položaja. Kod nas ga ima u visokim planinama, te ga narod zove još i mecesen. Druge su vrste ariša: zapadnoamerički, sibirski, japanski i dr. Drvo ariša (naši ga stolari pogrešno zovu tisovina) mnogo je trajnije od smrekovine i jelovine, a bolje je i skuplje od borovine. Ono je fino, žilavo, elastično, lako se cijepa, srednja spec. težina 0,60. Vrlo je trajno na suhu i u vlazi, a osobito ako je stalno pod vodom. Boje je žućkastocrvene do crvenosmeđe, i ona je na zraku trajna. Ide medu najbolje građevno i tehničko drvo, pa se naziva i hrastovinom medu četinjačama. Upotrebljava se za gradnje u vodi, u mostogradnji, brodogradnji, kolarstvu, tokarstvu, za željezničke pragove, parkete, stubišta, krovne konstrukcije, za pokrivanje krovova i dr. U stolarstvu se osobito cijeni zbog naravne boje i vrlo lijepe teksture. Budući da ima jak miris, ne napadaju ga kukci. Suhom destilacijom dobiva se iz njega smola i terpentin za proizvodnju lakova (t. zv. venecijanski terpentin). Kora mladog ariša vrlo je dobra za štavljenje kože. Vrlo se rado upotrebljava za gradnju planinskih kuća, jer je teško upaljivo.D. S.

Slaganje. Faktor slaganja 2 m³ po t u kladama.