KRAPANJ, 43°4o 'N i 15°55 'E, nizak (7 m) otok jugoistočno od Šibenskog kanala, obuhvaća 0,36 km ² . Građen od vapnenaca, koji se pružaju u dinarskom smjeru; pretežno je obrastao grmljem i travom, osim njegova pošumljenog sjevernog dijela. God. 1436 prelazi K. iz posjeda šibenskog kaptola u vlasništvo šibenskog plemića Tome Jurića. U XVI. st. podignut je na otoku samostan sv. Križa, u čijoj su se biblioteci sačuvale 23 inkunabule. Bježeći pred Turcima u XVI. i XVII. st., stanovništvo se sa susjednog kopna i iz unutrašnjosti sklanjalo na otok. Na istočnoj obali Krapnja nalazi se istoimeno selo sa 1671 st. (1953), jedino naselje na otoku. Muškarci su ribari i poznati vješti spužvari, dok se žene bave pretežno obrađivanjem zemlje na otoku i susjednom kopnu. Brodovi do 2 m gaza pristaju uz unutrašnju stranu lukobrana i uz mali gat u luci. K. ima parobrodsku vezu s manjim okolnim obalnim naseljima i Šibenikom.

Obala, pred kojom leži Κ., od rta Grmine do rta Oštrica Vela, pretežno je niska. Od rta Grmine prema jugoistoku pruža se prostrana obalna pličina s najmanjom dubinom od 1,7 m. Jugoistočno od nje proteže se podmorski prag, na kojem je hrid Kraplun, koja djelomice strši iz mora. Jugozapadno od Krapnja nalazi se plitko dno (3,9 m), a južno od ulaza u kanal Jadrtovac pruža se pličina od 5,8 m. Između nje i obale na istoku nalazi se podmorski prag s dubinama 3,9—5,9 m. Jugoistočno od ovog praga leži uvala Studeni, koja pruža dobar zaklon manjim brodovima za vrijeme juga. Južno od nje duboko se usjekla uvala Mirine. Sjeverozapadno od nje leži uvala Musorovica, pred kojom je podmorski greben. U kanalu između Krapnja i obale mogu se sidriti manji brodovi; dno je pješčano i šljunkovito i dobro drži. Bura je u kanalu jaka, a jugo diže umjerene valove.K. Š. Š.

Spužvarstvo. Krapanjci su počeli vaditi spužve iz mora oko 1850. God. 1910 osnovana je u Krapnju Ribarsko-spužvarska zadruga, koja je u Šibeniku podigla malu rafineriju spužava. Zadruga je već 1913 prestala raditi. God. 1923 osnivaju se u Krapnju dvije zadruge (jedna ronilaca, a druga ostičara), koje se tek 1927 ujedinjuju. Rafinerija spužava u Krapnju započela je raditi 1930.

Na početku 1946 ponovo se osniva spužvarska zadruga, u kojoj su bili učlanjeni svi ronioci i ostičari iz Krapnja. Ta je zadruga prestala raditi 1948, kad je osnovano poduzeće Spužvar, koje vadi spužve samo pomoću ronilaca, dok privatnici i dalje vade spužve ostima. Glavna su nalazišta spužava poslije Drugog svjetskog rata u Istri: oko Vrsara, Fažane i rta Kamenjaka, u Dalmaciji: u Kornatskim otocima, oko Brača, Hvara i Korčule i u Crnogorskom Primorju oko Budve i Ulcinja.

God. 1946—55 krapanjski su spužvari sa 10 brodova s roniocima i 12 ostičara vadili godišnje prosječno oko 380.000 komada spužava. Najbolji su rezultati postignuti 1955 (oko 630.000 komada težine 6300 kg). Od 1956 vadi spužve u Sredozemnom moru, duž obala Libije i Egipta, 10 leuta spužvara iz Krapnja i Zlarina, sa dva veća matična broda.

Koralje iz mora vade stanovnici susjednog otoka Zlarina. Krapanjski su ronioci prvi put počeli vaditi koralje 1952 (320 kg) i 1953 (330 kg). Zbog velike potražnje za spužvama Krapnjani su prestali vaditi koralje. Poslije Drugog svjetskog rata sagrađena je u Krapnju velika zgrada za rafineriju i skladište spužava s radionicom za brušenje koralja. To je jedina takva rafinerija i brusionica na Jadranu. Spužve se izvoze u Italiju i Njemačku.

Ribarstvo. U sve uvalice oko otočića Krapnja zalaze tunji i polande. Lovišta gira nalaze se oko susjednih otočića: Drvenika, Rakitnjaka, Mumonje, Velike i Male Krbele i u samoj luci Grebaštici. Srdele se love na brakovima otočića Tmare. Prvi se ribolov oko Krapnja spominje potkraj XVII. st. God. 1790 imali su Krapanjci 43 ribarska broda, 13 mreža za lov na tunje i polande te brojne male mreže i alate. Na početku ovog stoljeća Krapanjci su imali u šibenskom području najrazvijeniji lov na tunje i polande šabakunima. U Krapnju je 1956 bilo 28 mreža potezača za gire, migavica i kogola, 3 šabakuna za tunje i polande i samo jedna plivarica za malu plavu ribu. Godišnje se ulovi oko 20 t plave ribe i oko 40 t pridnenih vrsta. Najveći dio lovine donosi se na šibensku ribarnicu. Krapanjci sada sve više zapuštaju ribolov.

LIT.: P. Lorini, Ribanje i ribarske sprave, Beč 1903; I. Pastrović, Ribarski priručnik za 1913 g., Trst 1912; N. Milić, Lov spužava, Ribarski kalendar, Split 1928; J. Lakatoš, Industrija Dalmacije, Zagreb 1933; D. Miličić, Privredni informator zadruga na primorju, Split 1938; J. Perić, Lov koralja i spužava u Dalmaciji, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena JA, 1939, 32; K. Stošić, Sela Šibenskog kotara, Šibenik 1941; N. Milić, Lov spužava, Morsko ribarstvo, 1952, 9—10; isti, Zaštita ribljeg bogatstva i ribarstva na Jadranu, Zagreb 1955 .J. Bi.