KRALJEVICA, 45°16 'N i 14°34 'E, gradić i luka na ulazu u Bakarski zaljev. Nalazi se posred drage, koja se između rta Oštrog i Fortice pruža prema jugoistoku u duljini od 600 m, dok joj širina iznosi 200 m. Među primorskim mjestima K. je jedno od mlađih; osnovano je vjerojatno u XV. st. U mjestu su dva utvrđena dvorca: Stari ili Zrinski grad, podignut u prvoj polovici XVII. st., i Novi ili Frankopanski grad (sa četiri kule na uglovima), koji se nalazi uz obalu, sagrađen je oko 1650. U njemu je u početku XIX. st. bila bolnica, zatim isusovački kolegij i vojarna. Pored Novoga grada nalazi se sanatorij za tuberkulozu kostiju. Na jugoistočnom kraju drage nalazi se brodogradilište s više vlaka. K. je imala brodogradilište već u početku XIX. st. Današnje brodogradilište otvoreno je 1908 kao dependencija riječkog brodogradilišta Danubius i gradilo je trupla razarača tipa Lika. Između dva rata mijenjalo je vlasnike i konačno ušlo u sastav Jadranskog brodogradilišta u Splitu, a bavilo se pretežno popravcima brodova Jadranske plovidbe. Poslije Oslobođenja obnavlja se i bitno proširuje pa može graditi brodove do 120 m duljine. God. 1956 gradi 3 kombinirana pomorsko-riječna broda za liniju Beograd—Sulina—Carigrad—Aleksandrija, a za Dansku 2 specijalna broda za prijevoz stoke. K. se razvija kao kupališno mjesto s vilama i hotelima na rtu Oštrom (gdje je uzgojena i borova šuma), na Fortici i na otvorenoj obali jugoistočno od rta Oštrog. — Luka ima većim dijelom zidanu obalu; obala se koso spušta pod vodom, pa joj se brodovi srednje veličine mogu približiti samo na 9 m. Na mjestu, gdje obala stvara malu uvalu, izgrađen je četvorouglasti pristan (širok 20 m) za brodove obalne plovidbe, koji gaze najviše 3,4 m. Sjeveroistočno od zgrade lučke kapetanije nalazi se privremeni drveni pristan dug 8,7 m, uz koji dubina iznosi 3,7 m.

Kraljevička draga ima u vanjskoj polovici dubinu 20—30 m, a u unutrašnjosti se dubina smanjuje. Na dnu je mulj, koji dobro drži. Veliki brodovi sidre u sredini luke, nešto bliže istočnoj obali. Luka je dobro zaštićena od svih vjetrova osim sjeverozapadnih. Vjetrovi s jugozapada i zapada uzrokuju u luci mrtvo more. Kad se pri promjeni smjera vjetra pojavi struja iz Bakarskog zaljeva, jedrenjaci često ne mogu uploviti u luku te sidre kod rta Oštrog. Luka se počela graditi 1728. Vrhunac je prometa dosegla oko sredine prošlog stoljeća, kad se izvozilo: drvo, ulje, vino i ribe, a uvozilo: žito, sol, obrtnički i industrijski proizvodi. Kad je 1873 izgrađena riječka željeznica, počeo je lučki promet padati. God. 1954 pristao je u luci 1421 brod sa ukupno 130.187 nrt. Prevezeno je 4728 t robe (1954), isključivo u unutrašnjem obalnom prometu.

Broj se stanovnika u posljednjih sto godina vrlo malo promijenio. God. 1860 iznosio je 1240, nakon toga se nešto smanjio, pa je 1900 bilo 1057 st., a 1953 god. 1998 st. Stanovnici su najvećim dijelom zaposleni u brodogradilištu; pored toga, jedan se dio bavi pomorstvom, ribolovom i vinogradarstvom, a nešto zarade donosi i turizam. Prije Prvog svjetskog rata iselilo se dosta stanovnika iz Kraljevice u Ameriku.

K. je na završetku Karolinške ceste (izgrađena 1726), koja vodi od Karlovca preko Ravne Gore, Mrkoplja i Plasa. Preko Kraljevice vodi primorska turistička cesta od Rijeke do Senja i dalje na jug.

LIT.: E. Laszowski, Gorski Kotar i Vinodol, Zagreb 1923.Z. D.

Povijest. K. (Portus regius) spominje se u dokumentima prvi put 1525; ona je u to vrijeme u posjedu kneza Bernardina Frankopana. Kasnije dolazi u posjed Zrinskih, koji su ovdje sagradili »stari« i »novi« grad. Jedan dokument iz 1639 navodi, da je u Kraljevici pop Gašpar Plešić držao tunolovku, za koju je morao plaćati desetinu ulova. Petar Zrinski izgradio je u Kraljevici, koja je u to vrijeme bila, vjerojatno, samo malo ribarsko naselje, luku; u njoj je promet morao biti dosta živ, jer novljanski urbar iz 1653 propisuje, da novljanski kapetan ne smije ni kupovati ni prodavati robu skuplje, nego joj je cijena u Bakarcu, Bakru i Kraljevici. »Stari« i »novi« grad opljačkani su već 1670, kad je naređena zapljena posjeda Zrinskih; preostale su jedino veće količine morske soli, važnog trgovačkog artikla, koje su bile pohranjene u nekoliko skladišta. Kraljevicu je dobio kao dio baštine sin Nikole Zrinskog, Adam. Međutim, luke Bakarac, Crikvenica, K. i Selce ostale su u rukama komore, iako su formalno pripale Adamu. Promet u tim lukama bio je i dalje relativno živ, a trgovalo se drvom, žitom, uljem, kožom, mesom, vinom, solju i t. d. Već 1685 Adam Zrinski traži od komore, da mu vrati posjed luke u Kraljevici i pravo na ribolov: njegovu traženju nije udovoljeno i K. je i dalje ostala »luka njegova veličanstva«. God. 1691 proda ugarska komora Kraljevicu austrijskoj komori, 1729 počela se izgrađivati velika luka, a već 1756 formirana je zdravstvena straža sa zadatkom, da vrši nadzor nad okuženim brodovima. Kratko vrijeme, za vladanja Marije Terezije, K. je administrativno bila pripojena slobodnoj luci Bakar, čiji je teritorij sezao od Trsata do Kraljevice. Od kraja XVIII. st., kad je izgrađena cesta do Plasa, povezana je K. s Karolinškom cestom. Trgovački promet jak je ovdje i u XIX. st., a počinje opadati tek otvaranjem željezničke pruge za Rijeku (1873). Već u XVIII. st. grade se ovdje manji trgovački i ratni brodovi. Nakon stagnacije u početku XIX. st., brodogradnja postaje intenzivnija od 1835, kad su brodogradilište preuzeli Englezi, braća Pritchard. Oni su do 1856 sagradili 23 jedrenjaka i ratni parni brod Maria Arma. Brodogradnja ponovo doživljava uspon poslije 1869, kad je obitelj Turković obnovila brodogradilište. Brodograditelj Vatroslav Arćanin sagradio je (u razdoblju 1855—95) 17 jedrenjaka duge plovidbe, ukupno 7513 rt (tako, na primjer, jedrenjake Grad Karlovac, Grad Zagreb, Padoša, Tri brata, Tri sina, Trojednica). Brodogradilište je nakon toga prelazilo u razne ruke ( Howaldts Werke iz Kiela, brodograđevno poduzeće Martinolić iz Lošinja, Lazarus iz Rijeke), da 1906 postane filijala riječkog brodogradilišta Danubius. Poslije Prvog svjetskog rata brodogradnja opada, a brodogradilište posluje pod imenom Jugoslavensko brodogradilište a. d. God. 1930 preuzima ga britanska tvrtka Yarrow (The Yarrow Adriatic Shipyard Ltd.), a zatim Jadranska brodogradilišta d. d. U toku Drugog svjetskog rata brodogradilište je teško stradalo, a nakon rata obnovljeno je kao Titovo brodogradilište.

Brodarstvo je u Kraljevici u XIX. st. bilo dosta intenzivno, a poznati vlasnici brodova ( Veli zid, Niko, Dorka, Sava, Dunaj i dr.) bili su: Lovro Blažević, braća Giusti i Polić, Mate Švrljuga, Luka Tomac i Vjenceslav Turković. God. 1875 brojila je K. 183 pomorska kapetana. Propadanjem jedrenjaka (posljednji jedrenjak, Jona, povučen je iz plovidbe 1902), dolazi do jakog emigriranja pomoraca u inozemstvo, osobito u Suez (braća Moderčin, Rožić, Jakovčić, Giusti). God. 1876 bila je osnovana Parobrodska i brodarska zadruga, koja je parobrodom Primorac održavala (sve do 1879) lokalnu prugu. God. 1891 nabavio je kapetan Stjepan Gudac parobrod Mizpah, kojim je do 1895 održavao prugu s Rijekom. U bivšoj Jugoslaviji K. je imala samo nekoliko manjih jedrenjaka male obalne plovidbe.R. F. B.

LIT.: E. Laszowski, Gorski Kotar i Vinodol, Zagreb 1923, str. 164—178.

Ribarstvo. U luci Kraljevice i na ulazu u Bakarski zaljev love se zimi i u proljeće srdelice papaline i brgljuni. Tunji i trupci (rumbaci) love se tunolovkama stajačicama u Sršćici na sjeverozapadu i Grabrovi (uvala Dubno) na jugu. K. je na početku XVII. st. bila malo ribarsko naselje. God. 1639 držao je pop Gašpar Plešić ispod grada Hreljina tunolovku stajaćicu, od koje je deseti dio ulova morao davati knezovima Zrinskim. Kraljevička tunolovka, smještena na ulazu u Bakarski zaljev (kraj nekadašnje Fortice), bila je vrlo unosna. Propašću Zrinskih 1670 tunolovka je došla pod upravu austrijske komore, iako je Adam Zrinski 1685 uzaludno tražio od nje, da mu vrati kraljevički ribolov, tvrdeći, da on pripada njegovu gradu Hreljinu. God. 1788 bakarski je municipij dao u zakup plemiću Orebiću za 2200 forinti godišnje kraljevičku i ostalih devet tunolovki u bakarskom području. Radničko naselje, koje je izgrađeno u blizini tunolovke poslije Drugog svjetskog rata, poremetilo je mir potreban za ribolov, pa je 1953 tunolovka prestala raditi.

Zbog toga, što su se u luci mjestimice nalazile samorasle školjke kamenice, osnovana je 1892 pokusna stanica za njihov uzgoj, koji nije uspio. God. 1946 osnovana je u Kraljevici ribarska zadruga, uglavnom za ribolov povlačnim mrežama (kočama) u Riječkom zaljevu i Kvarneriću. Zadruzi je pripadala i tunolovka stajaćica u uvali Dubno. God. 1956 ujedinile su se ribarske zadruge iz Kraljevice, Bakarca i Šmrike. Na početku 1956 ribari iz Kraljevice imali su dva motorna broda kočara, pet manjih motornih brodova i čamaca, čamce svjećarice na vesla i čamac za sportski ribolov. Na početku ovoga stoljeća godišnji ulov ribara iz Kraljevice iznosio je do 40 t ribe (pretežno tunja i trupaca), između dva rata 60 t (30 t tunja i trupaca), a 1951—55 oko 80 t (pretežno od kočarenja i tunolova). Najveći dio ulova proda se trgovačkim poduzećima, dok se na ribarnici u Kraljevici proda godišnje oko 20 t ribe.

LIT.: Glavni izvještaj о gospodarstvu, obrtu, trgovini i prometu u okružju senjske trg. obrt. komore za 1893 g., Senj 1894; M. Mažić, Prilozi za povijest grada Bakra, Sušak 1896; E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb 1923; M. Mažić, Tunolov municipija bakarskog, Novi list, Sušak 1925, 240—247; F. Domazetović, О ribarstvu u slatkim vodama i moru, Zagreb 1933.J. Bi.