KOŽA. Tehnička k. je proizvod, koji se dobiva štavljenjem prirodne životinjske kože. Glavni su dijelovi sirove kože dlaka, kutikula ili pokožica, korij ili srednji sloj i donji sloj ili mesina. Kutikula zaprema oko 3% debljine kože. Korij je od fina kožnoga tkiva, međusobno isprepletenog. Mesina je od mesnog tkiva. K. se prerađuje tako, da se korij ili golica oslobodi pokožice, dlake i mesine. Potapanjem sirove kože u vapneno mlijeko olabavi veza dlake i mesine sa srednjim slojem. Tako se omogućuje lako odvajanje golice od ostalih dijelova. Ako se vapnenom mlijeku doda natrijev sulfid, ubrzava se odvajanje dlake. Mesina se skida noževima i služi za pravljenje ljepila. Golica se štavi, da bi se sačuvalo njeno vlaknasto tkivo, struktura postala čvrsta i da bi se spriječilo truljenje. Na taj je način ona pretvorena u tehničku kožu i njene su osobine prilagođene praktičnoj primjeni. Tri su glavna načina štavljenja: biljni, mineralni i masni. Biljna je štava ekstrakt drvene kore, šišaka, lišća i t. d. (tanin). Za mineralno se štavljenje upotrebljavaju bazične soli aluminija, kroma i gvožđa. Masno se štavljenje sastoji u obrađivanju kože pomoću ribljih ulja, koja oksidiraju. Poslije štavljenja k. se izravnava, boji, lakira, premazuje mašću i t. d. Kvalitet tehničke kože zavisi od sadržine vlage, mineralnih tvari, masti, štave, koja se može isprati, vezane štave i kožne tvari. Temperatura preko 6o°C djeluje razorno na tehničku kožu. U tehnici se upotrebljava kožno remenje i oputa za šivanje remenja. Remenje se izrađuje od volovskih koža, štavljenih biljnom ili kromnom štavom. K. služi nadalje za brtvljenje, za oblaganje različitih dijelova (na рr. vesala), kod izradbe finog namještaja i t. d. Poseban se kvalitet kože zahtijeva za kožno remenje, koje se izrađuje obično od leđne volovske kože. Čvrstoća kože za remenje treba da je najmanje 2,5 kg/ mm ² , sadržaj vode ispod 16% a pepela oko 1%. Gubitak pri ispiranju vodom (vodeni ekstrakt) ne smije biti veći od 6%. K. za brtvljenje tankova za naftu, kao i za provodnike vode može imati vodeni ekstrakt do 15%, vode također do 16%, a pepela ispod 3%. K. za oblaganje vesala izrađena je od kravlje ili juneće kože, debljine 1,5—2,5 mm, namašćena je sa 15—20% specijalne masti. Tapetarska je k. od teleće kože, štavljene kromnim štavilom, vode sadržava najviše 16%, masti do 10%, a kromova oksida 1,5—5%.

Tehnička se k. primjenjuje u brodogradnji u prvom redu za brtvljenje nekih konstruktivnih dijelova (tankovi za naftu), zatim za amortizere, za brtvljenje različitih uređaja, za cjedila (odvajanje vode od benzina) i t. d. K. prerađena posebnim postupkom upotrebljava se za izradbu zupčanika za bešumni hod. Fine vrste brodskog namještaja obložene su kožom.

K. se drži u suhim prostorijama. Ako bi jače očvrsla, osobito remenje, premaže se mašću za kožu (degras). Na kožu veoma štetno djeluju različite mineralne kiseline i alkalne tvari.

LIT.: Ost-Rassow, Lehrbuch der chemischen Technologie, Leipzig 1941; H. Gnamm, Fachbuch für die Lederindustrie, Stuttgart 1946; Tehnologija tehničkih materijala, Beograd 1950.B. V.

U izvozu raznih sirovih koža na prvom su mjestu zemlje Južne Amerike (s jakim stočarstvom), osobito Argentina, Brazil, Urugvaj, Paragvaj i Kolumbija. U Argentini otpada na izvoz sirove kože oko 10% od ukupnog izvoza. Jaki su izvoznici sirove kože USA, Australija, Novi Zeland, Meksiko (13.000 t), Južnoafrički Savez (12.000 t), Indija (15.600 t goveđe, 4700 t kozje i 3800 t ovčje kože), Pakistan (10 mil. komada sitne kože), Turska (5000 t sitne kože), Grčka (7 mil. komada sitne kože), Kenija i Maroko.

Među uvoznicima na prvom je mjestu Savezna Republika Njemačka, koja uvozi godišnje oko 100.000 t kože, zatim Velika Britanija (70.000 t), USA, koja uvozi u prvom redu sitne i bivolje kože, i Kanada.

Proizvodnja kože u FNRJ iznosila je po vrstama: tablica

Zbog velikih količina žive i zaklane stoke, koja se izvozi umjesto mesa i mesnih prerađevina, najbolje se vrste naše sirove kože izvoze u inozemstvo. Podizanjem novih klaonica i velikih hladnjača pojačat će se izvoz mesa, pa će domaća industrija kože imati više sirovina.

Da udovolji potrebama industrije kože, u FNRJ se uvoze znatne količine soljene kože: tablica

God. 1955 uvozila se koža pretežno iz USA, Argentine, Brazila i Novog Zelanda.

Znatan dio uvezene sirove kože izvozi se u prerađenom stanju. God. 1955 iznosila je vrijednost izvoza učinjene kože preko 1 milijardu dinara, od toga najviše otpada na učinjene teleće kože (354 mil. Din), goveđe (200 mil. Din), svinjske galanterijske (205 mil. Din), na postave (178 mil. Din) i na ovčje učinjene kože (114 mil. Din); pored toga izvoze se i sve veće količine kožne obuće.I. Be.

Slaganje. Kože se prevoze suhe, soljene ili vlažne uz predočenje propisanog sanitetskog certifikata, potvrđenog od nadležne konzularne vlasti. Vlažne se kože ne smiju slagati blizu suhih, jer bi suhe upile vlagu i od toga omekšale. Kože puštaju veoma jak miris, zato se ne smiju slagati blizu fina ili osjetljiva tereta, kao na pr. brašna, kave, čaja i sl., i one robe, koja lako privlači miris i vlagu. Suhe su kože obično pakovane u bale. Bale koža slažu se položeno, t. j. tako, da leže na najširoj plohi. Kraj bokova broda dobro je slagati bale koža uspravno, jer se tako manji broj koža iz bale izlaže oštećenju od vlage ili trenja. Pri slaganju treba upotrebiti dosta zaštitnog materijala, da kože ne bi došle u dodir sa željezom ili mjestima, na kojima se skuplja vlaga, jer bi se zbog toga mogle zamrljati rđom ili oštetiti od vlage, odnosno od trenja. Vlažne kože, soljene ili one iz salamure prevoze se u bačvama, balama ili složene u četvorokutne svežnjeve ili rasuto. Treba paziti da takve kože ne dođu u dodir sa željezom ili s hrastovim drvom. Prije početka krčanja treba pregledati sav zaštitni materijal, da ne bi između njega bilo hrastovih dasaka. Pri slaganju treba strogo zabraniti upotrebu kuka. Iz vlažnih koža curi mnogo vode, zato stonovi moraju biti čisti, a drenažne cijevi u ispravnu stanju, da bi se mogla isisavati voda, koja dolazi u stonove. Kad u spremištu ima vlažnih koža, treba provoditi što bolju ventilaciju. Ako ventilacija nije dovoljna, kože će se pokvariti. Zato treba uvijek, kad to prilike dopuštaju, pojačati ventilaciju otvaranjem grotla. Nevezane vlažne kože treba razastrti po spremištu tako, da strana, na kojoj je dlaka, bude okrenuta prema gore. Kože se ne smiju preklapati, jer bi sagnjile na mjestu, gdje su svinute. Premda su kože vlažne, treba ih dobro čuvati od kiše i od morske vode. Kad se ovakve kože slažu u donjem spremištu ili u dubokom tanku, onda se sole obično na brodu. Pri slaganju svaki se sloj pokrije solju i zalije jakom salamurom, koja se priprema od slatke ili od morske vode u tankovima, koji se za tu svrhu postave na palubi. Iz tankova se salamura lijeva na kože kroz platnene cijevi, koje se uvode u spremišta. Za pravljenje salamure treba upotrebiti pravu vrstu soli, jer će se inače kože pokvariti. Kad se krcaju soljene kože, treba pokrov dvodna, proveze, lepeze i slične stršeće dijelove konstrukcije obložiti drvom ili rogovima, a pregrade, stepenice, upore, tunel i dr. obložiti platnom ili sturama. Čim se soljene kože iskrcaju, mora se spremište temeljito očistiti i odstraniti svaka eventualna plijesan i svi ostaci kristala soli na brodskoj strukturi radi sprečavanja korozije.

Štavljene se kože pakuju u bale, smotke, svežnjeve ili u drvene kutije. Treba ih slagati na suhu mjestu, daleko od uljenog ili masnog materijala. Bale i svežnjeve treba dobro zaštititi od dodira sa željezom i oštećenja trenjem.

Faktori slaganja kože u bačvama 1,6, u balama 1,3 i štavljene kože 1,3 m ³ po t.B. L.