KOSITAR ( kalaj; grč. ϰασσίτερος kassiteros, tur. kalaj, lat. stannum), Sn, kemijski element, metal, atomske težine 118,7, rednog broja 50; pripada četvrtoj grupi u periodskom sistemu elemenata, tali se kod 232°C, vrije kod 2270°C. K. se sastoji od deset postojanih izotopa atomske težine od 112 do 124. Pojavljuje se u dvije alotropske modifikacije: bijeli i sivi k., α - i ß- kositar.

K. je na zraku i vodi vrlo otporan; ne reagira s organskim kiselinama, a većina anorganskih kiselina na njega djeluje sasvim slabo. Stoga se upotrebljava za prevlačenje metalnih površina posuda za konzerviranje hrane, za izradbu t. zv. bijelog lima i t. d. Budući da se može vrlo lako razvlačiti, upotrebljava se za izradbu listova staniola, koji su debeli о 0025—0,09 mm, a služe za pakovanje živežnih namirnica (sira, čokolade i t. d.) i u razne druge svrhe. Lako se legira s ostalim metalima, pa se upotrebljava za izradbu legura, na рг. bronca (15—25% Sn, 85—75% Cu), legura za ležaje i t. d. Male količine drugih metala u kositru mijenjaju mu fizička svojstva: boju (olovo), čvrstoću i tvrdoću (bakar), talište (volfram i molibden), i t. d.

K. su upotrebljavali već u Starom vijeku (Kinezi, Indijci, Egipćani, Kaldejci, Grci, Rimljani i t. d.). Najvažnije rude za dobivanje kositra su: kasiterit SnO ₂ (sadržava do 78,62% Sn), stanit Cu ₂FeSnS ₄ (sadržava do 27,6% Sn) i razne druge.R.

Proizvodnja kositra prilagođuje se strategijskim potrebama. Najveća je proizvodnja bila 1941 neposredno prije ulaska USA u Drugi svjetski rat i prije japanske okupacije glavnih centara proizvodnje.

Proizvodnja kositrena koncentrata iznosila je prosječno od 1939 do 1954 oko 170.000 t.

Najveći je proizvođač Malaja, na koju otpada nešto manje od 1/3 svjetske proizvodnje. Na šire područje Malajskog arhipelaga otpada skoro 2/3 svjetske proizvodnje. Izvan Azije jači su proizvođači Bolivija, Belgijski Kongo i Nigerija. U Malaji i Boliviji k. je glavni izvozni proizvod, a u privredi Indonezije ima znatnu ulogu. Mnoge zemlje sa znatnijom proizvodnjom kositrena koncentrata nemaju talionice, jer glavni potrošači uvoze pretežno koncentrate, koje sami prerađuju.

Proizvodnja čistog kositra u talionicama bila je od 1939 do 1954 poprilici jednaka proizvodnji kositrenih koncentrata.

Od proizvođača Malaja je u najpovoljnijem položaju, jer tali ne samo čitavu svoju proizvodnju, nego i dio proizvodnje Sijama, a djelomično i Indonezije. Indonezijski kositreni koncentrat tali se u Nizozemskoj, a koncentrat Belgijskog Konga u Belgiji. Bolivija i Nigerija još nemaju talionicu pa čitavu proizvodnju izvoze: Bolivija u USA, a Nigerija u Veliku Britaniju. USA, koje prije uopće nisu imale talionica kositra, došle su 1953 na drugo mjesto u svijetu.

FNRJ uvezla je 1953—55 u kg: tablica

Uvozi se najvećim dijelom preko Velike Britanije, a samo 1/5 izravno iz Malaje.I. Be.

Slaganje. Krca se u šipkama. Preporučuje se, da se slaže na podnice spremišta, a radi bržeg iskrcavanja treba ispod šipki i između njih stavljati zaštitno drvo, kako bi se lakše povlačili pasci.

Faktor slaganja: 0,3 m ³ po t. M. Ać.