KOREJA (Tai Han), poluotok na istočnoj obali Azije, između Žutoga i Japanskog mora, obuhvaća 220.840 km 2 sa 30,000.000 st. (1953). U X. st. nazvana je prema sjeverozapadnoj državi Коrуо, što je preko portugalskih misionara došlo u Evropu u obliku Coria ili Korea.
Položaj. K. se proteže od sjeverozapada prema jugoistoku i zatvara sa zapada Japansko more. Od japanskog otoka Tsushime na jugu dijeli je Korejski prolaz; od otoka Kyushu udaljena je svega 180 km, a od poluotoka Shantunga u istočnoj Kini oko 200 km. Prema sjeveru dopire do 43°N (geografska širina otoka Hvara), a prema jugu do 34°17 ' (geografska širina otoka Cipra). Najzapadnija joj točka leži na 124°17 'E, a najistočnija na 130°41 'Е. Korejski poluotok ima oblik sličan Apeninskom; prosječna mu dužina iznosi 800 km, a širina 200 km.
K. je prirodan most između azijskog kontinenta i Japana, zato je povijest Koreje bila uvijek u znaku borbe Kine i Japana. Potkraj ← II. st. K. je bila priključena kao provincija kineskom carstvu, pa je gospodstvo Kineza kroz stoljeća ostavilo vidan utjecaj na život korejskog stanovništva. U toku stoljeća na teritoriju Koreje postojala su nezavisna carstva, koja se u X. st. ujedinjuju pod kineskom vrhovnom vlašću.
U XVII. st. Holanđani su prvi od Evropljana doplovili do korejske obale. Dinastija Yi, sa sjedištem u Seoulu, vladala je pod kineskim pokroviteljstvom korejskim carstvom 1392—1910. Japan je 1592 bez uspjeha pokušao osvojiti Koreju. Otada se ona opire vanjskom utjecaju još jače i ostaje izolirana sve do 1876, kad je pod pritiskom Japana popustila otvarajući 3 luke za vanjsku trgovinu. Japan je tada počeo u Koreji vršiti intenzivna istraživanja; on je u njoj jačao svoju ekonomsku i političku vlast te 1884 organizirao prevrat na dvoru i doveo na vlast projapanske feudalce. U eri razvoja imperijalizma i borbe velikih sila za prevlast u tom dijelu svijeta, Japan se, pobjedama nad Kinom 1895 i Rusijom 1905, potpuno učvrstio u Koreji, pa ju je u rujnu 1910 anektirao i vladao njom do kraja Drugog svjetskog rata. Okupacijom Koreje stvorili su SSSR i USA, zbog političkih neslaganja i sukoba interesa, dvije države: Sjevernu i Južnu Koreju, s različitim političkim uređenjem; Sjeverna Koreja oko 121.249 km 2 i 8,229.000 st. (1939) i Južna Koreja 99.591 km 2 i 21,7 mil. st. (1954). Granica je bila povučena po paraleli od 38°N. Međutim su vojne snage Sjeverne Koreje prešle 25. VI. 1950 tridesetosmu paralelu i tako započele Korejski rat, koji je 1953 dovršen primirjem. Podjela Koreje na Sjevernu i Južnu održala se i dalje.
Građa i reljef. Korejski poluotok izgrađen je pretežno od stijena arhajske, paleozojske i mezozojske starosti. Prevladavaju eruptivi: granit, bazalt te kristalinični škriljavci i gnajs. Tercijarni i kvartarni sedimenti ograničeni su na manje zavale i riječne doline.
K. je podijeljena na ove prirodno-geografske regije: sjeverno-korejski masiv Pepi Shan (Kwanmobong 2541 m), koji se proteže od jugozapada prema sjeveroistoku, istočno korejsko gorje Taebaek (1582 m), koje se pruža od sjeverozapada prema jugoistoku u dužini od oko 400 km; nabrano sjeveroistočno korejsko primorje, koje se nalazi na podnožju strmih planina, brojnim rasjedima izlomljeno i egzogenim procesima sniženo prelazno gorje između istočno-korejskog gorja Taebaek i razvedene zapadne i južne obale. Srednja visina gorja iznosi oko 500 m. Zapadni dio Koreje odlikuje se duljim i mirnijim riječnim tokovima, a istočni, mnogo strmiji, kraćim, ali snažnijim rijekama. Oba primorja razlikuju se obalnom razvedenošću, dubinama susjednog mora i morskim mijenama. Istočna je obala znatno slabije razvedena od zapadne. Pred obalom nema otoka. Od većih zaljeva ističu se: zaljev Tongjoson, Yonghung, Yongil. Slaba obalna razvedenost, strmo izdizanje primorskog planinskog lanca i znatna priobalna dubina mora vrlo su nepovoljni za pomorstvo, a ekonomske su mogućnosti uskog primorja vrlo malene. Južna i zapadna obala obiluju velikim (Korejski zaljev) i manjim zaljevima; ističu se dugi zaljevi, s kojima završavaju glavni riječni tokovi. Pred obalom, osobito na krajnjem jugu, ima mnogo većih i manjih otoka (Huksan i dr.). Svi su ti oblici obalne razvedenosti unutar izobate od 20 m, koja je prosječno udaljenija od zapadne, nego izobata od 200 m od sjeveroistočne obale. Bogatstvo podmorskih oblika pred jugozapadnom obalom i dodir tople (Kuro-shio) sa hladnom (Oya-shio) morskom strujom čine to područje bogato ribom. Dnevno kolebanje razine mora nije u svim korejskim vodama jednako. Razlike kolebaju u amplitudi morskih mijena duž istočne obale od 30 cm do 2 m, povećavajući se prema sjeveru, a na jugozapadnoj obali, u estuarijima, povisuju do 8 m. Morske mijene nastupaju vrlo naglo, često s velikom brzinom, pa osobito za vrijeme tajfuna, stvaraju velike opasnosti za plovidbu.
Klima, vode i biljni pokrov. Sjeverni i unutrašnji krajevi pod jačim su utjecajem kontinenta, a južni i obalni pod utjecajem mora. Godišnje kolebanje temperature u sjevernim unutrašnjim predjelima kreće se od 35° do 40°, a u južnim i primorskim od 23° do 25°. Suhe i hladne zračne mase, koje zimi prodiru s kontinenta, snizuju temperaturu u sjevernim predjelima znatno ispod 0° (—40°). Srednja zimska temperatura kreće se tu od —3° do —5°, a na krajnjem jugu poluotoka od 2 ° do 4°. Srednja godišnja temperatura u južnom primorju iznosi 12°—14°, a u krajnjoj sjevernoj brdovitoj unutrašnjosti 3,5°—6°. Pusan, luka na južnoj obali (35°06 '), ima srednju godišnju temperaturu 13,7°, apsolutni maksimum 35,0°, a apsolutni minimum —14°. Seoul ima srednju godišnju temperaturu 11°, srednji godišnji maksimum 37,5°, a apsolutni minimum —23,1°; te vrijednosti za Pyongyang iznose 8,5°, 36,4°, —28,5°. Utjecaj hladnih zimskih masa s kontinenta bio bi još veći, da nema planinskog masiva Pepi Shana. Najjači hladni utjecaji dolaze preko sjevernog ruba Žutog mora, pa se zbog toga zaleđuju luke na sjeverozapadnoj obali. Sjeveroistočna je obala prema takvim prodorima zaštićena, te se usprkos hladnoj Oya-shio struji manje zaleđuje. Oborine su teritorijalno i vremenski nejednako raspoređene. Sjeverniji krajevi, gdje se smanjuje utjecaj toplog i vlažnog jugoistočnog monsuna, primaju godišnje do 900 mm oborina, a južni predjeli do 1400 mm. Od godišnje količine oborina oko 65% otpada na 3 ljetna mjeseca, a 5 do 15% na 3 zimska mjeseca. О pravilnom i pravovremenom nastupanju ljetnih kiša, koje obično počinju padati oko sredine srpnja i traju 5 sedmica, ovisi sva žetva. U mjesecu rujnu nastupa izmjena zračnih masa (strujanja) te u listopadu prevladava zimski suhi i hladni, kontinentski monsun.
Izdužen oblik i reljef poluotoka onemogućili su stvaranje duljih rijeka. Pritoci su Žutoga mora dulji i brojniji: rijeka Yalu čini sjevernu granicu Koreje. Uz nju su još značajne rijeke: Han, Chongchon, Taedong, Kum i Tumen. Tumen je jedina od duljih rijeka, koja utječe u Japansko more. Dulje rijeke manjeg pada omogućuju navodnjavanje polja, dok se kraće i strmije na sjeveroistočnoj obali poluotoka dobro iskorišćuju kao hidroenergetski izvori.
Prirodna vegetacija dobro je sačuvana. U sjevernim i višim predjelima prevladavaju četinjače, u nižim miješana listopadna šuma (hrast, klen), a u jugozapadnom primorju bambusova šuma, koja s drugim suptropskim biljkama pokazuje vezu s vegetacijom susjednog Japana. Pejzaž sjevernih predjela Koreje nalik je mandžurskom, a južnih i otočnih krajeva jugozapadnom Japanu. Sjeverni su predjeli nepristupačni, bogatiji šumama i u gospodarskom pogledu zaostaliji. Južni su pitomiji s izmijenjenom i kulturnom vegetacijom.M. Fć.
Stanovništvo i privreda. Korejci su sačuvali mnoge rasne staromongolske elemente (kratka lubanja, srednji do visoki rast), iako se prema zapadu opaža jak kineski utjecaj. Jezik pokazuje veze s japanskim, mongolskim, tunguskim i osobito s kineskim jezikom, koji je pored pučkoga korejskog bio dugo službeni jezik. Uz kinesko pismo služe se i vlastitim pučkim (od XV. st.), koje se sastoji od 25 znakova. Materijalna se kultura razvijala pod jakim kineskim i japanskim utjecajem. Korejci se uglavnom bave poljodjelstvom; gaje rižu (pretežno na jugu) i proso na sjeveru, zatim ječam, raž, grah, duhan, konoplju i razno povrće. Mnogo se pije čaj i napitak od korijena ginseng (jen-šen), kojemu se pridaje nadnaravna okrepna moć. Ribarstvo, osobito uz morsku obalu, ima veliko značenje za prehranu. Iako su Korejci većim dijelom primorski narod, njihovo je pomorstvo uglavnom svedeno na obalnu plovidbu (džunke) i na ribolov. Upotrebljavaju i splavi. Gajenje stoke manje je razvijeno. Lovom se bave samo profesionalni lovci. Starije društvene forme znatno su se mijenjale pod kineskim utjecajem. Sela nastavaju pripadnici istoga roda, u obiteljima, koje žive u patrijarhatu.
Raniju podjelu u kaste (plemići, činovnici, učenjaci, trgovci i obrtnici, radnici, seljaci i sirotinja) ukinuli su Japanci, ali se ona još drži u nekim krajevima. Budizam i konfucijevstvo protkani su starokorejskim vjerskim oblicima: vjerovanje u božanstva (ističe se gorsko božanstvo, predstavnik tigar) i demone, poštivanje nekih životinja i bilja. Kult predaka (dijelom pod kineskim utjecajem) i danas se njeguje u porodici. Šamanizam opada, ali je još jak u pučkom vjerovanju (karakteristično je, da su šamani pretežno žene). Održani su i različiti obrti i kućno rukotvorstvo. U prošlosti je cvao umjetni obrt (lončarski, osobito metalurški). Umjetnost Korejaca ne zaostaje za umjetnošću u Kini i Japanu; uza sve utjecaje i sličnosti, ona ima svoje karakteristike. Davno usvojena stara kineska kulturna dobra ovdje su se sačuvala u svojem gotovo prvobitnom obliku.M. K. N.
S prirodno-geografskim uvjetima u uskoj su vezi stanovništvo i gospodarstvo. U klimatski i pedološki povoljnijem jugu naseljenost je veća. K. ide u red gusto naseljenih zemalja. Naseljenost je osobito porasla od kraja XIX. st., kad je (1877), prema procjeni, bilo oko 10 mil. st. Taj se broj 1910 popeo na 13,313.000 st. ili 60.4 st. na i km 2 . God. 1920 bilo je u Koreji 17,264.000 st. ili 78.4 st. na i km 2 , a 1944 god. 25,120.174 st. ili 114,1 st. na 1 km 2 .
Sjeverna Koreja je teritorijalno gotovo jednaka Južnoj, ali je slabije naseljena. Na njenu sadašnjem teritoriju živjelo je 8,229.000 st. (1939). Najnaseljeniji su jugozapadni primorski krajevi, gdje živi do 250 st. na 1 km 2 , a najrjeđe su naseljeni sjeverozapadni planinski predjeli, gdje živi oko 20 st. na 1 km 2 .
U vrijeme aneksije Koreje Japanskom carstvu (1910), živjelo je u njoj 173.000 Japanaca, a 1925 oko 500.000; to ukazuje na značajnu japansku imigraciju. Najveći je dio Japanaca s prestankom japanske okupacije napustio zemlju. Južna Koreja imala je 1952 god. 19,411.000 st. ili 207 st. na i km 2 , a glavni grad Seoul 1,437.670 st. (1949). Ostali su važniji gradovi: Inchon sa 260.778 st. (1949), Pusan sa 473.048 i Taegu sa 313.180 st. (1949).
Konfiguracija i ekonomska vrijednost tla utjecali su na stvaranje tipa naselja, koja su u sjevernijim predjelima manja i razbijena, a u južnim veća i gušća.
Na teritoriju Koreje razlikuju se ove privredne regije: sjeverna planinska s ekstenzivnom privredom, središnja brdska s ozimim polikulturama i jugozapadna sa dvije žetve (zbog natapanja). Oko 80% stanovništva zaposleno je u poljoprivredi. Riža je najvažniji proizvod, koji se gaji na 27% od ukupno obradive površine, a ta iznosi 5 mil. hektara. Proizvodnja glavnih poljoprivrednih proizvoda (1934—39) iznosila je prosječno godišnje: riža 3,700,000 t, ječam 909.000 t, soja 550.000 t, proso 600.000 t, pšenica 300.000 t, pamuk 37.000 t i duhan 17.000 t. U novije vrijeme sadi se sve više krumpir, a konoplja potiskuje pamuk. U stočarstvu prevladavaju goveda sa 1,705.000 grla (1939) i svinje sa 1,425.000 (1939). Uzgoj svilenog prelca je dopunska, ali vrlo važna gospodarska grana na selu. Nasadi dudovih stabala obuhvaćaju površinu od 100.000 ha, od toga je 90% umjetno zasađeno. Pred Drugi svjetski rat K. je po proizvodnji prirodne svile zauzimala četvrto mjesto u svijetu (iza Japana, Kine i Italije) sa 1700 t godišnje.
S japanskom okupacijom počinje intenzivno istraživanje i iskorišćivanje rudnih ležišta, na kojima je industrijski Japan oskudijevao. Gradovi Seoul, Pyongyang, Chemulpo i Chinnam postaju poslije Prvoga svjetskog rata važni industrijski centri. God. 1932—45 povećao se industrijski kapacitet Koreje 15 puta. Japanska je ratna proizvodnja ovisila djelomično о korejskoj crnoj metalurgiji, a tome su pomogle brojne hidroelektrane na sjevernim i srednjim korejskim rijekama. Koreja je 1944 sudjelovala u japanskoj ratnoj proizvodnji sa 100% u magnezitu, grafitu i kobaltu, sa 88% u volframovoj rudi i molibdenu, 38% u željeznoj rudi, 22% u aluminiju, 16% u sintetičkom benzinu, 14% u koksu i sa 11% u sirovom željezu. U Koreji je 1944 bilo 30 pogona crne metalurgije i preko 20 tvornica obojenih i lakih metala. Iste je godine proizvedeno 7 mil. t kamenog ugljena i 2,5 milijarde kWh električne energije (90% otpada na hidroelektrične centrale). U novije vrijeme izgrađen je projekt za još jače iskorišćivanje vodenih snaga rijeke Yalu.
Za japanske okupacije vanjska se trgovina Koreje odvijala unutar japanskog carstva. God. 1939 robna razmjena Japana s Korejom iznosila je 25% od ukupne robne razmjene Japana. U izvozu u Japan otpadalo je na rude, industrijsku proizvodnju i rižu 70%. Radi lakše eksploatacije Japanci su modernizirali stare i izgradili nove putove i željezničke pruge. U početku ovoga stoljeća postojala je na teritoriju Koreje samo jedna željeznička pruga, i to između Seoula i luke Chemulpo. God. 1939 bilo je 27.887 km cesta i 5483 km željezničkih pruga. Glavni prometni putovi imali su longitudinalan smjer, a nastavljali su se u Mandžuriju.
Vezu s japanskim otocima obavljala je trgovačka mornarica. Velik broj jedrenjaka sudjelovao je u vrlo živom obalnom prometu i u ribarskoj floti, koja ima značajnu ulogu u životu korejskih primoraca. God. 1947 održavalo je šest parobrodskih društava stalne veze s prekomorskim lukama, ali je zbog političke podvojenosti i rata (1950—53) zemlja opustošena i normalna privredna aktivnost paralizirana, što je dovelo do teških ekonomskih poremećaja. Sjeverna Koreja je usko povezana sa SSSR-om i NR Kinom, a Južna Koreja sa USA. Većina se energetskih izvora i industrijskih pogona nalazi u sjevernom dijelu poluotoka, a glavna su poljoprivredna područja na jugu; razbijeno je privredno jedinstvo, koje je za Koreju prijeko potrebno. Današnje ekonomsko stanje u obim državama odražava se u izrazito pasivnoj platnoj bilanci, kao posljedici nenormalnih prilika.
LIT.: J. W. Baylor, The Geography of Chosen, Economic Geography, vol. VII, 1931; J. S. Gale, The History of Korean People, Seoul 1931; T. Okada, The Climate of Japan, Tokyo 1931; T. Kobayashi, A Sketch of Korean Geology, Tokyo 1935; A. Grajdanzer, Modern Korea, New York 1944; G. Trewartha, Japan, Wisconsin 1945; В. Т. Зайчиков, Корея, Москва 1947; H. Lautensach, Korea, Stuttgart 1950.M. Fć.
Povijest. Prema legendama, najstariju korejsku državu u sjeverozapadnom dijelu Koreje osnovao je Tangun potkraj ← III. tisućljeća. Sigurniji historijski podaci počinju, međutim, u <—XII. st., kad ju je kineski princ Kidža ← 1122 reorganizirao i utemeljio kraljevstvo Chosan. Njegovi su nasljednici vladali, navodno, oko 1000 godina i za njihova vladanja naselilo se u Koreji mnogo kineskih izbjeglica, koji su tamo prenijeli kinesku kulturu. Potkraj ← II. st. Kinezi su osvojili državu Chosan i zauzeli vća dio poluotoka, osim juga, gdje su se održale tri državice: Mahan, Pyunhan i Sinhan. Budući da je kineska vlast pomalo slabila, formirale su se potkraj ← I. st. na području Koreje tri kraljevine: na sjeveru Kokuryo, koja je svoj teritorij proširila i na neke krajeve Mandžurije; na jugozapadu Pakche (na području državice Mahan) i na jugoistoku Silla, koja se razvila na području državice Sinhan, a kasnije pripojila krajeve Pyunhana. Sve do VII. st. traju međusobne borbe ovih država, uz ratove protiv Kine (kineski pohod na Koreju 644—45) i Japana, koji je poduzeo niz invazija na obale Koreje. Anali države Silla spominju samo u IV. i V. st. 25 takvih pohoda, koji se nastavljaju i u VII. st. (663 poraz invazione vojske). U VII. st. Silla uz pomoć Kine pokorava ostale države u Koreji (668); u tim je borbama kineska flota u dva navrata razbila korejsko-japanske brodove i time učvrstila suverenitet Kine u Koreji. God. 918 došao je u Silli na vlast vojskovođa Wanggon: otad država nosi naziv Kоrуо (odatle Koreja). Za njegovih nasljednika, koji su vladali do 1392, budistički su svećenici došli do velikog utjecaja u državnoj upravi. U to vrijeme K. vodi teške borbe s mongolskim plemenom Kitana, koje je u X. i XI. st. vladalo dijelovima sjeverne Kine, a od 1126 priznaje vrhovnu vlast mongolskih Jurdža, nasljednika Kitana u sjevernoj Kini. God. 1231 Korejom su zavladali Mongoli. U vojnim pohodima, koje je Kublaj kan poduzimao protiv Japana (1274 i 1281), sudjelovali su i Korejci sa svojom flotom. Kad su u drugoj polovici XIV. st. Mongoli protjerani iz Kine, prestala je njihova vlast i u Koreji. General Yi, koji je osigurao korejsku obalu od pljačkaških napada japanskih pirata, osnivač je nove korejske dinastije (1392—1910). Vladanje ove dinastije znači novu prekretnicu u kulturnom životu Koreje, koja ponovno uzima naziv Chosan i stupa u uske političke veze s dinastijom Ming u Kini. Utjecaj budističkih svećenika znatno je smanjen i njihova je zemlja podijeljena seljacima; uveden je jednostavan alfabet (26 slova) i, pola stoljeća prije Gutenberga, izumljeno štampanje pomoću pokretnih metalnih slova; literatura postiže puni svoj razvoj, a astronomija bilježi velik napredak, u prvom redu u konstruiranju relativno preciznih instrumenata. Taj nagli kulturni razvoj prekida vojna intervencija Japana u Koreji. Razdoblje 1592—98 vrijeme je intenzivnih japanskih napada i herojskih pothvata korejske flote. Najviši odličnik japanskog carstva (kwampaku) Toyotomi Hideyoshi odlučio je napasti Kinu preko Koreje. Njegov ekspedicioni korpus (280.000 ljudi) otplovio je s otoka Iki prema južnoj Koreji sa zadatkom, da se tu iskrca i prokrči put kroz Koreju prema granici Kine. Na zapadnoj obali Koreje trebala se iskrcati rezerva. Dana 24. V. 1592 iskrcali su se Japanci u Pusanu i u napredovanju zauzeli Seoul i Pyongyang. Međutim je korejski admiral Yisunsin stupio u akciju s novim tipom broda, konstruiranim prema njegovoj zamisli; imao je oklop od kamenih i željeznih ploča (brod-kornjača), snabdjevenih željeznim šiljcima. U borbama je upotrebljavao neku vrstu grčke vatre. Yisunsin je razbio japansku flotu u pet bitaka i zarobio velik broj vojnika i goleme količine opreme. Nakon toga uništio je i flotu, koja je (s ukrcanih 100.000 vojnika) plovila prema zapadnoj obali Koreje: 71 brod je potopljen, zapaljen ili zarobljen. Slično je prošla i japanska zaštitnica, koja je izgubila 50 brodova. Kad je zbog intriga Yisunsin maknut s položaja, korejska je flota u tom razdoblju doživjela svoj prvi poraz. Nato je Yisunsin rehabilitiran, pa je u još jednoj pomorskoj bitki, u kojoj je i poginuo, nanio Japancima teške gubitke. Nakon tih poraza Japanci su se povukli. Od XVII. st. dalje K. priznaje suverenitet mandžurskih vladara, koji su vladali Kinom (dinastija Tsing), i plaća im danak. U isto vrijeme dolazi do prvih znatnijih dodira s evropskim državama, koje Korejci nastoje izbjeći; od polovine XVII. st. zatvara K. svoje granice prema vanjskom svijetu. U XIX. st. pomalo se uspostavljaju dodiri s drugim državama. Prvi su uspjeli Japanci, čijim su brodovima, prema ugovoru iz 1876, otvorene luke Inchon, Pusan i Wonsan. Da paralizira odviše jak japanski utjecaj, K. sklapa slične ugovore i s drugim velesilama, u prvom redu s USA (1883). Japan, međutim, koji je u svoje ekspanzionističke planove uključio i Koreju, morao je nužno doći u sukob s Kinom. Tako je došlo do japansko-kineskog rata (1894—95), koji se vodio na tlu Koreje s ciljem, da riješi pitanje interesne sfere u Koreji. Nakon odlučnih japanskih pobjeda sklopljen je mir u Shimonosekiu (1895), kojim se Kina odrekla svih prava na Koreju i priznala njezinu »nezavisnost«. Time je Kina kao rival isključena, ali se mjesto nje javio novi protivnik Japana — Rusija, koja je 1896 sklopila s Kinom tajni ugovor, uperen protiv japanske agresije. Iste godine potpisan je i rusko-japanski ugovor о kondominiju u Koreji, u kojemu, međutim, nisu bile fiksirane granice interesnih sfera obiju država. Kako je ruski utjecaj u Koreji (proglašenoj 1897, uz rusku intervenciju, carevinom Tai Han) sve više jačao, sklopio je Japan s Rusijom 1898 nov ugovor, kojim je Rusija priznala prioritet ekonomskih interesa Japana u Koreji. Pokušaj Koreje da se oslobodi japanskog utjecaja uz pomoć Rusije propao je nakon Rusko-japanskog rata (1904—05) i Japan je mirom u Portsmouthu uspostavio protektorat nad Korejom. God. 1910 korejski je car abdicirao, a Japan je proglasio aneksiju Koreje, koja ulazi u sklop japanskog imperija kao Generalni guvernement Chosan. Režim nasilja i eksploatacije doveo je do masovne emigracije korejskog stanovništva u Mandžuriju i Sibir. Nakon Prvoga svjetskog rata započinje aktivniji politički otpor Kоreјаса protiv Japana. God. 1919 formirana je u Seoulu ilegalna provizorna vlada na čelu sa Sing Man Rijem i donesena Deklaracija o nezavisnosti Koreje. Japanci su, doduše, drastičnim mjerama nastojali ugušiti otpor u zemlji, ali se borba za oslobođenje prenosi u emigraciju. Pokušaji da se korejsko pitanje iznese pred Društvo naroda (1933) nisu uspjeli. Međutim je u Chungkingu formirana Unija korejske narodne fronte, a nakon izbijanja Kinesko-japanskog rata (1937), i korejski dobrovoljački korpus. Rat na Pacifiku, koji je započeo japanskim napadom na Pearl Harbor (1941), dao je korejskom pitanju ponovo međunarodno značenje, i na konferencijama u Kairu, Jalti i Potsdamu obećana je Koreji nezavisnost. Poslije kapitulacije Japana 1945 zaposjele su američke i sovjetske trupe Koreju, a kao granica okupacionih područja određena je 38. paralela. Pregovori okupacionih sila о održanju izbora za zajedničku demokratsku vladu Južne i Sjeverne Koreje završili su neuspjehom (1946). Izbori pod kontrolom Ujedinjenih naroda izvršeni su samo u Južnoj Koreji (1948) te je proglašena Republika Koreja na čelu s predsjednikom Sing Man Rijem. U međuvremenu je u Sjevernoj Koreji, uz podršku SSSR-a, proglašena Narodna Republika Koreja s predsjednikom republike Kim Du-bongom i predsjednikom vlade Kim Il-sungom. Povlačenje okupacionih trupa izvršeno je 1948—49, a već iduće godine izbija oružani sukob između obiju korejskih republika. Pregovori о primirju, koji su započeli 1951, završeni su 1953, a 38. paralela ostala je (uz neznatne korekture) i dalje njihova granica.
LIT.: H. B. Hulbert, The History of Korea, Seoul 1906; F. A. McKenzie, Korea’s Fight for Freedom, New York 1924; F. B. Eloridge, The Background of Eastern Sea Power, London 1948.V. Mi.
Koreja za rusko-japanskog rata 1904—05. Dana 7. II. 1904 doplovio je japanski kontra-admiral Uriu pred Inchon sa zadatkom, da ovdje stvori uporište za japansku vojsku. U luci Inchona nalazilo se u tom času, pored ruskog krstaša Varjag, topovnjače Korejec i jednog transportnog broda, još 5 ratnih brodova neutralnih država. Uriu je bez poteškoća uplovio s 3 krstarice i transportnom flotom i iskrcao 4000 vojnika, koji su odmah krenuli u pokret i zauzeli Seuol. Uriu zatim sidri na većoj udaljenosti pred lukom i drugog dana poziva neutralce da napuste luku, jer su neprijateljstva započela (iako rat formalno nije objavljen). Istodobno daje Rusima ultimatum, da još istog dana prije podne napuste luku. Rusi su isplovili u 11 sati i u toku borbe, koja se razvila, došlo je na Varjagu do teške havarije krmila i do požara, te je bio prisiljen da se povuče. Uriu ga je gonio, ali je u blizini brodova neutralaca prekinuo paljbu. Nato su Rusi uništili svoje brodove, dok su neutralci preuzeli njihove posade.
U svibnju 1904 iskrcali su Japanci jednu armiju kod Takushana, u sjevernom dijelu Korejskog zaljeva, a potkraj rata njihova je flota bila raspoređena na prostoru između Koreje, otoka Cheju i obale Japana. U toj situaciji, korejske su luke (u prvom redu Masan) služile kao uporišta japanskoj floti.G. R. S.
Korejski rat 1950—53. Pri završetku vojnih operacija u Drugome svjetskom ratu (kolovoz 1945) japanske su trupe u Koreji, sjeverno od 38°N, kapitulirale pred sovjetskim, a južno od te paralele pred američkim snagama. Podjela Koreje 38. paralelom bila je u to doba privremena mjera, koja je imala olakšati predaju japanskih trupa. OUN donijela je odluku, da se u Koreji održe izbori za narodnu skupštinu čitave zemlje pod kontrolom komisije 9 nacija, članica OUN. Dana 10. V. 1948 održani su izbori u Južnoj Koreji, na osnovi kojih se 15. VIII. 1948 konstituirala vlada Republike Koreje. Istodobno je počela evakuacija američkih trupa, izuzevši 500 vojnih stručnjaka, zadržanih radi obuke korejskih snaga sigurnosti. Potkraj prosinca 1948 vlada SSSR-a izjavljuje, da je završila povlačenje svojih trupa iz Koreje. U međuvremenu je (poslije izbora, izvršenih bez prisutnosti komisije OUN) u dotadašnjoj sovjetskoj okupacionoj zoni obrazovana Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK). Od lipnja 1949 stalno su se pojačavali granični incidenti na 38. paraleli, a 25. VI. 1950 prelaskom sjevernokorejskih trupa preko te paralele počeo je Korejski rat. Istog dana sastalo se na traženje USA Vijeće sigurnosti (bez sovjetskog delegata) i utvrdilo, da taj akt znači prekršaj mira i pozvalo sve članice OUN, da ne pruže nikakvu pomoć sjevernokorejskim snagama. Dva dana kasnije Vijeće u novoj rezoluciji preporučuje članicama OUN, da Republici Koreji pruže pomoć, radi odbijanja oružanog napada i uspostavljanja mira i sigurnosti u tom dijelu svijeta. Toga dana naređuje predsjednik USA Truman ratnoj mornarici i ratnom zrakoplovstvu USA, da pruže pomoć snagama Republike Koreje, a 29. VI. dopušta upotrebu kopnene vojske USA u Koreji i naređuje pomorsku blokadu cjelokupne korejske obale. Na traženje Vijeća sigurnosti Truman postavlja generala Douglasa MacArthura glavnim komandantom snaga UN u Koreji.
Obostrane snage. DNRK raspolagala je uvježbanim trupama, formiranim u divizije. Trupe su bile opremljene teškim pješadijskim naoružanjem sovjetskog podrijetla i sovjetskim tenkovima, uglavnom tipa T-34. U toku rata, dolaskom vrlo dobro opremljenih divizija kineskih »dobrovoljaca«, jačina snaga kopnene vojske DNRK znatno je porasla (potkraj 1952 oko 1,000.000 vojnika, pretežno kineskih). Ratno zrakoplovstvo bilo je uglavnom kinesko s aparatima sovjetske proizvodnje (oko 2000 aparata, većim dijelom mlaznih), koji su se oslanjali u prvom redu na aerodrome na teritoriju NR Kine. U početku rata postojalo je, čini se, uglavnom samo nekoliko torpednih i patrolnih čamaca i pomoćnih transportnih brodova (sampana, džunki), od kojih su neki korišteni i kao minopolagači. U toku čitava ratnog perioda u operacijama nije primijećeno učešće kineskih pomorskih snaga.
Ujedinjeni narodi. Do kraja 1952 sudjelovale su u borbama u Koreji snage Republike Koreje, USA i 15 drugih država članica OUN. Sanitetsku pomoć pružalo je 5 država članica, a ekonomsku je pomoć ponudilo 46 država. Okosnica snaga OUN bile su trupe USA, koje potkraj 1952 broje 7 kompletnih divizija. Trupe Republike Koreje brojile su potkraj 1952 oko 400.000 ljudi, organiziranih u 10 divizija, jedinice sigurnosti i pozadinske jedinice. Britanska zajednica naroda dala je 1 diviziju, sastavljenu od trupa Ujedinjenog Kraljevstva, Australije, Kanade i Novog Zelanda. Osim ovih bile su u sastavu Komande UN u Koreji (UK) i manje jedinice raznih nacija. Do kraja 1952 u ratu je sudjelovala avijacija USA i još 7 država. U operacijama su djelovale sve vrste avijacije: bombarderske, borbene, lovačke, izviđačke i transportne, te helikopteri. Ratni brodovi UK u korejskim vodama bili su stavljeni pod komandu komandanta američke Sedme flote. U času izbijanja sukoba, Sedma flota sastojala se od: 1 nosača aviona, 1 teške krstarice, 6 razarača, 2 eskortna razarača, 4 podmornice i nekoliko pomoćnih brodova. Po izbijanju rata pristižu na ratište daljnji ratni brodovi. Velika je Britanija uputila u korejske vode i nosač aviona, 2 krstarice, 2 razarača, 3 fregate i više pomoćnih brodova, Kanada 3 razarača, Australija 1 razarač i 1 fregatu, a Novi Zeland 2 fregate. Pojedine ratne brodove uputile su Francuska, Nizozemska, Kolumbija i Sijam, dok je Danska poslala i bolnički brod. Jezgra snaga Južnokorejske ratne mornarice bilo je 15 bivših japanskih minopolagača i minolovaca. Osim ovih, nabavljeno je u USA 15 drvenih minolovaca, 1 desantni brod za prijevoz trupa, 1 parobrod, 1 mali tanker i 2 tegljača; uoči samog rata stigli su u Pusan 3 patrolna broda, dok je četvrti bio na putu iz USA. U ratu je sudjelovala i avijacija ratne mornarice USA, Velike Britanije i Australije. Britanska i australska mornarička avijacija djelovala je s nosača aviona, te je po svojoj organizacionoj strukturi bila jedinstvena, a mornarička avijacija USA djelovala je s nosača aviona i s kopna. U operacijama je učestvovao i Korpus mornaričke pješadije USA (USA Marine Corps), svojom i. divizijom i avijacijom. Avijacija je djelomično bila ukrcana na nosačima aviona, koji su u pogledu taktičke upotrebe aviona bili pridani Korpusu.
Organizacija pomorskih snaga UK. Sedma flota USA, kojoj su bile priključene pomorske snage ostalih država članica OUN i snage Južnokorejske ratne mornarice, bila je u toku rata podijeljena na više udarnih eskadra (Task Force). Glavna pomorska udarna snaga bila je 77. udarna eskadra (Fast Carrier Task Force). Njezin je osnovni zadatak bio: prekidanje pravaca snabdijevanja neprijatelja i pružanje podrške snagama na kopnu, avijacijom i brodskom artiljerijom. U sastavu ove eskadre redovito su bila 2 ili više nosača aviona, podržavanih i osiguravanih bojnim brodovima, krstaricama i razaračima. Potkraj rata eskadra je brojila 3 nosača aviona, 2 bojna broda, 1 tešku krstaricu i 18 razarača, sa 300 aviona. Operirala je na pomorskom bojištu Japanskog mora. Devedesetpeta udarna eskadra ( UN Blockading and Escort Force), određena da vrši blokadu i patroliranje duž korejskih obala, izvršivala je različite zadatke: prepade iz zraka, pružanje podrške iz zraka trupama na zemlji, bombardiranje brodskom artiljerijom, zaštitu vlastitih transporata na moru, prepade na neprijateljsku obalu i t. d. Zbog toga je i sastav eskadre bio veoma heterogen, a u njoj su sudjelovale jedinice britanske, australske, kanadske, novozelandske, nizozemske, kolumbijske, sijamske, i južnokorejske ratne mornarice. Bila je podijeljena u udarnu grupu 95/1 (Japansko more), obično jačine 1 eskortnog nosača aviona, 1 krstarice, 6 razarača i 4 fregate sa oko 25 aviona, i udarnu grupu 95/2 (Žuto more), sastavljenu uglavnom od 1 krstarice, 8 razarača, 10 fregata i 15 minolovaca. Devedesetdruga udarna eskadra bila je ustvari plovni sastav za snabdijevanje (Logistic Support Force), te je imala u svom sastavu 5 eskortnih razarača i 80 transportnih brodova, uglavnom tankera. Osnovni je zadatak eskadre bio snabdijevanje jedinica 77. i 95. udarne eskadre na moru. Devedeseta udarna eskadra imala je 30 desantnih brodova; to su bile amfibijske snage, koje su imale bazu na jugoistočnoj obali Koreje. Sedamdesetdruga udarna eskadra (1 laki nosač aviona sa oko 30 izviđačkih aviona i 2 razarača) patrolirala je u vodama Taiwana. Glavna pomorska baza svih snaga bila je Sasebo u Japanu, a operacijske su baze bile istaknute u području Južne Koreje.
Operacije na kopnu mogu se podijeliti na 7 etapa, prema ofanzivama jedne ili druge strane.
Defanziva snaga UK 27. VI — 14. IX. 1950. Prodor sjeverno-korejske pješadije (25. VI.) predvođene sa oko 100 tenkova bio je iznenađenje: južnokorejske trupe bile su bez tenkova i protivtenkovskog oružja. Dana 28. VI. pada u ruke Sjevernokorejaca Seoul s aerodromom Kimpo. Oko sredine srpnja stupaju u borbu prve dvije divizije USA. Sjevernokorejci tada forsiraju rijeku Kum, napreduju u žestokim borbama na centralnoj fronti i istodobno vrše obuhvat lijevog krila snaga UK, zauzimajući pritom cijelu jugozapadnu Koreju. Dana 4. VIII. završeno je povlačenje trupa UK na obrambenu Uniju istočno od rijeke Naktong. Tih se dana konsolidirala fronta; pod kontrolom snaga UK ostao je krajnji jugoistočni dio Koreje obuhvaćajući gradove Taegu i Pusan. I pored najžešćih napada u toku kolovoza i u početku rujna, Sjevernokorejci ne uspijevaju likvidirati taj mostobran.
Ofanziva snaga UK 15. IX. — 1. XI. 1950. Dana 15. IX. izvršen je desant snaga UK u Inchonu, a istodobno su snage na pusanskom mostobranu prešle u protuofenzivu. Rezultat ovih operacija bio je ovladavanje gotovo čitavom Južnom Korejom i uništenje, odnosno zarobljenje većeg dijela osnovnih sjevernokorejskih snaga. Južnokorejske trupe prelaze 38. paralelu 1. X., a već 20. X. pada Pyongyang, glavni grad NDRK. Potkraj listopada napreduju trupe 1. divizije mornaričkog korpusa USA prema rezervoaru Changjin i industrijskom centru Hamhung; sjevernokorejska je armija razbijena, a njezini se ostaci povlače u planine duž sovjetske i kineske granice. Dana 27. X., u blizini kineske granice, dolazi do prvog borbenog kontakta između južnokorejskih i kineskih trupa.
Kineske ofanzive 2. XI. 1950— 24. I. 1951. Pri pojavi kineskih trupa nije spočetka bilo jasno, da li se radi о dobrovoljcima ili je Kina stupila u rat. Usprkos žestokom otporu kineskih trupa (oko 10. XI. bilo je identificirano 11 divizija), snage UK nastavljaju s napredovanjem i potkraj studenoga izbijaju kod Hyensanjina na kinesku granicu. Snažna kineska ofanziva na čitavoj fronti počinje 26. XI.; u toku jednog tjedna trupe UK potisnute su za 80 km. Oko sredine prosinca fronta se stabilizirala sjeverno i istočno od Seoula. Trupe 10. korpusa USA, koje su napredovale duž obala Japanskog mora i zauzele Wonsan, te izbile do rezervoara Changjin, odbačene su za oko 100 km prema jugu. Uz jake gubitke uspijevaju se, pod neprekidnim borbama, probiti do luke Hungnam, gdje se pod zaštitom vatre brodske artiljerije s opremom ukrcavaju na brodove. U ofanzivi, koja je počela 1. I. 1951, kineske trupe zauzimaju Seoul i odbacuju snage UK na obrambenu liniju duž rijeke Han. Dana 24. I. fronta se stabilizirala.
Kineska proljetna ofanziva 22. IV.—8. VII. 1951. Karakteristika kineskih ofanziva u ovom periodu bila je njihova kratkotrajnost i mijenjanje sektora glavnog udara. Ofanziva je počela 22. IV. na zapadnom dijelu poluotoka. Dana 16. V. težište se napada prebacuje na srednji dio poluotoka, gdje Kinezi, trpeći teške gubitke, napadaju sa 21 divizijom. Ovi se napadi izmjenjuju s protiv-napadima trupa UK, koje 13. VI. zauzimaju Pyongyang, na sjevernom kraju t. zv. »željeznog trokuta« (Pyongyang, Kumhwa, Chorwon), poprišta najtežih borba.
Ofanziva UK 9. VII.—27. XI. 1951. U toku niza ofenzivnih operacija, snage UK uspijevaju da liniju fronte pomaknu do 10 km u svoju korist. Ova se etapa odlikuje žilavim borbama manjih jedinica i obostranim infiltracijama.
Etapa 28. XI. 1951—30. XI. 1952 je ustvari razdoblje pozicijskog ratovanja, okarakterizirano mnogim krvavim bojevima za pojedine objekte operacijskog i taktičkog značenja na bojištu. Osobito teški bojevi za pojedine istaknute kote razvili su se u toku 1952. Za česte prepade kineske artiljerije značajna je masovna upotreba: događalo se, da je u toku samo jednog dana na položaje trupa UK bilo izbačeno do 50.000 artiljerijskih i minobacačkih zrna.
Zrakoplovstvo. Zrakoplovstvo USA stupilo je u akciju tri dana nakon izbijanja oružanog sukoba. Oko sredine srpnja protivnička je avijacija eliminirana. Avioni su uzlijetali s aerodroma na korejskom kopnu, iz Japana, s Okinawe (strategijska avijacija) i s američkih i britanskih nosača aviona. Dana 1. XI. 1950 došlo je do prvog zračnog boja između mlaznih aviona (USA tipa F-80 i kineskog tipa MIG-15). Korejski je rat pokazao i borbenu vrijednost helikoptera, osobito u izviđanju, prebacivanju ljudstva i evakuaciji ranjenika sa same fronte. Zrakoplovstvo UK započelo je 18. VIII. 1951 operaciju Strangle (Davljenje), u zajednici s kopnenom vojskom i ratnom mornaricom, da spriječi pothranjivanje neprijateljske fronte. Do 25. VI. 1953 zrakoplovstvo UK uništilo je, na primjer, oko 80.000 neprijateljskih vozila. Oko sredine 1952 napadi su se nastavili i noću, upereni prije svega protiv željezničkih komunikacija, te je time sjevernokorejski sistem snabdijevanja fronte poremećen. Strategijska avijacija (uglavnom bombarderi B-29) bombardirala je vojne objekte u pozadini, od kraja 1951 pretežno noću. Kineska je avijacija brojila oko 2500 aviona, od toga 1300 mlaznih, uglavnom tipa МIG-15. Tako oživljena djelatnost kinesko-sjevernokorejske avijacije trajala je do kraja borba. Osim avijacije USA, još je 7 država sudjelovalo svojom avijacijom u sastavu UK. Koliko je bilo angažiranje te avijacije, proizlazi iz činjenice, da je do kraja lipnja 1953 avijacija UK izvršila 800.000 borbenih letova, prilikom kojih je nanijela neprijatelju 181.000 ljudskih gubitaka. Najveći broj letova, 1525 u jednom danu, izvršen je 31. X. 1952.
Operacije ratne mornarice. Akcije na moru otpočele su u samom početku rata. Sjevernokorejske pomorske jedinice poduzele su niz prevoženja morem, duž obala, da bi olakšale i ubrzale napredovanje kopnenih snaga. U noći 26.—27. VI. 1950 izvršile su pokušaj prepada s mora na luku Pusan. Južnokorejski patrolni brod PC-701 primijetio je sjevernokorejski transportni brod sa oko 1ooo vojnika pri njegovu prilaženju luci Pusan. U međusobnom boju potopljen je sjevernokorejski brod i time je Pusan spašen. U početku ratnih akcija Sjevernokorejci su počeli minirati vlastite i sebi dostupne vode, a to su nastavili i u toku čitavog rata. Dana 3. VII. napalo je 6 sjevernokorejskih torpednih čamaca dvije krstarice blokadnih snaga; 5 je čamaca potopljeno. To je bila jedina ofanzivna akcija sjevernokorejskih površinskih snaga u toku čitavog rata. Prvih tjedana rata Sjevernokorejci vrše, uz gubitke, prevoženja morem, a 28. VII. doživljavaju osjetan poraz: patrolni brodovi Južnokorejske mornarice uništavaju ispred Inchona, usprkos intervenciji obalne artiljerije, 12 sjevernokorejskih transportnih brodova, nakrcanih ratnim materijalom i trupama.
Pred mornaricu UK postavljen je zadatak: održavanje neprekidne blokade obala Sjeverne Koreje, sprečavanje amfibijskog iskrcavanja ljudi ili materijala protivnika, zaštita vlastitog pomorskog transporta i vatrena podrška vlastitih kopnenih snaga s mora i iz zraka. Pored toga, bile su organizirane protivpodmorničke patrole, jer su (po nekim podacima) Sjevernokorejci imali 2 podmornice. U borbi za pusanski mostobran, koja je uskoro slijedila, mornarica UK izvršila je pravodobno transportiranje trupa na sam mostobran, a zatim je vršila podršku kopnenih snaga s mora i iz zraka. U tom periodu dolazi i do prvih pomorskih desanta: 18. VII. iskrcavaju se u Pohangu američke trupe, a 18. VIII. 3. južno-korejska divizija, odsječena prije toga na primorskoj fronti. Dana 15. IX. 1950 dolazi do najveće amfibijske operacije u Korejskom ratu, do inchonske operacije. U toku daljnjeg vođenja rata, koji postepeno prelazi na pozicijski rat, akcije na moru dobivaju specifičan oblik, karakterističan za ovaj rat.
Bombardiranje i podrška trupa na kopnu. Formirane su brodske artiljerijske grupe, čiji je sastav bio različit, a zavisio je od zadataka (na pr.: 1 bojni brod, 5 razarača i 1 desantni raketni brod; i teška krstarica, 4 razarača i 1 fregata; 1 bojni brod, 1 teška krstarica i 6 razarača). Djelovanje brodskih artiljerijskih grupa bilo je u većini slučajeva dugotrajno sa smanjenom brzinom gađanja i velikim utroškom municije, a ponovo se javila i opsada s mora, tako česta u doba brodova na jedra. U okviru te djelatnosti ističu se:
1. Vatreni prepad. Dana 19. VII. 1950 britanska krstarica Belfast prolazi kroz 23 nm dugački razminirani kanal, ulazi u zaljev Wonsan, ispaljuje 12 plotuna iz glavne artiljerije i povlači se. Korektura vatre vršena je iz aviona.
2. Bombardiranje. Sastav, u kojemu se nalazi i bojni brod Iowa i krstarica Helena, potpomognut avionima nosača aviona Boxer, Philippine Sea i Bonhomme Richard, bombardira 5. VII. 1952 čitav dan vojna i industrijska postrojenja na istočnokorejskoj obali.
3. Opsada s mora. Dana 20. II. 1951 počelo je neprekidno bombardiranje Wonsana s mora, koje je trajalo 10 mjeseci. О količini utrošene municije govore ovi podaci: prilikom 153. bombardiranja izbačeno je 6000 granata i raketa; 19. V. 1951 razarač Anderson ispalio je u jednoj noći 250 granata od 127 mm; 25. VIII. 1951 krstarica Toledo ispalila je 188 plotuna od 203 mm; potkraj 1951 bojni brod Wisconsin ispalio je u jednom bombardiranju preko 150 metaka od 406 mm i 350 plotuna od 127 mm. U periodu pozicijskog rata na kopnu brodovi su pružali podršku trupama i uništavali komunikacije na kopnu, gađajući često i do 30 km u unutrašnjost.
Blokada. Potkraj 1952 notificirao je general Mare Clark blokadnu zonu oko cijelog poluotoka, uglavnom da bi spriječio ubacivanje agenata. Blokadu su vršile t. zv. blokadne grupe, obično 3—4 razarača, među njima i po jedan za radarsko izviđanje. U toku blokadne službe brodovi su često gađali i ciljeve na kopnu. Smjena grupa vršila se poslije 2—3 tjedna.
Mine i razminiranje. Morske mine bile su zapravo jedino oružje, kojim se stalno borila sjevernokorejska mornarica, a jedini gubici ratne mornarice UK bili su uzrokovani minama. Kao primjer efikasne upotrebe mina sa strane Sjevernokorejaca ističe se ovaj: Dana 19. X. 1950 stiglo je 250 brodova s ukrcanim trupama pred Wonsan. Iskrcavanje je naređeno za 20. X., no zbog velikog broja vješto postavljenih mina iskrcavanje je zakasnilo 6 dana, za koje vrijeme sjevernokorejske trupe izmiču iz klopke. Pri razminiranju kod Wonsana upotrebljeni su pored površinskih minolovaca prvi put (u ratu na moru) i helikopteri kao minolovci. Već prvog dana helikopteri otkrivaju 150 mina. Kod Chinampoa su za razminiranje upotrebljeni i avioni, koji su otkrili i uništili više mina nego brodovi. Komandant američke Pacifičke flote nazvao je sjevernokorejska minska polja »najgušćim i najopasnijim, koja je zabilježila pomorska povijest«.
Desanti i evakuacije. Broj manjih operativnih i taktičkih desanata bio je znatan, no najveća je amfibijska operacija bila svakako inčonska operacija, koju je zamislio general MacArthur u srpnju 1950. Iako su vojnogeografski uvjeti za desant u Inchonu bili nepovoljni (amplitude morskih mijena do 9 m; za vrijeme niske vode obala se sastoji od dugačkog niza močvarnih i muljevitih pojasa, u kojima se desantna sredstva sigurno moraju nasukati i zaglibiti; nedovoljni i djelomično uništeni lučki uređaji), odlučeno je, da se desant izvrši tu zbog blizine Seoula, glavnog centra snabdijevanja čitave sjevernokorejske armije, važne raskrsnice i aerodroma. Računalo se, da će u rajonu Seoula biti malo sjevernokorejskih trupa, i ta se pretpostavka pokazala ispravnom. U invazionoj floti bila su 262 broda (194 američka, 12 britanskih, 3 kanadska, 2 australska, 2 novozelandska, 1 francuski, 1 nizozemski, 32 japanska trgovačka i nešto južnokorejskih). U sastavu desantnih trupa bile su: 1. divizija mornaričke pješadije USA s odredom južnokorejske mornaričke pješadije, 7. pješadijska divizija USA, u čijem je sastavu bilo mnogo južnokorejskih vojnika, te znatan broj ataširanih jedinica, osobito artiljerije i oklopnih bataljona. Desantom je rukovodio kontra-admiral James H. Doyle, a kopnenim trupama zapovijedao je general-major Edward M. Almond. Prethodno bombardiranje avijacije Korpusa mornaričke pješadije trajalo je 48 sati, a gađanje brodske artiljerije s najbližih odstojanja još dva dana. Bojni brod Missouri gađao je artiljerijom od 406 mm do na 32 km u unutrašnjost. Luka Inchon bila je slabo i minirana i branjena. Najvažniji objekt, otok Wolmi (ispred luke), imao je garnizon jačine jednog slabog bataljona. Ustvari, najveća je poteškoća bila velika amplituda morskih mijena, za vrijeme koje su se brodovi podrške morali povući na pučinu, da ne ostanu nasukani, a nasukani desantni brodovi nisu se mogli maknuti sa žala. Mornarička se pješadija iskrcala na Wolmi u osvit 15. IX., za vrijeme visoke vode. Vatrena je podrška bila tako dobro organizirana, da je prestala svega nekoliko sekunda, prije nego što je mornarička pješadija jurišala na kopno iz desantnih sredstava. Otpor je bio svladan za pola sata. Za vrijeme iduće plime, 11 sati kasnije, iskrcani su desantni bataljoni mornarice na kopno u blizini Inchona, svladavši otpor mjesnog garnizona. Američani su odmah napredovali pod zaštitom brodske artiljerije u unutrašnjost i u noći 16.—17. IX. zauzeli aerodrom Kimpo, 10 nm od Inchona. Aerodrom je osposobljen u najkraće vrijeme, te je brzo organiziran zračni most iz Japana, kojim se dnevno prevozilo preko 400 t municije i ostale opreme. Za čitavo vrijeme desantne operacije avioni s nosača aviona obrazovali su »neboobran« u krugu od 37 km oko Inchona, sprečavajući dolazak pojačanja. Iako je na žalu moglo pristati istodobno svega 8 desantnih brodova, korištenjem suvremenih sredstava iskrcano je samo na odsjeku od 300 m u toku jedne oseke 800 t materijala (400 t municije, 240 t namirnica, 120 t vode i 40 t pogonskog materijala za tenkove i kamione).
U evakuaciji morem ide na prvo mjesto hungnamska operacija 12. XII. — 26. XII. 1950, kad je trupe na kopnu spasila ratna mornarica. Evakuirano je 17.500 vozila, 90.000 građanskih osoba, 100.000 vojnika i 350.000 t ratnog materijala. I ovdje je »artiljerijsko zvono« došlo do svoga punog izražaja. Pomorački i navigatorno najteža je bila evakuacija Chinampoa, gdje je evakuirano 70.000 ljudi noću, uz snježnu mećavu, kroz minirani kanal širok 450 m.
Rat u arhipelagu. U periodu od studenoga 1951 do lipnja 1952 dolazi do intenzivnih operacija na moru samo u arhipelagu ispred zapadne obale Koreje. Za njih su osobito značajne česte borbe brodova s obalskom artiljerijom, kojom prilikom su brodovi dosta oštećeni. U navigatorno vrlo teškom području, u uvjetima oštre zime i leda na moru, brodovi su svakodnevno surađivali s primorskim krilom armije. Sjevernokorejci, koji su uspjeh zauzeti pojedine manje otoke, vršili su na brodove UK česte prepade artiljerijom i minobacačima. Pred brodove UK postavljalo se u prvom redu pitanje noćnih patrola, da bi se spriječila infiltracija Sjevernokorejaca morskim putem. Sličnih patrola bilo je i uz istočnu korejsku obalu.
Djelovanje mornaričke avijacije. Radi upotrebe zrakoplovstva, Koreja je bila podijeljena uzdužnom simetralom u dvije zone: istočnu, nad kojom je djelovalo mornaričko zrakoplovstvo, i zapadnu, gdje je operiralo vojno ratno zrakoplovstvo. Brodska je avijacija razvijala uspješnu djelatnost i nad kopnenom frontom i u taktičkoj dubini fronte. Osobito je efikasna bila svakodnevna aktivnost brodske avijacije nad obalnom frontom, koncentrirana na kopnene i pomorske komunikacije duž obale, pri čemu se očitovala odlična suradnja s flotnim snagama. U početku rata vršilo se 40% zrakoplovnih operacija s nosača aviona. K. r. dao je, međutim, snažan podstrek i za upotrebu helikoptera. Helikopter je služio za izviđanje, za upravljanje i osmatranje artiljerijskih gađanja, za otkrivanje mina i razminiranje, za vezu, skupljanje i izmjenu pošte između brodova na moru, spasavanje pilota na moru, iskrcavanje materijala, prijenos ranjenika, specijalista i t. d. Prijenos ranjenika na bolničke brodove izazvao je izgradnju platforma za spuštanje helikoptera na tim brodovima. Rat donosi i novu potklasu desantnih brodova za trupe: nosač helikoptera, koji će se od pregrađenog desantnog broda razviti kasnije u posebnu klasu brodova.
Transport. Američka mornarica osnovala je 1. X. 1950 službu MSTS ( Military Sea Transportation Service). Osnovni zadatak te službe bio je osiguranje svih transporta preko Pacifika; pri kraju rata imala je 535 brodova, od toga 272 državna broda i broda ratne mornarice, 178 iz sastava rezervne flote i 85 od privatnika. MSTS je organizacijski formiran kao posebna flota pod komandom mornarice u Washingtonu. Prema izjavi admirala Callaghana, za snabdijevanje ratišta u Koreji bilo je potrebno prevesti brodovima mjesečno materijala za 320 vlakova (svaki po 70 vagona) i pogonskog materijala za 250 vlakova (svaki po 54 vagona). Na taj je način prešlo preko Oceana 85% od ukupnog broja ljudstva. Tako je u prvih 18 mjeseci rata MSTS transportirao: 11 mil. t materijala, 7 mil. t tekućih i krutih goriva i 500.000 ljudi. Izvršeni su golemi radovi na osposobljavanju i najmanjih luka; luka Pusan osposobljena je za prijem 500.000 t materijala mjesečno.
Otpremanje ratne flote USA. Od početka rata pa do kraja prve godine rata u Koreju je upućeno: 13 nosača aviona, 2 bojna broda, 2 teške krstarice, 77 razarača i eskortnih razarača, 13 podmornica, 31 minolovac, 7 patrolnih i 236 amfibijskih i pomoćnih brodova. U početku 1951 moglo se pristupiti zamjeni brodova, da bi se stavio u službu znatan broj brodova iz rezerve. Zamjena se vršila svakih 6 do 8 mjeseci. Od trgovačke mornarice bilo je u toku rata opremljeno iz rezervne flote 1400 brodova (16 mil. brt).
Gubici. Točno su poznati jedino gubici ratne mornarice USA. U operacijama je sudjelovalo 575 brodova i 250.000 ljudi ratne mornarice. Avijacija flote i Korpusa mornaričke pješadije izvršila je 250.000 borbenih letova. U toku operacija potopljeno je 5 brodova (minolovaca, potopljenih od mina), a oštećeno 78 ratnih brodova. Izgubljen je 541 avion ratne mornarice, a od ljudstva: mrtvih 337, ranjenih 1584, nestalih 84. Gubici Korpusa mornaričke pješadije iznosih su okruglo 3000 mrtvih, 24.000 ranjenih i 500 nestalih.
Pregovori o primirju. USA su zatražile već u srpnju 1950 od vlade SSSR-a, da utječe na vladu DNRK, da bi povukla svoje trupe sjeverno od 38. paralele. OUN je u više navrata slala poruke vladi DNRK, da obustavi rat, a u tom je smislu radio i Komitet dobre volje ( Good Offices Committee). Dana 23. VI. 1951 predložio je J. Malik, predstavnik SSSR-a u OUN, da zaraćene strane stupe u izravne pregovore о obustavi vatre, primirju i obostranom povlačenju trupa onkraj 38. paralele. General Matthew В. Ridgway, u to vrijeme komandant snaga UK, stupio je u pregovore s protivnikom. Kao rezultat tih pregovora bio je sastanak oficira za vezu obiju strana 8. VII. 1951 u Kaesongu. Pregovori su se prekidali, a konačno su nastavljeni 25. X. Diskusije о vojnoj demarkacionoj liniji počele su 26. VI. Sjevernokorejsko-kineska strana tražila je, da 38. paralela bude demarkaciona linija, a predstavnici UK zahtijevali su, da se kod njezina određivanja vodi računa о protezanju linije fronte. Konačno je 27. XI. 1951 postignut sporazum prema prijedlogu UK, koja je predložila, da kontrolu primirja vrše na teritoriju jedne i druge strane mješovite komisije, u kojima bi bili i predstavnici obiju zaraćenih strana. To je sjevernokorejsko-kineska strana odbila i nakraju je zaključeno, da će se kontrola vršiti na 5 ulaznih točaka na svakom teritoriju. Ekipe komisija za kontrolu primirja bit će sastavljene od predstavnika neutralnih država.
Ratni zarobljenici. UK je objavila imena 132.000 ratnih zarobljenika i 11.000 civilnih interniraca, a Sjeverna Koreja 11.500 zarobljenika. Nakon brojnih pregovora odlučeno je, da se zarobljenici vraćaju na bazi slobodne odluke pojedinca pred neutralnim komisijama uz prisutnost predstavnika zaraćenih strana. Do travnja 1953 zamjena bolesnih i ranjenih zarobljenika uglavnom je bila završena. Dana 27. VII. 1953 u Panmunjomu je potpisan ugovor о primirju. Ovaj je ugovor, pored već postojećih sporazuma о prekidu vatre i о uspostavljanju jedne neutralne zone duž linije fronte, obuhvatio odredbe u odnosu na neutralne države za kontrolu primirja i izvršenje izmjene zarobljenika (Indija, Švicarska, Švedska, Čehoslovačka, Poljska), nadalje u pogledu izmjene stranih trupa na korejskom teritoriju, rekonstrukcije aerodroma i slobodne repatrijacije. Posebno je određeno, da snage UK evakuiraju jednu grupu otoka Sjeverne Koreje, da se zabrani svaka blokada Koreje, da jedna komisija od 5 oficira svake strane rješava sve povrede primirja i da vojni rukovodioci preporuče održavanje jedne političke konferencije о Koreji, koja bi riješila pitanje povlačenja stranih trupa iz nje.
Ratne žrtve. Prema podacima, koje je objavio Sekretarijat OUN, gubici trupa UK iznosili su 333.777 ubijenih, ranjenih i nestalih (od toga USA 142.277), gubici Sjevernokorejaca 620.000, a Kineza 920.000 ubijenih, ranjenih i nestalih. Računa se, da je u Južnoj Koreji uništeno 600.000 stambenih zgrada, 5,000.000 osoba napustilo svoje domove i 100.000 djece ostalo bez roditelja. Za Sjevernu Koreju računa se, da je svaki deveti stanovnik ubijen. Svako znatnije naselje, na sjeveru i jugu, bilo je teško oštećeno. Ekonomija obiju država doživjela je teške potrese.
Iskustva. Pada u oči činjenica, da je produženje kopnenih komunikacija utjecalo izravno na smanjenje intenziteta tempa operacija jedne i druge strane. U tom su pogledu trupe UK bile u povoljnijoj situaciji, jer su (zahvaljujući prevlasti na moru) živu snagu i materijal iskrcavale i u neposrednoj blizini fronte. Iako su kopnene komunikacije Kineza i Sjevernokorejaca (osim na kineskom teritoriju) bile izložene stalnom djelovanju protivničke avijacije, oni su uspijevali, da do kraja vrše pothranjivanje fronte, i to kretanjem noću, skretanjem na sporedne putove, korištenjem tovarne stoke i nosača i odličnim maskiranjem (mostovi preko rijeka ispod površine vode i sl.). Kinezi i Sjevernokorejci pokazali su se kao majstori u ukopavanju i maskiranju, te korištenju poljske fortifikacije. Ova je pokazala neočekivanu otpornost protiv djelovanja i artiljerije i avijacije. Pješadija, artiljerija, tenkovske kolone i transport dobili su u taktičkoj avijaciji najopasnijeg protivnika. Ta je avijacija uspješno surađivala sa svim rodovima vojske i svojom pokretljivošću, brišućim letom i raznovrsnim naoružanjem odigrala značajnu ulogu. Strategijska avijacija u Koreji nije mogla doći do izražaja, pošto su se strategijski ciljevi nalazili izvan korejskog ratišta. Zbog toga je dobila druge zadatke: rušenje komunikacija, napad na kolone trupa i na sva transportna sredstva. Artiljerija je zbog svoje relativne nepokretljivosti ustupila mjesto lakšem reaktivnom naoružanju i minobacačima, a na mnogo ju je mjesta zamijenila taktička avijacija. U ovom je ratu pješadija morala krčiti put tenkovima. Ovima je najopasniji protivnik bila taktička avijacija. Kumulativna punjenja raznih vrsta bomba, raketa i topovskih zrna probijala su oklop tenka. Lako naoružana i pokretljiva pješadija pokazala se sposobnom za borbu protiv tenkova i artiljerije i bez avijacijske, tenkovske i artiljerijske podrške. Ratno je zrakoplovstvo, osim u suradnji sa snagama na kopnu i moru, steklo niz dragocjenih iskustava о vrijednosti pojedinih vrsta avijacije, tipova aviona, osobito mlaznih, i imalo priliku da usporedi performanse vlastitih aviona u odnosu na protivničke. Ratna mornarica UK, čiji je protivnik na moru djelovao samo minama, potvrdila je i usavršila prijašnja iskustva iz blokade, gađanja ciljeva na kopnu, podrške vlastitih snaga na kopnu i amfibijskih operacija. Njezina uloga u nizu operacija bila je odlučujuća (Inchon, Hungnam i t. d.). Korejski rat je istakao, da je glavninu kopnene vojske na ratište dovela ratna mornarica i da je ona kopnene snage snabdijevala velikim količinama ratne opreme i materijala, a da su nosači aviona ratne mornarice dopremali na ratište potrebne avione. Iako je rat bio ograničen u pogledu upotrebe pojedinih pomorskih oružja i tehnike, ipak je bacio jaku svjetlost na suvremene mogućnosti ratne mornarice.
LIT.: United States Naval Institute Proceedings, 1950—53 (osvrti); Army, Navy, Air Force Journal, 1950—53 (osvrti); Rivista Marittima, 1950—53 (osvrti); Revue Maritime, 1950—53 (osvrti); Ratna mornarica u Korejskom ratu, Mornarički glasnik, 1951, 1; Rat u Koreji, Vojno delo, 1953, 5 i 6; A. K. Scott-Moncrieff, Naval Operations in Korean Waters, Journal Royal United Service Institution, 1953; L. Montrose, Fleet Marine Force Korea, United States Naval Institute Proceedings, 1953, 8; Lt. Col. Baude, Les pertes alliées et communistes en Corée, Revue de défense nationale, Paris 1953; C. Rougeron, Pouke iz rata u Koreji, Beograd 1953.S. P.
Državno uređenje. U Sjevernoj Koreji Vrhovna narodna skupština izglasala je 12. IX. 1948 Ustav korejske Narodne Demokratske Republike. U ustavnom uređenju te države on je primijenio glavne karakteristične crte ustavnog uređenja SSSR-a s onim odstupanjima, koja je zahtijevalo unitarističko državno uređenje. Naročita je karakteristika tog Ustava, da je donesen kao Ustav cijele Koreje. Poslije njegova donošenja SSSR je uspostavio s vladom Sjeverne Koreje diplomatske odnose 13. X. 1948, a 25. XII. iste godine njene vojne snage povukle su se iz Koreje.
U južnom dijelu Koreje opći izbori održani su (pod kontrolom komisije OUN) 10. V. 1948. Izabrana Narodna skupština izglasala je Ustav 17. VII. iste godine, a 20. VII. izabrala je Predsjednika republike. I taj je Ustav donesen kao Ustav cijele Koreje, što se vidi iz njegove odredbe, po kojoj je 100 (od 300) mjesta u Narodnoj skupštini bilo rezervirano za predstavnike Sjeverne Koreje. Poslije svečanog proglašenja Republike (15. VIII. 1948) prestala je vojna uprava USA. Njene vojne snage ostale su tamo još neko vrijeme, a zatim su tu zemlju napustile.
Poslije oružanog sukoba Sjeverne Koreje s Južnom u lipnju 1950 i vojne intervencije prvo USA i OUN, a zatim i NR Kine, daljnja je sudbina Koreje u državnopravnom pogledu neizvjesna. Primirje je zaključeno 27. VII. 1953 između 16 zemalja UN, koje su na strani Ujedinjene komande učestvovale u Korejskom ratu, Sjeverne Koreje i Kine. Ustanovljena je i neutralna komisija (od predstavnika Švedske, Čehoslovačke i Švicarske) radi nadzora primirja, ali je 1956 u maju bila obustavljena odlukom Ujedinjene komande zbog navodnoga međusobnog neslaganja. Politički Komitet Generalne Skupštine UN opet je uzeo na dnevni red pitanje Koreje, a 9. VIII. 1953 USA su zaključile s Južnom Korejom međusobni obrambeni pakt.J. Sć.
Novac. Novčana je jedinica hwan. 500 hwana = 1 USA-$, 0,002 USA-centa = 1 hwan. Paritet prema dinaru: 0,60 Din za 1 hwan.
Mjere. Upotrebljavaju se japanske mjere.
Blagdani. 1. I., 2. I., 1. III., 5. IV., 17. VII., 9. X., 25. XII., svaka nedjelja.
PRIVREDA
Ekonomska struktura. U privredi Koreje dopunjuju se poljoprivreda i industrija, a bogatstvom hidroenergije ide K. u prve azijske zemlje. Proizvodnja žitarica, osobito riže, ne osigurava samo osnovnu prehranu stanovništva, nego pretiče i za izvoz. Velika proizvodnja industrijskog bilja, osobito soje, pamuka i duhana, omogućuje znatnu industriju. Po proizvodnji svilene bube K. se (s obzirom na broj stanovnika) ubrajala u prve zemlje svijeta pa je prije Drugoga svjetskog rata opskrbljivala svilom japansku industriju.
Japan je uložio velika financijska sredstva, da što više podigne i iskoristi korejsku privredu. Pored poljoprivrede (osobito riže, soje i svilene bube) forsirao je i rudarstvo. Znatan dio potreba na rudama, osobito na željeznoj, na ugljenu te specijalnim i rijetkim metalima, kao što su molibden i volfram ( 1/ 10 svjetske proizvodnje), pokrivao je Japan iz Koreje. Kasnije je podizao i industriju (metalurgija i cement) u samoj Koreji. Zbog toga se u Koreji naselilo preko 500.000 japanskih privrednika, trgovaca i stručnih radnika, koji su poslije rata najvećim dijelom morali napustiti zemlju.
Japan je iskoristio i povoljne uvjete za dobivanje električne energije. Podignute su hidroelektrane u Pujonu sa 202.000 KS i Changjinu sa 325.000 KS. Na rijeci Yalu izgrađen je sistem od 5 elektrana sa 640.000 KS. God. 1938 proizvedeno je 2695 mil. kWh, od kojih na hidroelektrane otpada 2432 mil. kWh. Zbog toga je u Sjevernoj Koreji razvijena velika elektro-kemijska industrija, osobito umjetnih gnojiva, celuloze i papira. Jedan dio električne energije izvozio se u Mandžuriju.
U toku Drugoga svjetskog rata, naročito kad su USA prekinule opskrbljivanje Japana s Filipina, Indokine, Indonezije, Malaje, Burme, a djelomično i iz okupirane Kine, morala ga je sama K. snabdijevati sirovinama i industrijskim proizvodima. Tada se u Koreji proizvodilo preko 7 mil. t ugljena (1944), 3,4 mil. t željezne rude (količina čistog željeza 1,350.000 t), 514 t molibdena, 5416 t volframa ( 1/ 5 svjetske proizvodnje bez SSSR-a), 1.400.000 t cementa, 607.000 t sirovog željeza i 172.000 t čelika. Proizvodnja riže povećana je također 1941 na 4,617.000 t.
Podjela na zone. Poslije Drugoga svjetskog rata K. je podijeljena na dvije okupacione zone, koje je međusobno dijelila 38. paralela. Od jedne privredne cjeline nastale su dvije države, bez međusobnog dodira u privredi i bez ikakve izmjene dobara. U Sjevernoj Koreji koncentriran je najveći dio elektroenergije, elektroindustrije, rudarske proizvodnje i znatan dio ostale industrije, a u Južnoj Koreji težište je na poljoprivredi i industriji, koja prerađuje poljoprivredne proizvode. Južna Koreja proizvela je 1954 god. 891.000 t ugljena i 15.000 t željezne rude. Proizvodnja sirovog željeza, čelika i molibdena koncentrirana je isključivo u Sjevernoj Koreji, dok Južna Koreja sa 5000 t volframa (1954) ide u najveće proizvođače volframa u svijetu. Proizvodnja soli iznosila je u Južnoj Koreji 1954 god. 180.000 t. Od 9 tvornica cementa samo su dvije manje u Južnoj Koreji s godišnjom proizvodnjom od 61.000 t (1953). Tekstilna industrija sa 266.000 vretena i 5564 tkalačkih stanova (1954) koncentrirana je u Južnoj Koreji.
God. 1954 proizvela je Južna Koreja 3,900.000 t riže, 632.000 t ječma, 160.000 t soje, 20.000 t pamučnog sjemena i 10.000 t pamučnog vlakna. Ribe je ulovljeno 267.900 t.
Zbog velikog broja izbjeglica Južna Koreja nema dovoljno poljoprivrednih proizvoda za prehranu stanovništva, pa se moraju uvoziti znatne količine. God. 1953 uvezeno je u Južnu Koreju 272.000 t riže, 62.100 t pšenice, 23.900 t šećera i manje količine ječma i soje (preko 1000 t sojina ulja).
God. 1954 Južna Koreja proizvela je 898 mil. kWh električne energije (od toga 512 mil. kWh iz hidroelektrana).
Trgovačke veze. Trgovačka bilanca predratne Koreje iznosila je oko 250 mil. USA-$ izvoza i isto toliko uvoza. Poslije podjele trgovačka je bilanca Sjeverne Koreje bila 1946 god. 74 mil. rubalja, 1948 god. 264 mil. i 1949 god. 377 mil. rubalja. Najveći dio trgovine bio je sa SSSR-om. U Južnoj Koreji bio je uvoz 1946 god. 51 mil., a 1949 god. 139 mil. dolara, dok je izvoz 1946 iznosio samo 1 mil., a 1949 god. 14 mil. dolara. Poslije građanskog rata situacija je još nepovoljnija, jer je rat u znatnoj mjeri opustošio zemlju. Neki proizvodi, kao riža, koji su prije davali polovinu vrijednosti izvoza, postali su uvozni proizvodi.
Vanjska trgovina Južne Koreje sve se više koncentrira na USA i Hong Kong.
Južna Koreja prima znatnu ekonomsku pomoć od Ujedinjenih naroda; stvorena je i posebna organizacija United Nations Korean Reconstruction Agency ( UNKRA), koja je dosad izdala za obnovu zemlje oko 150 mil. dolara. Osobito se forsira obnova poljoprivrede, industrije i stambena izgradnja. Pored toga USA daju znatna sredstva za financiranje deficita trgovačke bilance i za obnovu zemlje.
Pomorstvo. Sjevernu Koreju vežu na istočnoj obali brodovi Državne parobrodarske Unije SSSR-a za Daleki Istok (oko 70 brodova) s Vladivostokom, a na zapadnoj obali pretežno kineski brodovi s Kinom. Južna Koreja imala je 1953 pomorski promet od 1,354.000 t brodova, koji su iskrcali 1,135.000 t, a ukrcali 143.000 t robe. Luke Južne Koreje (prvenstveno Pusan) vezane su s inozemstvom brodskim linijama Japana i USA. Korea Shipping Corporation u Pusanu sa 5 brodova od 11.094 brt drži veze s Japanom i Hong Kongom. Ribarska flotila imala je 1953 god. 67 brodova, od kojih 10 (sa 1077 brt) za visoko more.
K. je 1939 imala 738 parnih i motornih brodova s ukupnom tonažom od 106.712 brt i 1125 jedrenjaka sa 45.431 brt; brodovi su bili većinom vlasništvo japanskih poduzeća. Trgovačku mornaricu Koreje potopili su za Drugoga svjetskog rata najvećim dijelom američka avijacija i američki ratni brodovi (osobito podmornice), kad je prevozila japanske transporte.I. Be.
Ribarstvo. Duž korejske obale, a osobito u području otoka Cheju (Quelpart) i Tsushime, nalaze se bogata lovišta. U prehrani korejskog stanovništva na drugom su mjestu ribe i morski proizvodi (riža je na prvome mjestu).
Ribarstvo Koreje dosta je stradalo u ratu; mnogo ribolovnih jedinica bilo je uništeno, pa je ulov ribe znatno pao.
Tablica
Vrste riba uglavnom su iste kao i u japanskim vodama: srdela (pilchard, Clupanodon metanostica), sleđ (Clupea pallassii), brgljun (inćun, Engraulis japonicus), skuša (Scomber japonicus), tunj (Thunnus orientalis), bonito (Sarda orientalis), velika plosnatica (Hippoglossus stenolepis), bakalar (Gadus macrocephalus), cipal (Mugil cephalus), jastozi, kozice, školjkaši, alge i morske trave.
Ribolovna flota sastoji se pretežno od većih jedrenjaka i manjih brodova na vesla, pa se ne može upotrebljavati za ribolov na otvorenu moru, gdje postoje povoljni uvjeti za razvoj ribarstva.
Poslije svršetka rata osnovana je organizacija UNKRA sa zadatkom, da stručnom i financijskom pomoći obnovi i razvije korejsko ribarstvo; u prvom redu da financira izgradnju novih ribarskih brodova većeg akcionog radijusa, zatim tržnica, ledana i dr. Tako je 1955 izgrađeno 5 kočara od 77 brt, s motorom od 180 KS i akcionim radijusom od 1000 nm na brodogradilištu Kowloon u Hong Kongu, a 1956 daljnjih 5 kočara istog tipa s bazom u Pusanu, gdje je izgrađena i ledana za opskrbu kočara ledom. Iz pomoći UNKRA-e izgrađena je nova tržnica u Seoulu za prodaju ribe i nova ribarnica u Inchonu.
Na temelju programa za unapređenje korejskog ribarstva uvezena je iz Sijama riba Tilapia mossambica i nasađena u ribnjacima s bočatom vodom. Proizvodnja morskih algi i morskih trava iznosila je 1952 u Južnoj Koreji 18.283 t. Morske alge i morske trave sabiru se duž čitave korejske obale. U Južnoj Koreji postoje 33 tvornice agara, koji se izvozi (1952 izvezeno je u Hong Kong 290 t, a 1953 god. 350 t agara).
Vlada Južne Koreje proglasila je 1952 svojim vođama sav prostor unutar t. zv. Rijeve linije, koja se na otvorenom moru (između Koreje i Japana) proteže do 170 nm od obale. Zbog toga često dolazi do zapljena japanskih ribolovnih ekspedicija, osobito u vodama otoka Cheju (Quelpart) i Tsushime.
LIT.: Selected Catch and Landings Statistics 1938, 1947—54, FAO, Rome 1955; Commercial Fisheries Review, Washington 1954 i 1955.L. Kć.
Vojno-pomorske snage. Nakon oslobođenja Koreje od japanske vladavine (1945), Južnokorejska Republika primila je od Saveznika oko 30 manjih ratnih jedinica (nekoliko pomoćnih minolovaca i patrolnih čamaca od USA i 10 bivših japanskih minonosaca). Uoči Korejskog rata i za vrijeme rata ova je flota povećana predajom daljnjih manjih ratnih brodova USA. Sada uglavnom ima:
4 fregate: Apnong, Kang, Duman Kang, Naktong i Taedong, 1944 (1453 t, 3 pa topa od 76 mm, 10 pa topova od 40 i 20 mm; 20 čv);
5 patrolnih brodova, 1941—42 (284 t, 1 top od 76 mm, 1 pa top od 40 mm, 2 pa topa od 20 mm; 20 čv);
12 minolovaca 1941—42 (274 t, 1 top od 76 mm, 2 pa topa od 20 mm; 15 čv);
5 lovaca na podmornice, 4 torpedna čamca, 8 patrolnih čamaca; 1 topovnjača, 13 desantnih brodova i nekoliko manjih pomoćnih jedinica.Z. V.