KORALJI ( Anthozoa), veliki red životinja iz koljena mješinaca ( Coelenterata). To su pretežno sesilne, isključivo morske životinje. Živo tijelo koralja zapravo je nepokretni ili slabo pokretni polip, koji je u moru prirastao za kakvu podlogu. Vanjski tjelesni sloj (ektoderm) uvraćen je na gornjoj neprirasloj strani prema unutra. Tako stvara usni i ždrijelni otvor, koji se proširuje u unutrašnju tjelesnu šupljinu. Kako ove životinje nemaju posebnog izvodnog kanala, to je jedini njihov tjelesni otvor ujedno usni, izmetni i spolni otvor. Usta su okružena vijencem pokretljivih lovaka (tentakula); njihov je broj karakterističan, t. j. 6 ili umnožak od šest, i 8 ili njegov umnožak. I unutrašnja tjelesna šupljina razdijeljena je paralelnim uzdužnim pregracima (septa) u šest, odnosno u osam dijelova. Ovi se pregraci produžuju i u šuplje lovke. Probavne i spolne žlijezde smještene su također u tim pregracima. Kod nekih vrsta nalaze se u tjelesnoj šupljini ili blizu lovaka fine pokretljive niti ( acontiae) s mnogobrojnim žarnim čahuricama (cnidae), koje može životinja izbaciti za obranu ili napadaj. Jetki sok iz tih žarnih čahurica može manju životinju lako omamiti, čak i usmrtiti.

K. su redovito rastavljenog spola (gonohoristi). Neke su vrste tek izuzetno dvospolci (hermafroditi). Spolne produkte izbacuju u tjelesnu šupljinu, gdje se razvija i mlado, koje izlazi na usni otvor, i to kao slobodna trepljasta ličinka (planula) ili već kao mala životinjica s lovkama. Mišićni je sustav dosta dobro razvijen, a slabiji je osjetno-živčani sistem. Osim spolnog rasploda kod koralja se susreće mnogo češće nespolno razmnažanje, koje se vrši pupanjem i nepotpunim dijeljenjem. Na tijelu koralja izraste pup, koji se razvija u mladu životinju. Ova se ili odijeli i počinje samostalno živjeti, ili (što je mnogo češće) ostaje pričvršćena na staroj životinji. Na taj način, pupanjem i mnogobrojnim nepotpunim dijeljenjem, mogu nastati stotine i tisuće novih životinja, polipa, koji su svi zajedno srasli na istoj podlozi. Tako nastaju goleme zadružne kolonije u moru. Iz zajedničke vapnene podloge, nutarnje ili vanjske, tada izviruju mnogobrojne jedinke (individui), koje su iznutra povezane zamršenom mrežom kanala. Taknemo li takve koraljne polipe, svojim lovkama, pa i čitavim izvučenim tijelom smjesta se povlače u zajedničku, razgranjenu vapnenu podlogu.

Većina koralja živi zadružno. Neke skupine stvaraju silne koraljne grebene u moru. Tek malobrojne vrste žive pojedinačno i odvojeno. Među onim vrstama, koje stvaraju koraljne grebene, osobito su poznati kameni koralji ( Madreporaria), koji u toplim morima stvaraju koraljne prudove i otoke (atoli). Postanak koraljnih grebena i otoka mnogo je istraživan. Pritom su iznesene razne teorije. Najpoznatija je teorija Ch. Darwina iz 1842.

Velika je starost koralja. Najstarije fosilne vrste poznate su već iz donjeg silura u najstarijem paleozoiku. Te prastare vrste razlikuju se od mladih i današnjih po svojoj četvorodjelnoj građi i poredaju pregradaka (sepata). Stoga je i ta skupina nazvana Tetracoralla. Danas se međutim smatra, da su fosilne vrste Tetracoralla i Rugosa zapravo samo modificirane vrste šestorodjelnih koralja ( Hexacoralla).

U davnoj geološkoj prošlosti izgrađivali su k. mnogobrojne grebene i otoke u moru, pa su se kasnijim izdizanjem morskog dna našli na kopnu. Takvih fosilnih koraljnih grebena ima na mnogim mjestima, pa i u našim krajevima. Najpoznatiji su mezozoički koraljni grebeni iz jurske formacije u Gorskom Kotaru kod Zlobina, gdje se nalaze na preko 700 m nadmorske visine. Poznati su takvi slojevi i iz kredne formacije u području Medvednice i Samoborske gore.

Današnja zoološka sistematika dijeli koralje u dvije velike skupine, prema građi i broju lovaka i pregradaka.

Hexacoralla ( Zoantharia) redovito imaju mnogobrojne, nerazgranjene lovke, s karakterističnim brojem 6 ili umnoškom.

1. Moruzgve ( Actiniaria) su k. mekanog, sluzavog tijela, koje nema čvrstog skeleta, već je pokriven kožom. Te vrste obično žive pojedinačno, prirasle za kakvu kamenu podlogu; izuzetno plivaju ili slobodno lebde u moru. Pripadnici te skupine rasprostranjeni su po svim morima: od polova do ekvatora, a ima ih i u svim dubinama, počevši od obala, pa sve do nekoliko tisuća metara dubine. Neke vrste mogu vrlo polagano i neprimjetno puzati po podlozi pomoću čvrste i mišićave stopalne ploče. Neke su vrste živahnih boja. Kad se nadraže, naglo skraćuju lovke, a neke ih uvlače u ždrijelni otvor.

Najpoznatije vrste, koje žive i u Jadranu, jesu: Crvena moruzgva ( Actinia equina), nazvana i crvena vlasulja ili konjska moruzgva. Ona živi uz obale i po pličinama, i to redovno na granici između plime i oseke, u zoni najjačeg mlatanja mora. Osim u crvenoj boji, mnogi se primjerci javljaju i u zelenoj, naročito u hladnijim morima. Ova moruzgva ima oko usnog otvora oko 192 lovke. Izvan njihova kruga nalazi se uzak pojas plavkastih bradavica, koje se sastoje od velikog mnoštva mikroskopski sitnih žarnih mješčića (knida). Na svakom kraku ima do 4 milijuna takvih žarnika, a na jednoj moruzgvi može ih biti i do pola milijarde. Jetki sok, koji izbacuju ove čahurice, čim se dirne moruzgva, može opeći čovječju kožu poput koprive. To moćno oružje služi moruzgvi za obranu i za hvatanje i omamljivanje plijena.

U Jadranu živi i smeđa vlasulja ( Anemonia sulcata), koja se pričvršćuje do nekoliko metara ispod površine. Ima mnogobrojne lovke, koje narastu i do 15 cm duljine. Među ostalim moruzgvama poznata je plaštana moruzgva ( Adamsia paliata), koja može naročito žestoko ožeći kožu, pa voštana moruzgva (Cerianthus membranaceus), koja naliči na polumekani uspravni valjak, visok 20 cm, širok oko 3 cm. Ona živi na dnu, u pijesku, i to u plićim morskim područjima. Ističe se osobito lijepom blijedoljubičastom bojom, koja se prelijeva bakrenastosmeđim i metalnozelenim sjajem. Kod najmanjeg dodira uvlači čitavo tijelo, zajedno s lovkama, u kožnatu cijev, kojom je obavijena. Moruzgve žive veoma dugo, pa mogu doživjeti i više decenija (60—70 godina).

2. Crni koralji (Antipatharia) su rožnati, razgranjeni k. crne boje, koji žive na morskom dnu. Najpoznatija je vrsta crni rožnjak (Antipathes larinx).

3. Kameni koralji ( Scleroderma) danas su najbrojnija skupina koralja. Mekana sitna životinjica stvara oko svog tijela, a neke i u tijelu, snažan vapneni oklop od kalcijeva karbonata, u kojem živi pojedinačno (na pr. rodovi Sclerophyllia Caryophyllia, Fungia i Flabella), ili zadružno u velikim kolonijama. Kod zadružnih vrsta stvaraju se, zbog pupanja mnogobrojnih jedinki, čitave granate kolonije ili kompaktne nakupine poput vapnenih gromada. Neke vrste kamenih koralja žive i u Jadranu ( Cladocora cespitosa), no najbrojnije su zastupane u toplim tropskim morima, gdje se ne javljaju dublje od 30 m i gdje stvaraju čitave nepregledne prudove i otočja. U naročito velikim množinama nalaze se u toplim predjelima Tihog oceana, gdje su stvorili mnogo tisuća koraljnih otoka i otočića. Tu se pojedini koraljni grebeni prostiru i do 2000 km. U toj plitkoj morskoj zoni, koja je stalno izvrgnuta snažnim udarcima valova i čestim potresima, trgaju se i lome ovi vapnenasti grebeni, pa njihove krhotine padaju na dno, zajedno s vapnenim ljušturicama mnogih drugih morskih životinja, osobito krednjaka, kao i morskim vapnenim algama (na pr. litotamnijskim). Tu se talože i sljepljuju, pa tako stvaraju solidne vapnene stijene. Spuštanjem zemaljske kore nastaju na tim mjestima karakteristični prstenasti otoci (atoli). Ako se taj unutrašnji prostor ispuni novim koraljima, koji tu rastu, kao i njihovim krhotinama, nastaju pravi otoci i grebeni. Nakon mnogo tisuća godina, izdizanjem zemaljske kore, i ti otoci i grebeni dospiju posve na kopno, dokazujući, da je na tome mjestu nekada bilo more.

Od mnogobrojnih vrsta, koje tako stvaraju koraljne atole, grebene i otoke, najpoznatije i najčešće su: Amphihelia oculata, Mussa corymbosa, Coeloria arabica, Favia cavernosa, Astrea radians i mnoge druge. Porozni skelet stvaraju Madrepora erythrea i Porites astracoides. I davni srodnici kamenih koralja stvarali su u geološko doba goleme koraljne stijene u plitkim morima. Osobito su poznate fosilne vrste madrepornih koralja.

Octocoralla ( Alcynaria) su druga velika skupina koralja; njihove su vrste značajne po svojih osam pregradaka i lovaka ili po umnošku broja osam. Ovi su k. redovno jako razgranati, a lovke pojedinih polipa rasperajene su tako, da desno i lijevo od glavne osi pojedine lovke izlaze ogranci, koji su prema vrhu sve manji. Pripadnici te skupine žive do najvećih dubina u moru.

1. Alcyonaceae su redovno snažni, mesnati i vrlo razgranjeni oblici, koji su utaknuti u morsko dno. Najpoznatija je vrsta Alcyonium palmatum. To je koralj crne boje, koji je utaknut u pijesak na morskom dnu. Čitavo mu je tijelo kožnate konzistencije i posuto nepravilnim vapnenastim kvržicama.

2. Gorgoniaceae ističu se vrlo razgranjenim nutarnjim, t. j. osnim skeletom, koji je obavijen mekanom, sluzavom ovojnicom; u njoj žive sitni polipi. Rožnati osni skelet ima rožnjača bradavičasta ( Gorgonia verrucosa). Djelomice rožnat, a djelomice vapnen skelet ima Isis elongata, a posve vapnen skelet žive crvene boje ima jedan od najpoznatijih koralja, crveni koralj ( Corallium rubrum). Taj se koralj vadi i obrađuje za izradbu ukrasnih predmeta. Ova plemenita vrsta koralja živi u dubinama od 30 do 200 m, a rasprostranjena je u Mediteranu i susjednim morima, te oko Kapverdskih otoka u Atlantiku. Česta je i u Jadranu. Sitni polipi ovog koralja posve su bijeli, pa se za života lijepo ističu na živahno crvenoj grani. Vanjski je ovojni dio koraljne grane mekana kora, a središnji je dio vapnene grane tvrd kao kost. Upravo se taj centralni tvrdi dio upotrebljava za izradbu nakita, i to na taj način, da se odstrani mekani sloj zajedno sa životinjicama, a osni se dio brusi, polira i reže. U srednjoj Dalmaciji, osobito oko Šibenika (otok Zlarin), odavno je na glasu vađenje crvenog koralja.

3. Pennatulaceae su skupina koralja s razgranatim, rožnatim stabalcem, koje je prekriveno mekanom sluzavom ovojnicom. Ta je ovojnica svojim donjim dijelom jednostavno utaknuta u mekano morsko dno, a gornji joj je dio granat poput pernatih listića, u kojima su smješteni sitni, živi polipi. Najpoznatija je vrsta crveno perce ( Pennatula phosphorea), koja blago svijetli u moru, kao i neki drugi njegovi srodnici. Ovih vrsta ima i u Jadranu.

4. Tubiporaceae su k. s tvrdim skeletom, koji se sastoji od mnogobrojnih vapnenih cjevčica, poredanih paralelno kao cijevi orguljica. Najpoznatija je vrsta orguljača crvena ( Tubipora musica).

5. Helioporaceae su skupina koralja, koje su nekada smatrali šestozračnim vrstama, a danas se broje među osmozračne. Imaju masivno vapneno tijelo pokriveno udubinama, u kojima žive sitni polipi. Najpoznatija je vrsta Heliopora caerulea.S. Ča.

Pravo na lov. Do početka XIX. st. poznati su bili kao koraljari Zlarinjani i Dubrovčani. Zlarinjani su taj obrt zanemarili pod mletačkim gospodstvom, dok se u Dubrovniku vršio uz dozvolu, koju je davao odbor trojice članova Vijeća umoljenih, određenih posebno za tu svrhu. Ukoliko se tražila dozvola za lov koralja izvan dubrovačkih voda, izdavana je i kopija posebnog fermana. U Austro-Ugarskoj je bilo propisano (1868), da se svatko može baviti vađenjem koralja.

U staroj Jugoslaviji lov koralja bio je također slobodan za svakoga državljanina Jugoslavije u svim njenim teritorijalnim vodama, uz uvjet, da podnese prijavu organu lučke vlasti, na čijem području namjerava obavljati taj obrt, te da ne ometa ribolov ( Rješenje Direkcije pomorskog saobraćaja od 2. II. 1932). Kad se u lovu koralja počeo upotrebljavati ronilački aparat, podvrgnut je taj lov općem nadzoru nad tim aparatima i nad roniocima.

U novoj Jugoslaviji vađenje koralja je na temelju Općeg zakona о morskom ribolovu od 23. I. 1950 (Sl. l. br. 12/1950), zakonima о morskom ribarstvu NR Hrvatske od 13. VI. 1955 (Nar. Novine br. 29/1955) i NR Crne Gore (Sl. l. NRCG, br. 23—24/1956), kao grana morskog ribolova, pridržano u načelu samo domaćim poduzećima, zadrugama ili ribarima pojedincima, ukoliko nije drukčije određeno zakonom ili međunarodnim ugovorima ili konvencijom, koje bi zaključila FNR Jugoslavija.

Lov koralja ide u privredni ribolov, a ako se vrši pomoću ronilačkog aparata, smatra se velikim ribolovom. Privredne organizacije mogu se baviti vađenjem koralja, ako su tu privrednu djelatnost registrirale kao predmet svoga poslovanja, a ribari pojedinci moraju imati dozvolu N. O. kotara odnosno općine, u kojoj će biti naznačena vrsta i količina sredstava, koje smije upotrebljavati. U NR Crnoj Gori narodni odbori mogu radi zaštite odrediti još i mjesto i vrijeme lova koralja.

LIT.: J. Perić, Iz povijesti našeg koraljnog obrta, »Naše More« br. 1, Dubrovnik 1956.B. So.

Slaganje. Koraljni blokovi pakuju se obično u kutijama, barilima i vrećama. Gotove proizvode od koralja treba kao veoma dragocjen teret smjestiti na posebno i sigurno mjesto. Grube komade treba složiti tako, da se ne razbiju ili oštete. Osim toga ne smiju biti pokraj živežnih namirnica, jer imaju veoma neprijatan miris.

Faktor slaganja: 2,8 m ³ po t. I. Gc.