KOPER, 45°32 'N i 13°40 'E, grad i luka na sjevernoj obali Istre. Smješten je u južnom dijelu istoimenog zaljeva, na vapnenačkom uzvišenju (11 m), dok je okolno zemljište od fliša. Mladim pozitivnim izdizanjem morske razine vapnenačko je uzvišenje ostalo kao otočić, dok je okolno zemljište pretvoreno u plitak zaljev. Položaj je veoma pogodan za smještaj utvrđenog naselja. Vjerojatno je tu bila rimska Egida; u mlađe rimsko doba spominje se na otoku naselje Capres, Caprita i Capre, otuda slovenski Koper, hrvatski Kopar. Za Justinijana II. uređeno je na obali Istre naselje Justinianopolis, koje se kasnije naziva Caput Histriae, otuda venecijansko-talijanski naziv Capodistria. Prednost izoliranog i obrambenog položaja otočnog naselja pokazala se u doba Seobe naroda i kasnijih borba. K. je bio okružen zidinama sa 12 vrata. U sukobima Njemačke i Venecije (od polovice X. st.) za prevlast u Istri, K. je bio više na strani Njemačke, pa 1035 dobiva građanska prava od Konrada II. God. 1232 pada pod vlast akvilejskog patrijarha, a 1275 pod vlast Venecije, kad postaje baza njena daljeg nadiranja. Mirom u Campoformiu (1879) pripao je Austriji; u njezinoj vlasti ostaje (s kratkim prekidom francuske okupacije) do 1918. God. 1918—45 bio je pod talijanskom okupacijom, 1945—54 u STT-u, a 1954 priključen je Jugoslaviji.

Otočni dio grada vezan je s kopnom sa dva nasipa, preko kojih vode ceste, a plićak između nasipa iskorišten je za solanu. Novijom drenažom pretvoreno je ovo nisko zemljište u obrađeni polder. Staro naselje na otočnom dijelu, s glavnim trgom i crkvicom na najvišem mjestu, veoma je zbijeno. Danas se K. širi na drugoj strani poldera, osobito na krajevima pristupnih cesta. Tu se izgrađuju moderne stambene četvrti i industrijska postrojenja (vinarstvo, tvornice motornih kotača i radio-aparata, garaže i sl.).

K. je 1948 imao 6859 st., od toga 3204 muškaraca i 3655 žena. Broj se stanovnika poslije Oslobođenja, i pored znatne emigracije optanata (1945 samo 6138 st.), povećava, iako nije dostigao broj prije Prvog svjetskog rata (1910 god. 8993; 1900 god. 8230; 1880 god. 8646 st.), kad je K. imao neke centralne funkcije za cijelu Istru. Nekoć je K. bio talijanski nacionalni otok, okružen čistim slovenskim stanovništvom na susjednom kopnu. Nakon rata najveći se dio talijanskog stanovništva iselio, ali se poslije Oslobođenja mnogo stanovništva iz okolice i iz daljeg zaleđa uselilo u Koper. Širenjem preko poldera grad srašćuje s okolicom, kojoj je u svakom pogledu središte. Pored kotarskih i upravnih ustanova, bolnice, različitih srednjih škola (2 gimnazije: slovenska i talijanska, učiteljska škola, ženska stručna škola, muzička škola i dr.), tu je i sjedište Splošne plovbe. Usto je K. postao glavno primorsko mjesto slovenskog zaleđa, što uvjetuje nagao razvitak. Struktura stanovništva bila je 1948 god. 59,5% namještenika, 23,9% poljodjelaca i 16,6% drugih zanimanja.

U planu je izgradnja željezničke pruge, koja bi vezala K. sa zaleđem, i gradnja nove luke, a nedavno je od Kopra do Divače izgrađena prvorazredna auto-cesta; autobusne veze s okolicom i daljim zaleđem veoma su dobre. Slikovit položaj i bogatstvo umjetničkih spomenika (loža i zgrada GNO-a u venecijalnoj gotici, katedrala i dr.), okupljenih oko središnjeg trga, osobita su privlačnost Kopra.

Plitko i otvoreno more nije pogodno za uređenje velike luke. Uz gat mogu pristajati brodovi s gazom do 3 m. U manjem, zaklonjenijem dijelu je ribarska luka, jer su okolni plićaci i staro gradsko tržište (osobito Trst) pogodovali ribarstvu. K. je kao središte Splošne plovbe važan inicijativni pomorski centar.J. Rć.

Ribarstvo. U području otvorenog mora u vanjskoj zoni Koperskog i Tršćanskog zaljeva lovi se mrežama plivaricama mala plava riba. Na pješčano-muljevitim predjelima Koperskog zaljeva love se mrežama stajačicama srdele i brgljuni, a plosnatice posebnim mrežama stajačicama. U vanjskim predjelima zaljeva lovi se parangalima landovina. U blizini obale ima školjaka kunjki (Arcanoae). Uz obalu se love gire, trlje, glavoči, lignji i dr. malim potegačama gripovima (vrsta migavice). U plitkim uvalama Stajon i Kampi donedavna su se lovili cipli, komarče i druge vrste pomoću zatvorenih mreža, a i sada se ponekad zatvara uvala Kampi u zapadnom dijelu zaljeva. Prvotni ribolov uz obalu obavljao se gripovima i zatvaranjem uvala (lov na ciple). Prema statutu grada Kopra iz 1394 ribari su morali sami prodavati svoju lovinu na određenoj ribarnici. Na početku XV. st. bilo je dopušteno ribarima prodavanje ribe na ribarnici bez ikakvih nameta. U sredini XVI. st. spominju se lovišta na ciple zagradnim mrežama. Na ribolovnom području Kopra i ostalih predjela zapadne Istre u XVIII. st. učestao je lov obalnim kočicama ribara iz Chioggie, pa su zbog toga nastajali sporovi i prepirke.

Srdele i brgljuni lovili su se prije uvođenja plivarica (oko 1930) samo mrežama stajačicama. God. 1911 koperski su ribari imali 390 stajaćica za srdele i brgljune, 700 stajaćica za lov listova, 30 popunica i 12 malih potegača gripova. Između 1937—40 godišnji ulov iznosio je prosječno oko 400 t, od čega 250 t male plave ribe, 50 t cipala i druge pridnene ribe i oko 100 t školjaka kunjki. Školjke su se izvozile u Trst, a vadile su se malim povlačnim mrežama od željezne žice, koje su vukli brodovi na motorni pogon. Veliko ugibanje školjaka 1949, koje je bilo zahvatilo čitavu našu jadransku obalu, opustošilo je i koperska školjkaška područja. Školjkaška se naselja postepeno obnavljaju. Danas malobrojni ribari iz Kopra love srdele i listove mrežama stajačicama, a pridnene ribe gripovima i parangalima. Ulove godišnje oko 5 t plave ribe i 10 t pridnenih vrsta. Potkraj prošlog stoljeća podignuta je u Kopru tvornica za preradbu ribe, koja i sada postoji. Od 1950—55 tvornica proizvodi godišnje oko 130 t sardina, a od usoljene ribe 50 t konzervi odrezaka (fileta). Za izradbu konzervi fileta soli se godišnje oko 100 t ribe. U tvornici je zaposleno oko 120 ljudi. Sirovine (svježu ribu) dobiva iz Ižole i Pirana.J. Bi.

LIT.: Statuta Iustinopolis metropolis Istriae, Venetiis 1668; Legislazione sulla pesca, L' Istria, Trieste 1849, 42—43; Commissioni dei dogi ai podestà Veneti nell' Istria, Atti e memorie delia società istriana di archeologie e storia patria, 1887, 3; I. Pastrović, Ribarski priručnik za 1913 g. Trst 1912; J. Simončić, Ribarstvo u jugoslavenskoj zoni STT, Morsko ribarstvo, 1953, 7—8.