KONGO, rijeka u srednjoj Africi, duga oko 4800 km. Nastaje sastavom izvorišnih tokova Luvue (Luapula) i Lualabe. Luvua izvire kao Chambezi, u gorju između jezera Tanganyike i Nyase, protječe jezera Bangweulu i Mweru. Lualaba izvire u visočju Katange. Ona je kraća od Luvue, ali njezino ime nosi K. do Stanleyvillea (oko 2000 km). Ispod Kongoloa tvori K. niz slapova Porte d’Enfer, a ispod Ponthiervillea Stanleyeve slapove (7 slapova zajedno 60 m visoki). U ekvatorskom području zaokreće velikim lukom prema zapadu i jugozapadu. Do Stanleyvillea je rijeka dosta uska (oko 500 m), a ispod ušća Aruwimia proširuje se na više kilometara (mjestimice do 12 km), cijepa se na rukave, a kod Brazzavillea čini jezersko proširenje Stanley Pool (550 km). Pad na srednjem toku iznosi 10 cm/ km. Obale su ispod Boloboa niske, te nastaju velike poplave. Konačno je rijeka kroz rubno gorje zasjekla veličajnu sutjesku Mayumbe, dugu 400 km. U njoj se spušta sa 284 m na 10 m, čini 32 brzice i slapa (Livingstonove kaskade), a ističu se slapovi Jellala. Tu je rijeka široka samo 225—400 m, ali dubina doseže 40—90 m. i teče velikom brzinom. Donji tok počinje kod Matadia, gdje se rijeka proširuje u estuarij, širok 5—17 km. U donjem toku rijeka teče polagano, a veću brzinu (do 6 m/sek) ima samo u prolazu Chaudron d’Enfer. U more nosi prosječno 80.000 m ³/ sek. Riječna se voda opaža još daleko u moru. Već u riječnom koritu ispod Quissange pliva slatka voda na slanoj, i što bliže k moru, to je sloj slatke vode tanji. Slatka voda na površini mora u debljini od nekoliko decimetara seže dvadesetak km od ušća, a brakična voda do 70 km. Boja morske vode je bliže ušću smeđa, a dalje od njega maslinastozelena, i ona se opaža 500 km daleko.

Zavala Konga prima znatne količine kiše, te se razvila gusta riječna mreža s obiljem vode i s malim kolebanjem vodostaja. Po razvoju riječne mreže i obilju vode zaostaje K. samo za Amazonom, a kolebanje vodostaja je manje nego kod drugih velikih rijeka svijeta. Gornji tok Konga kao i njegovi pritoci južno od 3°S imaju visok vodostaj od prosinca do kraja travnja ili početka svibnja, a u srpnju i kolovozu je nizak vodostaj. U ekvatorskom području je kolebanje neznatno, ali maksimum se opaža u studenome i svibnju. Ispod ušća Kasaia visok vodostaj od kolovoza do prosinca nastaje nadolaskom desnih pritoka, a od ožujka do kraja travnja zbog lijevih pritoka. U srednjem toku poraste voda u svibnju za 2 m, a u studenome za 4—6 m, dok u sutjeskama iznosi amplituda do 12 m, kod Matadija 7 m, a kod Bome 2,7 m. Plima seže do Bome (78,8 km uzvodno od ušća). Za velike plime iznosi amplituda kod Banane 1,8 m, a kod Bome samo 1 dm, što ne predstavlja prepreku za plovidbu.

Morski brodovi ulaze u estuarij Konga i plove do Matadia, koji je 160 km od ušća. Plovni je put označen signalima i svijetlima. Zbog plovečih otoka vegetacije te zbog grebena i prudova obavezna je na uzvodnom putu pilotaža za brodove iznad 500 hrt. Pilotska postaja je u Banani. Ako se želi ploviti danju, brod preko noći sidri zapadno od rta Moita Seca izvan riječne struje na dubini od 11 do 13 m. Od Quissange do Bome postoje između otoka i prudova tri prolaza, no samo je jedan otvoren za plovidbu, i to prolaz između otoka Katala i Mateba na sjeveru te otoka Bulikoko i Papyrus na jugu. Tu najmanja dubina iznosi u srpnju 7,6 m, a u prosincu 8,5 m. Iznad Bome je rijeka uža, ali brža, ima nekoliko grebena, a veću pažnju valja obratiti na prolazu kroz Chaudron d’Enfer.

Matadi je završna luka izravnih parobrodskih veza, koje polaze od Antwerpena, Bordeauxa i Lisabona. Ovdje se plovidba prekida zbog brzica u sutjesci Mayumbi. Po sredini sutjeske na duljini od 140 km nema brzica, te se tu odvija lokalna plovidba od Isangile do Maniange. Inače je sutjeska zaobiđena željeznicom od Matadia do Kinahasa i Léopoldvillea (367 km). Srednji Kongo između Léopoldvillea i Stanleyvillea na duljini od 1685 km je zasebno plovno područje, na kojem plove riječni brodovi od 500 t nosivosti. Stanleyeve slapove obilazi pruga Stanleyville—Ponthierville (duga 125 km). Na gornjem Kongu plovni su dijelovi rijeke od Ponthiervillea do Kindua (400 km) i od Kongoloa do Bukame (500 km) na Lualabi, a spaja ih željeznica Kindu—Kongolo (duga 350 km) . Cio put od mora do Bukame dug je 3620 km. Ovakav kombinirani riječni i željeznički promet ima veliku važnost za prostrana područja središnje Afrike, iako mu je uloga u posljednje doba umanjena gradnjom željeznice iz Katange do Port Francquia te do Benguelle. Najveći je promet na srednjem Kongu, to većma, što tu pridolazi rijeci nekoliko plovnih pritoka. Tu plove parobrodi slični brodovima na Mississippiu. Za nizvodni put od Stanleyvillea do Léopoldvillea treba im 8 dana, a za uzvodni put 16 dana. Ukupno je u prometu 186 brodova i 700 teglenica sa 233.000 brt. No teretni je riječni promet većeg opsega samo ispod ušća Kasaia. Kao pogonsko gorivo služi još uvijek uglavnom drvo, iako se u novije doba radi čuvanja šuma blizu rijeke sve više uvodi pogon na naftu. Nizvodnim se putem prevozi najviše ruda iz Katange i tropski biljni proizvodi, a uzvodnim putem industrijska roba.

Porječje Konga obuhvaća 3,8 milijuna km ² te je po veličini drugo na svijetu. Glavni pritoci s lijeve strane jesu Lomami, Lulanga, Ruki i Kasai, a s desne strane Lukuga, Aruwimi, Rubi, Oubangui i Sanga. Ukupno je plovno oko 14.000 km, i to za brodove do 500 t nosivosti 1820 km, za brodove do 150 t nosivosti daljnjih 3140 km, a ostalo samo za brodove do 22 t. Golema hidroenergija Kongova poriječja čini desetinu svih raspoloživih vodenih snaga u svijetu, no dosad je samo lokalno iskorištena, i to u posve neznatnu opsegu.

Ušće Konga otkrio je portugalski pomorac Diogo Cão 1482. Livingstone je 1871 otkrio Lualabu, ne znajući da je ona gornji tok Konga, a zatim je Stanley istražio tok Konga 1874—77.

LIT.: V. Švambera, Kongo, I—III, Praha 1901—05; J. Weulersee, L’Afrique noire, Paris 1934.Z. D.