KOKS, sivocrni do potpuno crni kruti i porozni ostatak suhe destilacije ugljena. Sastoji se najvećim dijelom od ugljika (70—90%); izgara kratkim plamenom ne razvijajući plinove i čađu. Služi kao gorivo, a posebna vrsta (metalurški k.) kao gorivo i redukciono sredstvo u visokim pećima. K. se ne može dobiti iz svih vrsta ugljena. Za proizvodnju metalurškog koksa upotrebljava se masni ugljen s 18—26% volatilnih sastojaka, koji prilikom grijanja (bez pristupa zraka) prelazi u plastičnu smjesu ( koksani ugljen), pa se kao ostatak dobiva k. u krupnim komadima. Svojstvo ugljena, da pod utjecajem temperature postaje plastičan, naziva se spicanje. Ugljen, koji ne spica, daje sitan k. neupotrebljiv u metalurgiji. K. ne mora biti glavni proizvod, već može biti sporedan produkt, kao kod proizvodnje rasvjetnog plina u plinarama, t. zv. plinarski koks. Takav je k. sitan, lakše se pali od metalurškog. Proizvodi se od masnog ugljena s visokim postotkom volatila (32—38%).

Bez upotrebe koksa ne bi se mogla ni zamisliti proizvodnja željeza u današnjem opsegu. Proizvodnja koksa nastala je prvenstveno zbog nastojanja, da se iz ugljena uklone sumporni spojevi, međutim, uskoro su se pokazale i druge prednosti tako prerađenog ugljena: ne tali se prilikom zagrijavanja, čvrst je i porozan, a to su upravo ona svojstva, koja mora imati gorivo i redukciono sredstvo u visokim pećima. Već potkraj XVIII. st. k. je potpuno istisnuo drveni ugljen kod proizvodnje željeza. Proizvodnja koksa raste iz dana u dan.

Od cjelokupne proizvodnje metalurškog koksa 90% se troši za pogon visokih peći.

Uz industriju koksa najuže je povezana kemijska industrija: industrija boja, lijekova i eksploziva. Ove industrije imaju kao osnovnu sirovinu derivate, koji nastaju kod proizvodnje koksa (katran i dr.).Č. M.

Svjetska proizvodnja koksa bez SSSR-a, NR Kine i nekih manjih zemalja (koje ne objavljuju podatke) bila je 1954 preko 160 mil. t (1953 god. 183 mil. t) . Smanjenje proizvodnje koksa 1954 nastalo je zbog štrajka u USA, koji je obuhvatio i metalurgiju.

Proizvodnja koksa najvažnijih država proizvođača u 000 t: tablica

U međunarodnom, osobito u pomorskom prometu k. nema većeg značenja, jer se sva proizvodnja najvećim dijelom troši u zemljama, koje ga proizvode. U izvozu koksa na prvom je mjestu Zapadna Njemačka, koja izvozi godišnje pretežno u Francusku do 10 mil. t. Nizozemska i Velika Britanija izvoze godišnje po 1,5 mil. t, a Belgija i USA od 0,5—1 mil. t.

Evropska zajednica za ugljen i čelik ( Montanunion) ne kontrolira samo proizvodnju ugljena i čelika Zapadne Njemačke, Belgije, Nizozemske, Luksemburga, Francuske i Italije nego i proizvodnju koksa u tim zemljama te distribuira k. i regulira njegov izvoz. Ta je Zajednica 1955 proizvela 68,6 mil. t koksa (1954 god. 59,8 mil. t) . Na zajednicu Montanunion otpada gotovo 40% svjetske proizvodnje koksa (bez SSSR-a).

Donedavna je Jugoslavija sve potrebe na metalurgijskom koksu pokrivala uvozom. Zasada se k. proizvodi pretežno od uvezenog ugljena, ali se upotrebljava i domaći ugljen.

Uvoz i proizvodnja koksa (u t) bili su: tablica

Proizvodnja u 1956 bila je 923.397 t.

Zbog domaće proizvodnje uvoz je smanjen ispod 100.000 t. Kapacitet koksare u Zenici i Lukavcu u punom pogonu iznosit će oko 1 mil. t pa će tako pokriti sve domaće potrebe.I. Be.

Slaganje. Krca se najviše u rasutu stanju u dubini spremišta. Ako se preko njega krca drugi koji teret, treba k. dobro poravnati i pokriti zaštitnim materijalom. Treba izbjegavati slaganje teškog ili krhkog tereta (stakla) iznad njega, jer se k. na putu lako lomi i sliježe. Kod krcanja na palubu valja sa strane načiniti ograde od dasaka ili žičane mreže, ali se treba navrijeme pobrinuti i za slobodan prolaz preko palube, što se postizava tunelima od jakih dasaka. K. apsorbira vlagu do 20% težine, što treba imati na umu kod planiranja cjelokupnog tereta na brodu s obzirom na stabilnost. Budući da k. stvara mnogo prašine, ne smiju se zajedno s njime krcati fina vlakna, na pr. pamuk i sl. Potrebna je što bolja površinska ventilacija.

Faktor slaganja: 2—3 m ³ po t.I. Gc.