KOČARENJE ( vučarenje; trawling), ribolov konično-vrećastom povlačnom mrežom (kočom), koju jedan brod ili dva broda tegle po morskom dnu. Mreža djeluje poput jednostavnih potegača, ali je ljudska snaga zamijenjena mehaničkom, pa je pokretljivija. Pri povlačenju ulaz je u mrežu (usta) rastvoren u horizontalnom i vertikalnom smjeru, pa sve, što se nađe pred njim, prolazi kroz usta i grlo i svršava u mrežnoj vreći. Koča lovi i kupi sve, jer filtrira pridnene slojeve vode, a teškom donjom usnom (olovnom) struže po dnu, pa sabire pridnenu ribu, rakove, školjke, travu i dr. Struganje dna je prednost, ali sputava ribolov kočom, jer ga ograničuje na čista i ravna dna bez podvodnih zapreka (grebena ili potonulih predmeta). Kočarenje se danas smatra najkorisnijim ribolovom i prodrlo je u sve pomorske države svijeta. Koča označuje prekretnicu u pomorsko-ribarskoj privredi, jer je prije nje ribolov imao pretežno obalni karakter i iskorišćivao je samo plitke priobalne vode. Kočarenje je, osobito ono s daskama širilicama (otter-trawl), prodrlo na otvorenu pučinu i znatno pojačalo iskorišćivanje mora; ono je ujedno prvi mehanizirani ribolov.
Razvoj. Pretečom se koče smatra vrečasta mreža dredža (dredge), kojoj je otvor gornjim rubom razapet na drvenu okviru, a donji rub opterećen kamenjem, da bi mreža mogla strugati dno. Dredžu su teglili na jedra ili vesla, a služila je za lov rakova i školjaka. U XIV. st. raspravljalo se pred britanskim parlamentom о štetnosti takve mreže. Do 1860, kad se prvi put spominje povlačna mreža (koča) s daskama širilicama, kočarilo se na dva druga načina: grednom kočom ( beam-trawl; Brit.) i paranzellom (Chioggia). Kod prvog (sl. 1) mreža se otvara gredom (beam), koja rаzapinje gornju usnu mrežnih usta, a kod drugog mrežu otvaraju dva broda, koji vuku svaki svoje krilo (sl. 2). Gredna koča (beam-trawl), krilna koča (paranzella) i krilna koča sa širilicama (otter-trawl) su i danas tri glavne vrste povlačnog ribolova. Danski su ribari 1888 u lovu na listove prvi put upotrebili daske širilice, pričvršćene na običnu mrežu potegaču. Englez Holdsworth navodi, da su engleski ribiči upotrebili širilicu već 1860, a njezino otkriće pripisuje Englezu Hearderu. Kočarenje širilicama naglo je prodiralo, osobito kod Engleza, Francuza, Nijemaca i Danaca tako, da su već prije 1900 postojale čitave flote parnih kočara. U Sredozemlju i većem dijelu Amerike kočarilo se krilnom kočom (paranzellom), a širilice su uvedene tek poslije Prvog svjetskog rata. Prije upotrebe širilica, kočarilo se različitim tipovima brodova i nisu tražena osobita maritimna svojstva, jer se lovilo samo u obalnim vodama do dubine od 100 m. Širilice su omogućile lov do dubina preko 500 m, dakle na otvorenu moru, što je izazvalo potrebu da se grade i opremaju brodovi odličnih maritimnih svojstava, i da se rad što više mehanizira. Već 1900 grade se posebni kočarski brodovi duboka gaza s jakim vitlima, i današnji je tip opskrbljen svim navigacijskim instrumentima, poneki i radarom. Svi imaju ćelije za smještaj ribe i hladnjake, a neki i uređaje za preradbu otpadaka u riblje ulje i brašno.
Način lova. Rad povlačnom mrežom (kočom) zahtijeva navigacijske i ribarske pripreme. Prve vrši vođa ribolova s kapetanom, a druge sam vođa. To su: odabiranje položaja i smjera povlačenja; unošenje točaka potega u kartu, pošto su ustanovljeni dubina, oblik dna i strujanje; pregled i priprema mreža, širilica, čela i t. d. Svaki se kočarski potez sastoji od tri radnje: spuštanja, povlačenja i istezanja.
Spuštanje je najteži manuelni rad. Vrši se s krme ili s boka uz minimalnu brzinu broda, koja se pri spuštanju širilica povećava, kako bi širilice, čim zahvate more, počele širiti mrežu. Brzina se ne smanjuje, dok nije ispuštena potrebna dužina čeličnih užeta, koja se određuje prema dubini mora, obično u odnosu 3:1. Ako kapacitet vitla dopušta, preporučuju se i viši odnosi; s manjima se tek eksperimentira.
Pri povlačenju, kad riba počinje ulaziti u mrežu, usta mreže moraju se otvarati u horizontalnom i vertikalnom smjeru istodobno. Za vertikalno otvaranje na kočama se upotrebljavaju staklene ili metalne šuplje lopte promjera 10—20 cm. Pluto se ne upotrebljava, jer ga pri lovu na dubinama većim od 70 m pritisak vode stlači i oduzima mu sposobnost uzgona. Širilice su pravokutne okovane daske; umeću se u povlačna čela između broda i mreže, ili se vezuju izravno na krila, tako da ih vuku koso ustranu. Širenje zavisi od položaja privezne točke i od nagibnog kuta širilica. Pokusi su pokazali, da su najprikladniji kutovi od 20°—30°, jer veći pružaju prevelik otpor, a manji slabo šire. Na svaku širilicu djeluju tri sile: povlačna S 1 otpor vode S 2, i zatezna sila mreže S 3 (sl. 3), koje će biti u ravnoteži, ako se njihovi pravci djelovanja sijeku u jednoj točki A. Nalazi li se sjecište A nešto ispred daske, dobit će se najveći raspon C uz najmanji otpor vode. U praksi se to postiže, kada okomica, spuštena iz privezne točke B, pada na prednju trećinu širilice.
Usta mreže već kod krojenja dobivaju oblik polukruga, da bi se izbjegla deformacija, ali se ona ipak ne može posve isključiti.
Ima mnogo tipova koča, a glavna su ova tri: talijanski (dugih sasvim niskih krila), američki (kratkih i visokih krila) te tip kratke koče, u kojoj duljinu vrata nadomješta stupica, umetnuta pred ulaz u mrežu. Svi su ostali tipovi (njemački, engleski, danski i dr.) varijante navedenih koča.
Više nego krojem otvor se može osigurati trećom širilicom (sl. 4), posebnim plovcima, dvostrukim strugalicama i t. d. Donja usna mreže prilegne na dno, a gornja ide poviše njega ispred donje (sl. 5). Mreža se konično sužava prema vreći, a naprijed polukružno produljuje do spojeva s povlačnim užetima, koji stružu dno čitavom dužinom do širilica. Odatle idu sužavajući se u blagom luku sve do broda. Mreža počinje loviti, čim dotakne dno. Kako je zahvat otvora prilično malen (oko 20 m 2), širilice se često postavljaju 50—200 m ispred krila, time ih produžuju i tako povećavaju lovnu površinu, jer riba, koja se nađe između širilica i strugara bježi ustrašena prema sredini, gdje je zahvaća mreža, koja nadolazi. Zastrašivanje ribe pojačava mutan trag širilica, njihovo trzanje, te spojna užeta i strugari. Dobro je, da mreža za vrijeme povlačenja ima smjer broda, ali ona često, zbog bočne struje ili vjetra, stoji postrance. To skretanje treba ispravljati prilagođivanjem kursa broda smjeru struje ili vjetra, kad to god dopušta lovno područje. Povlačenje traje 1—4 sata, što zavisi od vrste dna i množine ribe, a kraće je, što je dno nečistije i bogatije. Trajanje potega određuje opterećenje mreže, koje se prati dinamometrom.
Istezanje mreže. Brod se zaustavi, užad namata, širilice oslobode, zatim se podiže mreža i istresa riba. Ponekad se koča diže ploveći laganije. Kočar srednje veličine izlovljava za sat povlačenja oko 25.000 m 2 površine i profiltrira 50.000 m 3 vode. Tolik kapacitet nema nijedan drugi alat, pa kočarenje može izazvati osiromašenje ribljih naselja. Zato su ribarski stručnjaci svijeta pokrenuli pitanje međunarodne suradnje, da bi za pojedina mora odredili broj i veličinu koča te veličinu oka na mrežama. O veličini oka ovise otpor mreže i veličina ulovljene ribe. Mreža većeg oka lakše i brže propušta zahvaćenu vodu, što smanjuje otpor povlačnoj snazi i povećava brzinu, ali povećavanje oka ipak ima svoje granice, jer bi prevelika oka propuštala i veću ribu. Mjerilo za veličinu oka izraženo je minimalnom veličinom ribe, koja se smije loviti, ali kako koča lovi sve što nailazi, zaštićuje se privredno najvažnija vrsta ribe i prema njoj određuje veličina oka, a ostale više manje stradavaju. Neki su narodi uveli i zaštitu nedoraslih riba pomoću lovostaja, vezanih za prostor i vrijeme, jer je vraćanje u more nedoraslih riba i zrelih ženki nemoguće zbog toga, što je riba ulovljena u koči posve izmrcvarena.
Današnje stanje. Prema dubinama i udaljenostima lova, kočari se mogu podijeliti u 4 skupine: mali, duljine do 20 m s motorima 10—150 KS; srednji, duljine 20—30 m od 15o do 400 KS; kočari dubokog mora, duljine 30—70 m od 400 do 600 KS, i najjači (grandbankeri), duljine preko 70 m i 1000 KS. Snaga broda određuje veličinu mreže, debljinu čeličnog užeta, te površinu i težinu širilica. U našem ribarstvu primjenjuje se ovaj odnos opreme prema snazi stroja: tablica
Razumljivo je, da kod jačih kočara razmjerno raste i veličina mreže. Kod najvećih, širilice teže i do 1000 kg, a površina svake širilice prelazi 5 т 2 . Navedeni se odnosi mogu i mijenjati, ali su odstupanja ograničena.
U mnogim je državama ulov kočarenjem na prvom mjestu, a u nekim se sve jače razvija. U Americi, koja ima flotu od oko 2000 kočara i godišnji ulov preko 350 milijuna kg ribe, kočarenje je na drugom mjestu iza lova plivaricama. U Engleskoj je na prvom mjestu, a ima 1300 brodova prvog reda (preko 15 t nosivosti) i veći broj brodova drugog i trećeg reda. U Italiji je na prvom mjestu sa oko 1000 kočara. U Nizozemskoj ima 650 kočarskih brodova prvog reda, u Irskoj 300, a njemački, francuski i španjolski kočari love u svim vodama Atlantika.
Lov plave ribe kočom. Kočom se danas, osim pridnene, lovi i plava riba, osobito sleđ, najvažnija riba sjevernih mora. Do Prvog svjetskog rata sleđ se lovio isključivo mrežama prosticama, kao nekada kod nas srdela vojgama. Činjenica, da su se u blizini Engleske običnom kočom dale uloviti i znatne količine sleđeva, ponukala je u početku ovog stoljeća ribare da primijene koču za lov sleđeva. U Škotskoj i Engleskoj uveden je taj lov 1906, a u Baltičkom se moru vrši redovito od 1911. Dok se lov prosticama obavljao samo noću, kad su sleđevi bliže površinskim slojevima, kočom se lovi i danju i noću, ali je lov danju uspješniji, jer je sleđ bliže dnu. Obična se koča sjevernih mora otvara u visinu neznatno, pa je za lov sleđeva, koji ne leže na dnu, bilo potrebno povećati visinu otvora, kako bi mreža dohvaćala slojeve iznad dna. Staklene kugle ne otvaraju dovoljno mrežu, pa su za lov plave ribe uvedeni posebni hidrodinamični plovci, prvi put primijenjeni u Švedskoj. Koča sa staklenim kuglama otvara mrežna usta oko 1,9 m, a ista mreža s hidrodinamičnim plovkom otvara 2,5 m. U Jadranu se plava riba lovila kočom još prije, nego što se započelo njome loviti skuše u vodama Palagruže. Dok su Talijani kočarili na ćozotski način (paranzella), često je zimi ulov plave ribe (brgljun, skuša, šnjur i srdela) kočom iznosio do 50% lovine. Čim su primijenjene daske širilice, izostao je ulov plave ribe; zato se pretpostavlja, da je kod povlačenja sa dva broda otvor mreža bio viši, nego kod upotrebe širilica. Značajno je i to, da je ulov srdele bio bogatiji, kad su se u blizini pojavili dupini. Iz toga se zaključuje, da se srdela nalazi poviše dna pa nije na dohvatu obične koče. Španjolci su se ponovo vratili na stari način kočarenja sa dva broda bez širilica. Ovakav lov »u parovima« primjenjuje se za lov pridnene ribe, uglavnom oslića, a u posljednje je vrijeme pobudio veliko zanimanje u Kanadi i USA, zbog bogatih lovina, koje Španjolci ostvaruju na plićaku Newfoundlanda. Danci su izumili posebnu vrstu koče, koja ne dira dno, nego lebdi na određenoj dubini, i nazvali su je »lebdeća-pelagična koča«. Njome već love u sjevernom Atlantiku, a pokusi se vrše i na Pacifiku. Prednost je koče, koja lebdi, što se brzina broda može povećati, a dubina, u kojoj mreža lovi, usklađivati po volji. Ovakva koča obećaje mnogo u suradnji sa sonarom, aparatom, koji pomoću ultrazvuka otkriva ribu i određuje dubinu, gdje se ona nalazi.
Kočarenje kod nas. Privredno značenje našeg kočarenja počinje tek poslije rata, jer predratno k. ima izrazito lokalni karakter. Kod nas su prvi pokušaji kočarenja zabilježeni u drugoj polovici XIX. st. u području ušća Neretve, a zatim u Bračkom i Hvarskom kanalu, na jedra. Prvo kočarenje brodovima na pomoćni motor izvršeno je 1908 u Hrvatskom Primorju između kopna i Krka, gdje se je i dalje razvijalo, tako da je uoči Prvog svjetskog rata u tom području bilo 14 brodova kočara. Tu je poduzeće Nekton još 1912 upotrebilo prvi put u Sredozemlju daske širilice.
Ulov naših kočara 1930 bio je 152.910 kg ribe na 54 broda, t. j. 2831 kg po brodu. Danas se toliko ulovi jednim potegom. Kočarenje se prije rata obavljalo u okolini Splita, posebno u Makarskom Primorju te oko Sušaka i Crikvenice, a pravi je zamah počeo tek oko 1950. Danas se lovi serijom kočarskih brodova domaće proizvodnje duž cijelog Primorja. Institut za oceanografiju i ribarstvo FNRJ u Splitu izvršio je znanstveno ispitivanje gustoće ribljih naselja u vodama, koje dolaze u obzir za naše kočare. Izvedeno je 308 potega na različitim područjima otvorenog Jadrana, i ustanovljen je prosjek jednosatnog potega, te njegova kvalitativna slika. Uvjeti za razvoj našeg kočarenja nisu najidealniji, ali se ipak isplati uzdržavati i unapređivati taj način lova. Naša se kočarska područja mogu podijeliti u 4 sektora: prvi obuhvaća priobalne vode, u kojima love najmanji kočari povlačnim mrežama tipa tartana. Drugi obuhvaća sve kanale i zaljeve s ograničenjima iz Pravilnika o kočarenju. U njima lovi određen broj brodova s motorima do 100 KS. Treći obuhvaća vanjske vode do 250 m dubine, u kojima love kočari neograničenih snaga. Četvrti obuhvaća dubine veće od 250 m (sl. 6). Prema poslijeratnim rezultatima lova, najobilniji ulov daju vanjske vode, osobito područja oko Blitvenice, Primoštena, Rogoznice, Lastova, Mljeta i Palagruže. Dok se u kanalima i zaljevima postizalo najviše 100 kg po jednosatnom potegu, u vanjskim se vodama ulovi do 400 kg. Odličan ulov postižu i najmanje koče u noćnom lovu na gire. Ima slučajeva, da jednim potegom ulove 200 kg. Još nema podataka o bogatstvu ribljih naselja u većim dubinama, jer je u njima izvršeno tek nekoliko pokusnih potega. Tri se vrste riba stalno i sigurno nalaze u svim sektorima, izuzev priobalnih: to su oslić, trilja blatarica i raža, a sve ostale ribe, glavonošci i rakovi, koji se love u našim vodama povlačnom mrežom (kočom), nalaze se odvojeno, prema sektoru ili dijelu pojedinih sektora, premda nema oštrih granica. Povlačnim se mrežama kod nas love rumenci, kovači, lastavice, bodeljke, listovi, pišmolji, gire oštrulje i oblice, grdobine, golubi, sklati, mačke, psi, špari, muzgavci i lignje, škampi i kozice.
LIT.: P. Lorini, Ribanje i ribarske sprave na istočnim obalama Jadranskog mora, Beč 1903; G. Police, Manuale pratico sugli attrezzi per la pesca di mare Firenze, 1936; R. T. Whiteleather i H. Brown, A small Otter trawl, Trinidad 1944; A. C. Hardy, Seaffood ships, London 1947; M, Muxoв, Tpaль и техника траловога лова, Mосква 1947; Баранов, Teopия и pacчет opyдий риболовства, Mосква 1948; W. L. Scofield, Trawling gear, in California, 1949; A. Hodson, Introduction to trawling, Grimsby, 1949; FAO Fischeries Bulletin, vol. 4, br. 1 i 2; World fisheries Abstract, vol. 1, br. 1, 2,3, 1950; FAO, Otter trawl net for small fishing boats; Fishery Bulletin of Puerto Rico, vol. 9, No. 2/1943; Fishery investigation vol. 15, No. I. Ministery of agriculture and fisheries, London.F. G.
Pravni aspekt. Kočarenje — kao jedan od najzamašnijih načina ribolova, koji se vrši upotrebom takve tehnike, da može dovesti do potpunog uništavanja ili znatnog prorjeđivanja čitavih ribljih naselja, — predmet je posebnog normiranja u suvremenim zakonodavstvima o ribolovu. Nakon propisa, koji je već osamdesetih godina donijela Austro-Ugarska, Jugoslavija je nakon Prvoga svjetskog rata 1919 (Naredba 20. XI. br. 1750) propisala područje zabrane lova povlačnim mrežama. Nakon Drugoga svjetskog rata u FNR Jugoslaviji kočarenje je poslije donošenja Općeg zakona 0 morskom ribolovu od 23. I. 1950 s ostalim poslovima ribarstva postalo predmet republičkog normiranja, a napose NR Hrvatske kao najzainteresiranije u ovoj grani narodne privrede. Nakon jednog Uputstva 1951 (21. IX.) i Pravilnika 1953 (20. X.) o ribarenju povlačnim mrežama, na temelju čl. 85 Zakona o morskom ribarstvu od 13. VI. 1955 NRH, koji je uvrstio kočarenje povlačnim mrežama za dubinski ribolov (s daskama širilicama), kao velikim ribolovnim sredstvima, u kategoriju velikog ribolova (čl. 4 i 21), donio je Sekretar za poljoprivredu NRH Pravilnik o ribolovu povlačnim mrežama (Nar. novine br. 51 od 14. IX. 1956). Ribolov obalnim povlačnim mrežama (kočicama) ne smatra se već po Zakonu o morskom ribarstvu velikim ribolovom i nije obuhvaćen Pravilnikom. Pravilnik, međutim, ne obuhvaća ni kočarenje pomoću brodova, koji nemaju motor jači od 25 KS, jer se takav ribolov ne smatra velikim ribolovom (čl. 2, 22 Zakona o ribarstvu) i na nj se ne primjenjuju propisi za kočarenje kao veliki dubinski ribolov. Povlačnim mrežama za dubinski ribolov, osim obalnim kočicama s brodovima od 25 KS, zabranjeno je loviti u pojasu od jedne morske milje od obale, a u pravilu je uopće zabranjen takav lov u kanalima, prolazima i tjesnacima užim od 2 morske milje (čl. 21—23 Zakona o ribolovu). U unutrašnjim morskim vodama smije se vršiti dubinski ribolov kočama s motorima od najviše 100 KS, a u određenim područjima ovih voda može povremeno biti i posve zabranjen. Tako su prema Pravilniku iz 1956 proglašeni kao zabranjena ribolovna područja za kočarenje ovi dijelovi unutrašnjih morskih voda: 1. sjeverni dio Lošinjskoga kanala do crte rta Suha na Cresu — otočić Veli Orsel; 2. sjeverozapadni dio Vinodolskoga kanala od crte rta Šilo na Krku — lučko svijetlo Crikvenice; 3. Novigradsko more; 4. Ninsko-ljubački kanal; 5. Kaštelanski zaljev; 6. jugoistočni dio Neretvanskog kanala do crte uvala Blaca na kopnu — uvala Stinjiva na Pelješcu (Malo more); 7. jugoistočni dio Koločepskog kanala do crte rt Poluga na Lopudu—lučica Trsteno (čl. 2). Ali u smislu istog Pravilnika (čl. 2 st. 2) kočarenje motorima od preko 25 KS zabranjeno je uopće i u ostalim ribolovnim vodama NRH, koje nisu u spomenutom Pravilniku predviđene kao rajoni kočarenja.
Pravilnik je predvidio ove rajone dopuštenih područja za kočarenje i uvjete lova u njima:
I. rajon: Zapadna obala Istre (od ušća rijeke Dragonje do rta Kamenjak prema otvorenom). U ovom rajonu može se loviti cijelu godinu neograničenim brojem brodova i konjskih snaga.
II. rajon: Južni dio Kvarnera (od crte rt Kamenjak—rt Vnetak na otoku Unije do crte Pernat na Cresu—Crni rt na istočnoj obali Istre). U ovom rajonu može se loviti cijelu godinu s neograničenim brojem brodova i konjskih snaga.
III. rajon: Sjeverni dio Kvarnera s Velikim Vratima (od crte Crni rt — rt Pernat do crte rt Jablanac na Cresu — rt Šip, kod Brseća, na istočnoj obali Istre). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 15. svibnja istodobno sa najviše šest brodova, svaki brod jačine motora do 100 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 400 KS.
IV. rajon: Riječki zaljev (od crte rt Šip — rt Jablanac i rt Grota na Cresu — rt Glavotok na Krku do crte rt Šilo na Krku — rt Oštro kod Kraljevice). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 15. svibnja istodobno sa najviše osam brodova, svaki brod jačine motora do 100 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 500 KS.
V. rajon: Kvarnerić sa Srednjim Vratima (od crte rt Grota — rt Glavotok do crte sjeverna obala Premude, Silbe, Oliba i Škrde — rt Mišnjak na Pagu). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 15. svibnja istodobno sa najviše 16 brodova, svaki brod jačine motora do 100 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 1000 KS.
VI. rajon: Sjeverni dio Velebitskog kanala s jugoistočnim dijelom Vinodolskog kanala (od crte rt Šilo — lučko svijetlo Crikvenice, do crte lučko svijetlo Jablanica — rt Glavina na Rabu). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 15. svibnja istodobno sa najviše šest brodova, svaki brod jačine motora do 100 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 400 KS.
VII. rajon: Južni dio Velebitskog kanala s Paškim kanalom (od crte lučko svijetlo Jablanca — rt Glavina do crte rt Debela nožica — rt Duga). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 15. svibnja istodobno sa najviše šest brodova, svaki brod jačine do 100 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 300 KS.
VIII. rajon: Virsko more sa sjevernim dijelom Zadarskoga kanala (od crte sjeverna obala Premude, Silbe, Oliba i Škrde —rt Mišnjak do crte Punta Mika — Poljana). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 1. svibnja istodobno sa najviše dvanaest brodova, svaki brod jačine do 100 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 800 KS.
IX. rajon: Srednji kanal s Murterskim morem (od crte rt Žman na Dugom otoku — južni rt Iža — rt Japlenička na Ugljanu do crte otočić Mrtovnjak — svjetionik Kukuljari). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 1. svibnja istodobno sa najviše šest brodova, svaki brod jačine motora do 100 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 360 KS.
X. rajon: Splitski i Brački kanal (od crte sjeverni rt Obinuški Bok na Šolti — sjeverni rt Drvenika Velog — južni rt Jove na Čiovu do crte rt Sumartin na Braču — lučko svijetlo Makarska). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 1. svibnja istodobno sa najviše osam brodova, svaki brod jačine motora do 100 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 600 KS.
XI. rajon: Hvarski kanal (od crtâ rt Sumartin — lučko svijetlo Makarska, Zaostrog — rt Sućuraj na Hvaru do crte rt Pelegrin na Hvaru — rt Ražanj na Braču). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 1. svibnja istodobno sa najviše 10 brodova, svaki brod jačine motora do 100 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 700 KS.
XII. rajon: Neretvanski kanal I. (od crte Zaostrog — Trpanj do crte uvala Blaca — uvala Stinjiva). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 1. svibnja istodobno sa najviše šest brodova, svaki brod jačine motora do 35 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 175 KS.
XIII. rajon: Neretvanski kanal II. (od crta Trpanj — Zaostrog i Zaostrog — rt Sućuraj do crte uvala Smrska na Hvaru — rt Lovište na Pelješcu). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 1. svibnja istodobno sa najviše šest brodova, svaki brod jačine motora do 60 KS, tako da ukupna snaga tih motora ne prelazi 300 KS.
XIV. rajon: Korčulanski kanal (od crta uvala Smrska — rt Lovište i rt Osičac na Pelješcu — uvala Samograd na Korčuli do crte Velo Danče na Korčuli — Pokonji Dol na Hvaru). U ovom se rajonu može loviti u vremenu od 15. rujna do 1. svibnja istodobno sa najviše osam brodova, svaki brod jačine motora do 100 KS.
XV. rajon: Mljetski i Koločepski kanal (od crte rt Ražnjić na Korčuli — rt Goli na Mljetu do crte rt Gruj na Mljetu — rt Sokolić na Jakljanu i na području sjeverozapadnog dijela Koločepskog kanala do crte rt Poluga — lučica Trsteno). U Mljetskom kanalu smije se loviti od 15. rujna do 15. svibnja istodobno sa najviše šest brodova, svaki brod jačine motora do 100 KS. U sjeverozapadnom dijelu Koločepskog kanala smije se loviti u vremenu od 15. rujna do 1. svibnja istodobno samo s jednim brodom jačine motora do 80 KS.
XVI. rajon: Kamenjak-Susak (od crte rt Kamenjak — rt Vnetak — rt Kornu na Lošinju — rt Kamenjak na Premudi do Premudskih vrata prema otvorenom). U ovom se rajonu može loviti cijelu godinu s neograničenim brojem brodova i konjskih snaga.
XVII. rajon: Premuda — Kornat (od Premudskih vrata, vanjskom obalom zadarskog otočja, na svjetionik Veli Rat, vanjskom obalom Dugog otoka i sjevernim Kornatskim otočjem do rta Opat na Kornatu prema otvorenom). U ovom se rajonu može loviti cijelu godinu s neograničenim brojem brodova i konjskih snaga.
XVIII. rajon: Žirje-Rogoznica (od rta Opat, vanjskom obalom južnog Kornatskog otočja, Žirja i šibenskog otočja, do Drveničkih vrata prema otvorenom). U ovom rajonu može se loviti cijelu godinu istodobno sa najviše 20 brodova neograničenih konjskih snaga.
XIX. rajon: Vis— Lastovo (od Drveničkih vrata, vanjskom obalom Šolte do crta Ražanj — rt Pelegrin i Pokonji Dol — rt Velo Danče, te Viškim i Lastovskim kanalom do crte rt Ražnjić — rt Goli prema otvorenom). U ovom se rajonu može loviti cijelu godinu istodobno sa najviše 25 brodova neograničenih konjskih snaga.
XX. rajon: Palagruža—Jabuka (područje ribolovnih voda oko ovih otoka). U ovom se rajonu može loviti cijelu godinu s neograničenim brojem brodova i konjskih snaga.
XXI. rajon: Mljet— Oštro(od rta Goli, vanjskom obalom Mljeta, dubrovačkih otoka i kopnom do rta Oštro prema otvorenom). U ovom se rajonu može loviti cijelu godinu s neograničenim brojem brodova i konjskih snaga.
U područjima unutrašnjih morskih voda navedenih rajona, granica od 100 dopuštenih KS znači snagu motora lakog tipa preko 1000 okr./min. i ima se uzeti kao 80 KS teškog tipa (do 500 okretaja) ili 90 KS srednjega tipa (do 1000 okretaja, čl. 3).
U sjevernom dijelu Kvarnera, u Kvarneriću, u južnom dijelu Velebitskog kanala, u Virskom moru, u kanalima Hvarskom, Korčulanskom i Mljetskom dopušteno je i u vremenu od 15. svibnja do 15. rujna po 10 dana u mjesecu kočarenje za vrijeme mjesečine, s tim da se istodobno može loviti sa najviše polovicom broja brodova i polovicom ukupne snage motora od propisanih u spomenutim rajonima. Unutar jedne morske milje od obale dopušten je, prema Zakonu, lov obalnim kočicama (tartanama) s brodovima do 25 KS, u vremenu od 1. studenoga do 15. ožujka. Kao izuzetak od zakonskog pravila, da se ne smije kočariti u kanalima, užim od 2 morske milje, Pravilnik je dopustio takav ribolov u Velebitskom kanalu i u sjeverozapadnom dijelu Koločepskog kanala, ako se vuče sredinom (čl. 2 str. 3).
Konačno, Zakon je ograničio kočarenje i u slučaju, kad se ono susreće s lovom na malu plavu ribu, kojoj je dao prednost time, što se kočar ne smije približiti takvim lovištima na udaljenost manju od pola nm, ako na područjima, gdje je dopušten ribolov kočama, ima lovišta za plavu ribu (čl. 27).
Radi očuvanja riblje mlađi, te da ne bi došlo do depopulacije ribljih naselja, Zakon je propisao i veličinu oka na vreći povlačne mreže, kojom se obavlja dubinski ribolov i to tako, da kod motora do 25 KS veličina oka ne smije biti manja od 12 mm, a kod jačih motora ne smije biti manja od 20 mm (čl. 21). Pravilnik je, međutim, povećao ovu mjeru na 22 mm (čl. 1).
Za ribolov povlačnim mrežama (kočama) Zakon je propisao i posebno odobrenje, koje svakom brodu za određeni rajon izdaje Sekretarijat za poljoprivredu NRH (čl. 26). U tu svrhu dužne su prema Pravilniku ribarske privredne organizacije i ribari, da svake godine prije zimskog, odnosno ljetnog ribolova podnesu molbu Sekretarijatu za poljoprivredu (čl. 6).
Ako ribarska privredna organizacija, odnosno ribar, u roku od mjesec dana nakon izdanog odobrenja ne počne ribariti ili ako prekine ribolov u vremenu dužem od mjesec dana, izdano odobrenje prestaje vrijediti. U tom se slučaju, za ponovno obavljanje ribolova povlačnim mrežama, mora zatražili novo odobrenje (čl. 7 Pravilnika). Izdavanje odobrenja nužno je zato, što Sekretar za poljoprivredu određuje broj brodova i vrijeme, kada mogu loviti u određenom području.
U Zakonu о morskom ribarstvu NR Crne Gore od 21. XII. 1956 (Sl. 1. C. G. br. 23—24/56) ribolov povlačnim mrežama (s okom na vreći iznad 18 mm) ne smije se u pravilu obavljati u pojasu od 1 nm od obale uključujući i cijeli Bokokotorski zaljev, t. j. od crte Oštro-Mirište. NO kotara određuje područja za ovaj ribolov, najveći broj brodova i njihovu jačinu motora, kojima se može istovremeno kočariti u određenom području, i to na temelju odobrenja nadležnog organa uprave NO općine.
Prema tome, pravni propisi, koji reguliraju kočarenje, da se predusretnu štete od neracionalnog vršenja tog načina ribolova, sastoje se kod nas u određivanju zabranjenih zona kočarenja, u rajoniziranju dopuštenih područja, u propisivanju kapaciteta lova i u fiksiranju tehničkih osobina ribolovnih sredstava.B. So.
DOKUMENTACIJA: Zakon о morskom ribarstvu NRH, Nar. novine, br. 29 od 25. lipnja 1955; Pravilnik о ribolovu povlačnim mrežama br. 51 od 14. rujna 1956; Zakon о morskom ribarstvu Sl. L. C. G. br. 23-24/56.