KØBENHAVN, 55°42'N i 12°37'E glavni grad i najvažnija luka Danske na istočnoj obali Sjællanda i na sjeverozapadnom dijelu otoka Amagera; 974.901 st. (1950). K. leži na glavnom pomorskom putu (Øresund) između Baltičkog i Sjevernog mora; najdublji se dijelovi tog prolaza nalaze u blizini danske obale. Otoci Sjælland i Fyn čine kopneni most između Skandinavskog poluotoka i ostale Evrope, pa je izgradnja željezničke pruge preko otoka Falster i trajekta preko Warnemünde pojačala čvorišni položaj grada. Zbog toga je K. nadmašio nekad važniji švedski grad Malmö na suprotnoj obali Øresunda.
Povijest. K. se prvi put spominje 1043 kao maleno ribarsko naselje pod imenom Hafnia (ili Mercatorum portus). Industrija se razvila tek u XIX. st. U središtu suvremenog Københavna nađeni su oko crkve sv. Nikole tragovi prastarog ribarskog-trgovačkog naselja. Stanovnici su se bavili ratarstvom i ribolovom. Takve su prilike vladale do XII. st., kad je Hafnia postala sjedište biskupa od Roskilde, a kasnije nadbiskupa od Lunda. God. 1167 sagradio je biskup Absalon dvorac na Slottsholmu (danas Christiansborg), 1254 grad je dobio prve privilegije te je promijenio ime u Kaupmannahöfn ili Kjobmannshavn (luka trgovaca), a kasnije u Kø benhavn. Luka se postepeno širila, a stara se Gamle Bodehavn postepeno zatrpavala i izgubila svoju važnost. Duž obale, jugozapadno od crkve sv. Nikole, sagrađena je nova luka. Do XVI. st. bila je trgovina u rukama Nijemaca, odnosno Hanze, a kasnije Holanđana. God. 1445 dolazi K. u posjed kralja i postaje središte zemlje, sa sveučilištem (1478), ratnom lukom i mnogobrojnim državnim zgradama. K. je u XV. st. bio još uvijek malen grad, u kojemu su ribolov i poljoprivreda glavna zanimanja stanovnika. God. 1497—1558 prolazilo je godišnje Øresundom oko 1336 brodova, od kojih je tek 10 pripadalo luci Københavna. Luka nije bila ni za strane brodove od velike važnosti (od 1200 holandskih brodova, koji su 1557 pristali u Helsingøru, tek je sedam pristalo u Københavnu).
U drugoj polovici XVI. st. prilike su se promijenile. Otkrića su otvorila nove pomorske putove i trgovačke mogućnosti, pa su se i stanovnici Københavna orijentirali na more. Stvorila su se trgovačka društva: Islandsko (1602), Istočno indijsko (1618), Zapadno indijsko (1628), Gvinejsko (1636) i Grenlandsko (1636). Time se povećala tonaža i broj brodova, koji su prolazili Øresundom (1569 god. 222 broda, 1635 god- 500 a 1642 oko 600 brodova). Luka je postala premalena, zbog toga se stvara sidrište ispred Slottsholma na strani otoka Amagera. Christian IV. gradi na obali Amagera Christianshavn, a na Slottsholmu gradi se ratna luka. Grad se 1606 proširio izvan istočnog gradskog zida sve do mora. Za apsolutizma od sredine XVII. do XIX. st. grad se nalazi u stalnom razvoju. Iako su vanjske političke prilike izazivale povremene krize, grad je potkraj XVIII. st., za vrijeme velikih evropskih sukoba, vrlo napredovao, pa je potkraj XVII. st. imao oko 60.000 st., a sto godina kasnije preko 100.000 st. Od 1726 K. je imao monopol u trgovini soli, vina, rakije i duhana. God. 1732 stvara se Azijska kompanija, i K. postaje tranzitna luka za sjevernu Evropu, a njegova trgovačka mornarica stalno raste (1678 ima 116 brodova, a 1704 god. 208 brodova). Paralelno s razvojem trgovine širi se i luka; 1673 stvorena je Nova luka ( Nyhavn), 1681 reguliran je kanal Frederiksholms, a upotrebljava se sve više i Christianshavn. Različite trgovačke kompanije izgrađuju velika skladišta, a na Sjællandu se gradi luka s radionicama za ratnu mornaricu (kod Gammelsholma). Na početku XIX. st. Danska je u ratu (1807—14) osiromašila, azijska je trgovina propala, a danski su provincijski gradovi napustili K. i vezali se uz Hamburg. Preostala je trgovina sa Zapadnom Indijom i sjevernom Evropom. God. 1845 grad ima tek oko 129.000 st. Prilike su se poboljšale u drugoj polovici XIX. st. Grad dobiva željezničke veze s unutrašnjošću Danske i postepeno postaje važno središte sjevernoevropske trgovine. Stvaraju se društva: Ujedinjeno parobrodarstvo društvo (1866) i Istočnoazijska kompanija (1897). Već 1864 grad ima 3047 brodova sa 149.000 brt, a 1913 god. 3562 broda sa 513.000 brt. Parobrodarstvo počinje utjecati na podizanje poljoprivrede i industrije. Stara luka postaje preuska, pa je 1865 znatno proširena i produbljena. Kad je Kilski kanal ozbiljno ugrozio razvitak Københavna, osniva se 1891 slobodna luka, koja je 1894 stavljena u promet. God. 1900 izgrađena je i ribarska luka. Za Prvog svjetskog rata i kasnije izgradila se Južna luka.
Grad. God. 1867 porušeni su bedemi staroga grada. Predgrađa, koja su bila izvan gradskih zidina, stapaju se sa centrom. Jezgra grada izgrađena je na nizini (0—14 m) između mora i niza manjih jezera na Sjællandu (St. Jörgens, Peblings i Sortedams), dok se južni dio grada nalazi na sjevernom dijelu otoka Amagera. Glavna prometna arterija Gothersgade ide od Kongens Nytorva prema zapadu u pravcu Vijećničkog trga i dijeli novi dio grada na sjeveru, s pravilnim četvorokutnim blokovima kuća, od starog dijela na jugu, s nepravilnim i uskim ulicama. Grad je bogat kulturnim spomenicima, naročito iz XVII. i XVIII. st. Ima nekoliko znamenitih crkava: sv. Duha (XV.—XVIII. st.), sv. Petra (XV. st.) i dr. Od ostalih građevina važan je Charlottenborg (XVII. st., umjetnička akademija), Christiansborg iz XVIII. st., Amalienborg (XVIII. st.) i muzej Frederiksborg (XVIII. st.), sveučilište (gradnja datira iz 1836), kazalište (1872—74), umjetnički muzej (1889), vijećnica (1894—1903), biblioteka (1896—1906) i niz drugih (visoke škole, biblioteke, crkve, muzeji, arhivi i kazališta).
Ekonomska funkcija. K. je najvažniji trgovački grad Danske. Naročito je važna tranzitna trgovina. Kroz K. prolazi više od polovice cjelokupne danske trgovine. Glavni su predmeti prometa: maslac, meso, žito, kava, riža, stoka, šećer, tekstil, metali, nafta i ugljen, a glavne su uvozne i izvozne zemlje: V. Britanija, Njemačka i Švedska.
Pored trgovine u novije se vrijeme razvila jaka industrija, koja uz povoljan prometni položaj grada i kvalificiranu radnu snagu ima dobre uvjete za razvoj. U tradicionalnu industriju idu industrija porculana, rukavica i brodogradnja, a pored ovih razvila se industrija strojeva, šećera, tekstila, špirita i dr. K. ima vrlo jak pomorski promet. God. 1954 ušlo je u njegovu luku 23.748 brodova sa 10,417.000 brt, a 1955 god. 25.480 brodova sa 11,285.000 brt. Međunarodni karakter Københavna ističe se i u tonaži brodova, koji dolaze iz inozemstva. God. 1955 ušlo je u luku Københavna 11.930 inozemnih brodova sa 7,517,000 nrt, a iz danskih luka 11,550 brodova sa 3,769.000 nrt. Robni promet iznosio je 8,5 mil. i (1955), pa je prema robnom prometu 1954 porastao za 35%. Preko polovice robnog prometa svih danskih luka otpada na København. Jakom robnom prometu pridonosi i slobodna luka, gdje se pretežno prerađuju uvezene sirovine, napose uljarice (ulje se izvozi, a uljane pogače upotrebljavaju za prehranu stoke). U slobodnoj luci koncentriran je i dio metalne industrije. Čišćenje i sortiranje uvezenog perja obavlja se također u slobodnoj luci. Petrolejska luka, koja je izgrađena na otoku Provesteinen 1935, a proširena 1955, ima kapacitet od 1,300.000 t nafte i naftinih derivata. K. ide u najveća središta brodogradnje u sjevernoj Evropi. Poznato je brodogradilište Burmeister & Wain za gradnju motornih brodova (u gradnji je bilo 1956 god. 27 motornih brodova sa ukupno 317.210 t nosivosti) i jedno od najvećih poduzeća za gradnju dizel-motora velike snage. Naše brodogradilište Uljanik u Puli gradi na temelju licence tvrtke Burmeister & Wain dizel motore za tankere i trampere. God. 1956 stavljen je u pogon novi suhi dok za popravak brodova do 38.000 t nosivosti.
U Københavnu je registrirano više od 2/ 3 danske trgovačke mornarice; sva veća danska brodarska društva imaju ovdje svoje sjedište. K. je polazna luka parobrodskih pruga društva Östasiatiske Kompagni A/ S Det (za Kinu, Japan, Indiju, Australiju, Novi Zeland i Sjevernu Ameriku) i društva Det Forenede Dampskibs - Selskab A/ S Det (za Veliku Britaniju, luke Baltičkog mora, Belgije, Nizozemske, sjeverne Francuske, Sredozemnog mora te Južne i Sjeverne Amerike). Gotovo svi brodovi, koji plove u Baltičko more, pristaju u Københavnu, gdje je sjedište Baltic and International Maritime Conference.
U Københavnu se spuštaju avioni, koji lete iz zapadne Evrope i Amerike u Norvešku, Švedsku i Finsku. On je ujedno polazno uzletište za avionske pruge, koje preko sjevernog pola spajaju Skandinaviju s Los Angelesom.
Luka je smještena u prirodnom kanalu između Sjællanda i otoka Amager. Danas je luka samostalno poduzeće; u njenoj se upravi nalaze predstavnici vlade, parlamenta, grada i velikih privrednih poduzeća. Slobodnom lukom upravlja posebno akcionarsko društvo. Luka se sastoji od Sjeverne, Unutrašnje i Južne s ukupnom dužinom od preko 9 km (od sjevera prema jugu). Sjeverna je luka prostrana vodena površina sjeverno od Bomlobeta i zahvaća nekoliko basena s dubinom od 3,9 do 9,8 m. Glavni dio Sjeverne luke, u koju se ulazi 9,8 m dubokim kanalom Kronløb, zaprema Slobodna luka. Iz Vanjske luke vodi u Unutrašnju (Inder Havn), koja se nalazi između Bomlobeta i Langebroa, 7,3 m dubok ulazni kanal. Južna luka (Sondre-Havn) prostire se jugozapadno od Langroa s dubinom od 5,0 do 7,3 m. Ratna luka leži na istočnoj strani Unutrašnje luke, kojoj pripadaju i otoci Nyholm, Frederiksholm, Dokö, Arsenalö i Christiansholm. Luka ima 153 električne dizalice, 7 plutajućih dizalica (do 75 t) i 13 posebnih uređaja (elevatora) za prekrcavanje žita. Na gatovima su silosi i magazini za raznu robu, skladište ugljena i cisterne za sve vrste tekućeg goriva (osim petroleja). Skladišta tekućeg goriva nalaze se u 6,9—8,1 m dubokoj luci za naftu. Za ostalu, lako pokvarljivu robu, postoje skladišta na istočnom gatu južnog basena Slobodne luke. Ima i nekoliko dokova za popravak brodova.I. C.
Bitka na sidrištu København. Dana 2. IV. 1801 došlo je do bitke između britanske i danske flote za sukoba dansko-norveško-švedske koalicije s Velikom Britanijom radi oružane neutralnosti.
Poslije Napoleonova povratka iz Egipta, nordijske su države objavile oružanu neutralnost i nastojale da održe svoj pomorski promet. Velika Britanija je radi blokade Francuske, nakon mnogih diplomatskih i pomorskih sukoba, odlučila prisiliti Dansku na prekid plovidbe, osobito u prolazu Sund. Poslije nedovoljno efikasnih mjera, odlučila je da pregovore povede uz pritisak oružane sile, pa je poslala flotu pod admiralom Parkerom pred København. Pošto Danci nisu htjeli popustiti u pregovorima, Parker je odlučio napasti prijestolnicu. Britanska je flota prošla kroz Sund izvan dometa danskih tvrđava i usidrila se sjeverno od Københavna, da prije akcije izvidi vojne i plovidbene prilike. Sa sjeverne strane štitile su grad jake utvrde, a s južne strane bilo je usidreno u jednoj liniji ispred obale 18 ratnih brodova raznih tipova, od kojih su poneki bili rasnašćeni kao plutajuće baterije. Plovidbene prilike bile su veoma teške zbog pješčanog pruda Middelgrund, koji sužava plovni put na 300 m. Danci su usto uklonili i sve oznake za plovidbu. Zbog skučena prostora Parker je već pomišljao da odustane od akcije, jer je i onako sa svog sidrišta mogao kontrolirati promet kroz Sund, ali je zapovjednik divizije admiral Nelson predložio, da će on s polovicom flote izvršiti napadaj. Parker je prihvatio njegov prijedlog i dodijelio mu 12 linijskih i nekoliko lakih brodova. Nelson je preko noći izmjerio plovne prolaze oko prudova i usidrio označne brodove; iskoristivši povoljan sjeverni vjetar, proveo je svoju diviziju kroz kanal, izvan dohvata topova, do južnog kraja Middelgrunda. Kad je sutradan 2. IV. zapuhnuo vjetar s juga, uplovio je u uski prolaz ispred Københavna, usidrio brodove nasuprot danskima i zametnuo bitku.
Iako su se prije početka bitke nasukala 3 linijska broda, Nelson nije odustajao od napadaja, već je i prerano ubacio u borbu lake jedinice, koje su kasnije zadobile teške gubitke i oštećenja. Nelson je zametnuo boj sa zapovjedničkim brodom Dannebrog komodora Fischera. Borba je započela oko 10 h , a najveću žestinu dosegla oko 13 h. Parker je tada signalom naredio prekid, ali Nelson nije ponovio signal pod izlikom da ga nije vidio i nastavio je bitku. Danska je vatra doskora jenjala i oko 14 h gotovo zamrla. Mnogi su brodovi spustili zastave, ali su otvarali paljbu na svaki britanski čamac, koji se približio radi zaposjedanja. Nelson je tada pismeno obavijestio Dance, da će ih po nalogu štedjeti, ali ako nastave paljbu, da će zapaliti sve brodove, ne štedeći ni borce ni ranjenike na njima. Danci su nato ponudili 24-satno primirje, a Nelson je odmah oteglio iz kanala sve zarobljene i svoje teško oštećene brodove; umakla su mu samo 3 broda plitka gaza. Britanci su imali 900 mrtvih i ranjenih, a Danci nekoliko tisuća. Danska je ostala bez flote. Poslije primirja potpisan je ugovor, kojim se Danska obvezala, da će za period od 14 sedmica odustati od oružane neutralnosti. Parker je poslije bitke odjedrio u Baltik protiv Rusije.D. Pa.