KLOR (grč. χλωρός žutozelen), Cl, kemijski element, metaloid, pripada grupi halogenih elemenata, otrovan žutozeleni plin, oštra i neugodna mirisa; atomska težina 35,475, redni broj 17; mješavina je dvaju izotopa atomske težine 35 (oko 75%) i 37 (oko 25%); teži je oko 2,5 puta od zraka, pretvara se u tekućinu kod — 34,7°C, postaje kruta, žuta kristalinična materija kod — 101,5°C (uz obični tlak). K. je jednovalentni (na pr. NaCl, AlCl ₃) ili rijetko sedmorovalentni (na pr. HClO) element, koji vrlo jako reagira sa gotovo svim elementima izuzevši: kisik, dušik, iridij i plemenite plinove. Pripada grupi od 12 elemenata, kojih ima najviše u litosferi (ima ga oko 0,19%). Zbog velikog afiniteta prema drugim elementima ne dolazi u prirodi u elementarnom stanju (jedino u vulkanskim plinovima). Najčešći je spoj klora kuhinjska sol, klorid natrija NaCl. K. se lako otapa u vodi (2,5 l klora u 1 l vode); takva se voda naziva klorna voda. U klornoj se vodi klor nalazi u spojevima HCl i HOCl, koji se na svijetlu raspada, oslobađajući pritom atom kisika. Stoga klorna voda služi kao oksidaciono sredstvo. Pojedini se elementi u kloru spontano zapale, kao na pr. fosfor, bor i silicij, a drugi prethodno usitnjeni zagrijavanjem također izgaraju (bizmut, arsen, antimon). K. razara životinjsko i biljno tkivo, bilo reagiranjem s vodom, koja se nalazi u njemu, bilo istiskivanjem vodika iz organskih spojeva. Atmosfera, koja sadržava 0,5—1% klora, uzrokuje trovanje i smrt živih bića, a 0,0001% klora još uvijek nadražuje dišne organe. Udisanje sasvim malenih količina klora, zbog jakog dezinfekcionog djelovanja, korisno je kod gripe i tuberkuloze.

U svakodnevnom životu k. se najčešće upotrebljava kao klorno vapno (CaCl[OCl], hipoklorit kalcija). Elementarni k. služi za dezinfekciju vode, za bijeljenje i priređivanje raznih kemijskih spojeva, na pr. kloroforma, polivinilklorida, aluminijskog klorida, za dobivanje solne kiseline HCl i t. d.

K. je prvi proizveo kemičar Scheele 1774, ali nije bio svijestan da je to element, tek je H. Davy 1810 utvrdio, da je k. element i dao mu ime chloricgaz, odnosno chlorine.Č. M.

Najveći proizvađač klora u svijetu su USA, koje su 1954 proizvele 671.900 t 100% koncentrata klorovodične kiseline. Iste godine iznosila je proizvodnja 100% koncentrata u Francuskoj 213.600 t, u Saveznoj republici Njemačkoj 144.600 t, u Japanu 75.900 t, u Italiji 30.000 t. U Jugoslaviji se klor proizvodi u tvornicama Elektrobosna u Jajcu, Tvornici sode u Lukavcu i u tvornici Jugovinil u Kaštel-Sućurcu. Proizvodnja klora porasla je od 509 t u 1950 na 3326 t u 1954 i 3611 t u 1955.I. Be.

Slaganje. Prevozi se kao otrovna roba u čeličnim cilindričnim bocama u plinovitu ili tekućem stanju. Za dimenzije boca postoje u pojedinim državama različiti propisi. Boce moraju obično biti omotane konopom ili drugim zaštitnim materijalom. Čelične se boce ne smiju slagati blizu potaše, fosfora, bakra, antimona, terpentina, amonijaka ili amonijakovih soli. Uskladištuju se pod palubom na hladnu, zračnu mjestu. Ne smiju su prevoziti putničkim brodovima. Prilikom krcanja treba posude zaštititi od sunca. Taj teret valja slagati daleko od stambenih prostorija. Zbog topline ne smije se slagati ni u blizini kotlovnice ili strojarnice, pa čak ni u blizini parovodnih cijevi. S čeličnim bocama treba pažljivo rukovati, bez udaraca i jakog treskanja, treba ih slagati položeno i dobro ih zaglaviti. Prostorije moraju biti dobro zračene.

Ako k. curi iz posude, razvija toplinu te se ponovo pretvara u plin, koji je teži od uzduha i skuplja se u nižim dijelovima prostorija. Manja propuštanja na ventilima ili posudama lako je ustanoviti, ako se krpom, namočenom u salmijak, prijeđe preko ventila i posude. Na mjestu propuštanja nastat će bijela maglica. To mjesto treba polijevati vodom, koja s klorom daje pjenu. U slučaju opasnosti, najbolje je posude baciti u more. Ljudi se mogu zaštititi, ako za kratko vrijeme, dok rukuju oštećenim posudama, stave mokru krpu pred nos i usta. Ako u spremištu procure posude s tekućim klorom, treba ih polijevati sa puno vode. Od toga će se pojaviti klorna pjena, koja se može odstraniti lopatama. Ako u spremištu iz posude izbija klor u plinu, onda moraju svi ljudi smjesta napustiti spremište. Zatim treba spremište odmah prskati vodom. Od sitnih čestica vode, pomiješane s plinom, stvara se klorna voda, koja se isisava drenažom. Voda jako upija klor.

Prigodom zračenja spremišta treba paziti, da smjesa zraka i klora ne prodre u stambene prostorije. Ako se to ne može spriječiti, treba sve ventilacione otvore na spremištu dobro zatvoriti i obložiti mokrim ponjavama.M. Ać.