KLIJA RIBLJA ( riblja želatina; t. zv. Ichtyocolla; engl. isinglas, njem. Gelatine), dobiva se od velikih i razvijenih zračnih mjehura nekih vrsta riba. U trgovini je najpoznatija i najbolja želatina proizvedena u Sovjetskom Savezu od mjehura riba iz roda jesetra ( Acipenser huso ili jesetra moruna, A. sturio ili jesetra, A. ruthenus, A. stellatus ili pastruga). U istu svrhu upotrebljavaju se katkad mjehuri soma ( Silurus glanis) i šarana ( Cyprinus carpio) . Te se ribe love u Volgi i drugim ruskim rijekama, zatim u Kaspijskom jezeru, Crnom i Sjevernom ledenom moru. Island, Newfoundland, Nova Scotia i New England uzima mjehure od riba porodice bakalara ( Gadus callarias) i oslića ( Merluccius merluccius), a Venezuela i Brazil od raznih silurida. Proizvodi se i na Filipinima i u Indiji.

U proizvodnji se upotrebljavaju svježi, usoljeni ili osušeni mjehuri. Oprani i očišćeni mjehuri, nanizani na vrpcu, pošto su nekoliko dana močeni u vodi, režu se na male komadiće i omekšavaju između željeznih valjaka, preko kojih teče hladna voda. Valjci imadu strugala, koja odstranjuju svu želatinu. Ona dobiva oblik ploča, koje se zatim propuštaju kroz drugi sistem valjaka, da bi se dobila želatina u obliku vrpca potrebne debljine. Vrpca se nakon sušenja namata na drveno klupko u smotke.

Želatina se ne otapa u hladnoj vodi, jedino postepeno nabubri i upije nešto vode. Riblja želatina smatra se obično čistom želatinom, ali ona je zapravo kolagen, koji se pretvara u želatinu, tek pošto se ugrije vodom. Ona se otapa u vrućoj vodi; nakon hlađenja stvara se žilavi gel; kad se osuši, ima sve osobine želatine dobivene od koža velikih životinja i od kostiju. Takva je želatina bistra i većinom bez boje te stvara lijepak velike prionljivosti. Miriše na ribu i netopljiva je u alkoholu. Sadržava malo pepela i malen postotak sastojaka netopljivih u vrućoj vodi.

Upotrebljava se za priređivanje jestive hladetine i za proizvodnju slastica. Nadalje se upotrebljava za bistrenje vina, piva i drugih pića, zatim u farmaceutskoj i fotografskoj industriji.

Druga vrsta riblje klije ili ribljeg ljepila (engl. fish glue, njem. Fischleim) proizvodi se od ribljih otpadaka (kože, glave, kostiju, ljusaka, peraja i utrobe) i od raznih vrsta mršavih pridnenih riba. Najviše se upotrebljavaju otpaci od riba iz porodice bakalara ( Gadus callarias, G. aeglefinus, G. pollachius, Merluccius merluccius), raža i morskih pasa.

Otpaci drugih vrsta riba praktično ne dolaze u obzir, jer se neke ribe ne love u velikim količinama, a neke se love samo u određeno doba godine, pa tvornice ne bi mogle besprekidno raditi; usto nije dobro ljepilo od nekih vrsta riba.

Industrija riblje klije slabo se razvija zbog teške dobave sirovina u redovitim i dovoljnim količinama. Proizvodnja je razvijena osobito u državama: USA, Kanadi, Velikoj Britaniji, Norveškoj i Japanu.

Otpadni materijal, ako je prethodno bio usoljen, ispire se vodom, zatim kuha pomoću indirektne vodene pare, uz dodatak sredstva, koje sprečava bakterije da razaraju ljepilo. Dodatak kiselina ubrzava hidrolizu materijala u ljepilo. Nakon procjeđivanja isparuje se do željene gustoće, koja se utvrdi standardnim uzorkom.

R. k. se općenito upotrebljava svuda, gdje je potrebno gipko lijepljenje (flasteri, marke, etikete, knjigoveštvo), u industriji kartonaže za lijepljenje kutija, u industriji muzičkih instrumenata, papira, platna, koža, u cipelarstvu, stolarstvu i kućanstvu.M. Krv.