KLAUZULA NAJVEĆEG POVLAŠĆENJA (najveće pogodnosti ili postupka najpovlašćenije nacije), odredba mnogih međunarodnih ugovora, kojom se jedna ugovornica obvezuje drugoj (ili obje međusobno), da će u nekom određenom pitanju postupati prema pripadnicima druge ugovornice isto tako kao s pripadnicima države, kojoj je u tom pitanju data najveća povlastica ili pogodnost. Klauzula se može primijeniti na najraznovrsnije odnose, ali najčešće se upotrebljava u ugovorima o trgovini i plovidbi. Ona može biti generalna, t. j. da se odnosi na sva pitanja regulirana dotičnim ugovorom, specijalizirana, ako se odnosi samo na neke vrste odnosa reguliranih ugovorom, napokon limitativna, ako nabraja akte ili proizvode, na koje se odnosi. Kod svake vrste klauzule, dakle i kod generalne klauzule, može ugovor odrediti izuzetke od nje. Navedene vrste klauzula mogu se kombinirati u istom ugovoru. Prema stilizaciji može klauzula biti pozitivna ili negativna, t. j. da stanovite predmete obuhvaća klauzulom, ili ih isključuje. Obično je klauzula obostrana ili recipročna, ali može biti i jednostrana, t. j. da samo jedna ugovornica obećava postupak najpovlašćenije nacije (u tom slučaju, koliko ima koncesija s druge strane, one se sastoje u nečem drugom). Napokon može klauzula biti bezuvjetna ili uvjetna. Uvjetna klauzula najvećeg povlašćenja, koja se neko vrijeme redovito nalazila u trgovinskim ugovorima Sjedinjenih Američkih Država, sastoji se u tome, da se ugovoreni postupak najpovlašćenije nacije ne odnosi na onakve povlastice dane trećoj državi, za koje je ova morala drugoj ugovornici odobriti neku protukoncesiju.

Redovito se klauzula odnosi na sve povlastice, olakšice ili pogodnosti bez obzira na to, jesu li osnovane na ugovoru s trećim državama ili na unutrašnjim propisima države, koja je vezana klauzulom. No djelovanje klauzule može se ograničiti na povlastice, koje su treće države (njezini pripadnici odnosno roba) stekle nekim međunarodnim ugovorom.

Na temelju klauzule najvećeg povlašćenja izjednačuju se pripadnici, odnosno brodovi ili roba, povlašćene države u postupku s pripadnicima, brodovima ili robom one države, koja uživa u dotičnom pogledu (na pr. taksa, carina i t. d.) najbolji postupak. Klauzula se odnosi i na povlastice i olakšice, koje već postoje, i na one, koje bi se naknadnim ugovorima s trećim državama ustanovile. Ali ako na bilo koji način (na pr. prestankom važenja ugovora, unutrašnjim protivnim propisima i sl.) prestane pogodnost za treću državu, gasi ta pogodnost i za državu, koja se koristi klauzulom. No iako bi se efekat klauzule trebao sastojati u tome, da izjednači pripadnike različitih država, to je izjednačenje katkada samo formalnopravno, jer tako postignuto formalnopravno jednako postupanje dovodi u stvari do pogodovanja one države, kojoj pogoduju drugi, materijalni momenti (na pr. bolje saobraćajne veze, nejednakost troškova prijevoza morskim i kopnenim putem i sl.).J. A.