ARBANASI (Arnauti — turski oblik, koji je pomalo uvredljiv, Albanci — stari zapadnjački naziv po zemlji, Albaniji, vlastiti naziv Shqipëtar — po tome kod nas Šiptari, Škipetari, Šćipetari). U svemu preko 1 ³/₄ milijuna, u Albaniji (preko 1 milijun), u Jugoslaviji (oko ¹/₂ mil.), u Grčkoj (oko 200.000), dosta starih iseljenika u južnoj Italiji, pa novih u Sjevernoj Americi i dr. Većinom su muslimani (oko 70%), ostali pravoslavni (oko 20%, autokefalna crkva) i katolici (na sjeveru, oko 10%, dušobrižnici su bili pretežno talijanski školovani ili talijanskoga podrijetla). Dijele se u dvije glavne grupe: sjeverne Gege i južne Toske, koji se govorom (i inače) znatno razlikuju; književni jezik nije ujednačen, pismo je naročito prilagođena latinica. Znatnije su razlike među Arbanasima i u rasnom liku (sjeverni visoki, dinarci; južni manji) i u mentalitetu, a očituju se među planincima s jedne, nizincima s druge i primorcima s treće strane. Razlikuju se i u gospodarstvu: konzervativnije planinsko stanovništvo bavi se pretežno stočarstvom (koze, ovce, manje ostala stoka); nizinci se bave ratarstvom i biljogojstvom (kukuruz, pšenica, duhan i vinova loza), u primorju i kulturom sredozemnih biljaka (maslina i dr.), a usto uzgajaju krupnu stoku (mazge, magarci, konji, goveda). Primorci i stanovnici okoline Skadarskog jezera bave se i ribarstvom. Zbog nestašice vode u sušnim krajevima proveden je sistem natapanja, i u vezi s time važe naročiti, tradicijom regulirani odnosi u iskorišćivanju vode. Još su dosta u upotrebi različna rala i drugo staro oruđe, prikladno za tamošnje zemlje i prilike; tako se i u pomagalima, priboru i uređaju kuća i t. d. nailazi na mnoge baštinjene ostatke starine (otvorena ognjišta, pečenje kruha pod pekvomsačem, niski okrugli stolovi i polukružne stolice rezbarenih naslona, pa i ležaji na tlu), premda je to sve u imućnijih Arbanasa na višoj razini i pokazuje mješavinu zapadnjačko-orijentalnu (kamini često lijepo izvedeni, škrinje, počivaljke i dr.). Transportna su sredstva također pretežno priprosta: na kopnu najviše tegleće životinje sa samarima ili upregnute u kola s velikim kotačima, na vodama dubeni čunovi, često po dva spojena, te mogu i stoku prevoziti, naduvene mješine ili pletene ljese kao pomagala čovjeku i teretu za prijelaz preko rijeka; brodarstvo i pomorstvo u primorju nije osobito razvito. Razvijeni su različni domaći obrti, neki za Arbanase značajni, na pr. kujundžijstvo (s filigranom, kao i u Arbanasa u Jugoslaviji, na pr. u Prizrenu), pravljenje pustenih kapa, tkanih pojasa, opanaka i dr. Ipak ima mnogo Arbanasa pečalbara po Grčkoj, Turskoj i dr. Mnogi se proizvodi i uvoze, napose različito oružje, svila, baršun i dr. U prošlosti je imućni sloj Arbanasa bio čuven po svom bogatstvu (u prvom redu zlatni i srebrni predmeti, pribor, odjevni predmeti i kućni namještaj, napose u Skadru i Debru). U odjeći i opremi Arbanasi se među sobom znatno razlikuju, u prvom redu imućni sloj (katolici i muslimani) od seljaka, a i seljaci se iz različnih krajeva među sobom razlikuju: fesovima, bijelim pustenim polukuglastim kapicama (keče), šalovima, koji se često oviju i preko lica, opancima (ponajviše kao dinarski prepletaši), suknenim uskim bijelim ili mrkim hlačama, različno obrubljenim i ukrašenim prslucima i kaputima, kabanicama, kožusima, strukama (plaid), žene još donekle vunenim pregačama i teškim suknjama, muslimanke vezivom (srmom i dr.). Društveno uređenje i tradicije Arbanasa još dobrim dijelom nose biljeg starine. Dijele se u plemena, od kojih su mnoga vrlo samostalne jedinice (fis) sa svojim starješinstvom, udružena u veće zajednice (pod kapidanima); manje su jedinice bratstva (vllazni), po kojima se također još dosta strogo razlikuju, a često se nisu među sobom podnosili. Seljaci žive ponajviše u obiteljskim zadrugama. Gostoprimstvo je tradicijom posvećeno, zadana vjera (besa) i krvna osveta (napose medu bratstvima) još su dosta sačuvane. Od običaja napose su osebujni svadbeni i pogrebni.M. G.