KAŠTELANSKI ZALJEV, najveći zaljev u primorju srednje Dalmacije. Ime je dobio po nizu naselja (Kaštela) na sjevernoj obali. Granice su Kaštelanskog zaljeva u širem smislu: sjeverna obala Čiova i morski tjesnac između zapadnog rta Čiova i rta Marjan, sjeverna obala splitskog poluotoka i kaštelansko primorje; dio Kaštelanskog zaljeva istočno od crte Divulje—Sv. Križ izdvaja se kao poseban Trogirski kanal. K. z. ima vretenast oblik, izdužen od istoka prema zapadu. Duljina najveće uzdužne osi iznosi 14,8 km, a poprečne (na meridijanu Kaštel-Lukšića) 6,6 km. Izgled i petrografski sastav primorskog okvira upućuju, da je K. z. potopljena depresija, formirana u mekšim, slabo otpornim flišnim laporima i pješčenjacima. Dubine se povećavaju od sjeverne obale prema jugu; u središnjem je dijelu prosječna dubina 30—50 m, a 1 km zapadno od rta Marjana 56 m (maksimalna). Najplići je dio zaljeva u suženom istočnom kraju, osobito sjeverno od poluotoka Vranjica, ispred ušća rječice Jadro. Dno Kaštelanskog zaljeva odlikuje se blago nagnutim ili uravnjenim površinama, koje su pokrivene muljem i sitnim pijeskom. Dijelovi dna građeni od vapnenca vrlo su rijetki, pa zbog dovoljnih dubina ne smetaju plovidbi. Razvojem Splita K. z. je dobio karakter proširenog prostora njegove luke.V. R.
Temperatura površinske vode na sredini Kaštelanskog zaljeva iznosi 11,o°—23,36°; kolebanje temperature čitavog stupca vode ovog basena (do 30 m dubine) kreće se od 12,02° do 22,19°.
Tablica
Zbog utjecaja kopna minimalne se temperature pojavljuju na površini mora u veljači, a ne u ožujku kao na području koje je blizu otvorena mora (kod Komiže ili Maslinice). Maksimalne temperature na površini mora pojavljuju se u kolovozu, a maksimalne temperature dubljih slojeva čak u listopadu. Minimalne temperature površinske vode u Kaštelanskom zaljevu padnu i na 7°—8°. Za vrlo hladnih zima more se uz obalu zaleduje, osobito u istočnom dijelu zaljeva, gdje je slanoća mora manja. Maksimalne temperature površinskog sloja vode dosežu ljeti i preko 20°, a blizu ušća rijeke Jadro 28,05°.
Slanoća vode na sredini zaljeva iznosi: tablica
Maksimalna je slanoća površinskog sloja vode 38,19‰ u kolovozu. Najniža je slanoća u prosincu i siječnju nekad 28,17‰. Kolebanja slanoće veoma su znatna. Zimi se područje najslanije vode nalazi u sredini zaljeva i pruža se do sjeverozapadne obale poluotoka Marjana. Uz Kaštelansku i sjevernu obalu otoka Čiova voda je niže slanoće. Na slanoću vode u ovom dijelu zaljeva utječe rijeka Jadro i podmorski i drugi izvori. U sredini zaljeva (nasuprot selu Arbaniji i Slatini) dvije podmorske vrulje izbacuju slatku vodu; ljeti se djelovanje vrulja ne zapaža. Tada se najslanija voda nalazi uz Kaštelansku obalu. Uz sjevernu obalu poluotoka Marjana postoje izvori bočate vode, u kojoj ima sumporovodika i sumpornih bakterija. Snažan izvor zapadno od Divulja tjera veliku vodenicu. Voda ovog vrela ima zimi o,53‰, u proljeću 4,04‰, a ljeti i 14,02‰ soli. Najviše slatke vode donosi u zaljev rijeka Jadro od studenoga do ožujka.
Količina kisika u vodi Kaštelanskog zaljeva koleba se između 4,51—6,16 ml/ l O 2, a zasićenje О 2 od 87—109%. Veća pozitivna i negativna odstupanja (od 100% O 2) pojavljuju se na rubovima zaljeva, gdje utječe slatka voda. Na ušću rijeke Jadro zasićenje s О 2 dosegne do 130%, a u ribnjaku Pantan još i više. Količina fosfata koleba se od 0 do 4 mg/ t P—PO 4. U površinskom sloju vode rijeke Jadro i u vodi Vrela zapadno od Divulja količina fosfata iznosi do 12 mg/ t P. Količina silikata u središnjem dijelu zaljeva koleba se od 38 do 380 mg/ t Si. Slatke vode, koje ulaze u zaljev (Jadro i Vrelo kod Divulja), sadržavaju količine od 1400 mg/ t Si. Ove vode obogaćuju zaljev hranjivim solima i povećavaju plodnost ovog područja. Količina kalcijeva karbonata dosta je visoka u vodi zaljeva. Srednja godišnja količina kalcijeva karbonata iznosi oko 129 mg/ l. Priljev slatke vode povećava količinu kalcijeva karbonata u morskoj vodi zaljeva, a kokolitoforidi (planktonski biljni organizmi) i drugi, osobito životinjski morski organizmi (s vapnenim ljušturama i kućicama), smanjuju u zaljevu količinu kalcijeva karbonata. Koncentracija vodikovih iona (pH) u vodi iznosi u toku godine 8,18—8,28.
Najviše fitoplanktona ima u proljeću (svibanj) i zimi (veljača). Najgušći dio naselja fitoplanktona nalazi se blizu površine. Dobri su uvjeti za život mnogih pridnenih kao i pelagijskih riba, osobito mlađih srdelica. Zaljev je zaštićen od lova kočom; potpuno je zaštićen od svakog ribanja istočni dio zaljeva prema ušću Jadra radi očuvanja riblje mlađi.M. Bn.
Morske mijene u Kaštelanskom zaljevu mješovitog su tipa. Prosječna dnevna amplituda iznosi oko 28 cm. Maksimalna amplituda 1955 bila je 118,5 cm, dok je srednja godišnja razina mora u razdoblju 1952—55 varirala za 6,5 cm. Na krivulju plime i oseke (kod rta Marjana) često su superponirane oscilacije kratkog perioda, t. j. seši. Amplitude tih oscilacija obično nisu velike (u srednjaku iznose nekoliko centimetara), ali za snažnog vjetra (osobito bure i juga) dosegnu i preko 20 cm. Osnovni seš Kaštelanskog zaljeva ima period od 60 minuta, ali se pojavljuje i seš s periodom od 104 minute (vjerojatno je to osnovni seš susjednog Bračkog i Splitskog kanala). Ova periodička gibanja djeluju u zaljevu i na režim struja. Izrazite su oscilacije brzine struja od 60 minuta (kod rta Marjana), koje se poklapaju s periodom osnovnog seša zaljeva. О stalnim strujama nema dovoljno pouzdanih podataka, ali su one sigurno znatno manjih brzina od periodičnih struja, koju uzrokuju morske mijene i seši. Najbrže su struje (do 35 cm/ sek) u uskom i plitkom dijelu zaljeva kod Trogira i na ulazu kod rta Marjana (do 30 cm/ sek) . U unutrašnjosti zaljeva brzine struja rijetko premašuju 15 cm/ sek. Kod rta Marjana struje pretežno teku iz Kaštelanskog zaljeva, brzina im znatno varira i prosječno iznosi oko 5 cm/ sek.
Najveće valove u zaljevu uzrokuju zimski vjetrovi bura i jugo. Bura puše bez prepreke s Kliškog sedla. Valovi ne dostignu veće vrijednosti od 5—6 B. Ljetni vjetar maistral puše s jugozapada, a od njega je zaljev zaštićen otokom Čiovom, pa se zbog toga ne mogu u zaljevu razviti znatniji valovi.
LIT.: A. Ercegović, Istraživanja о temperaturi, salinitetu, kisiku i fosfatima jadranskih voda srednje dalmatinske obale. Prirodoslovna istraživanja JA 1934, 19; isti, Recherches sur l’alcalinité et l’équilibre de l’acide carbonique dans les eaux cotières de l’Adriatique oriental moyen, Acta Adriatica, 1945; Izvještaj о mareografskim osmatranjima na jugoslavenskoj obali Jadrana 1954. HI-O-53, Split 1955; M. Zore, On the Seiches Occurring in the Bay of Kaštela, Acta Adriatica, 1955; Izvještaj о mareografskim osmatranjima na jugoslavenskoj obali Jadrana 1955, HI-O-53, Split 1956; M. Buljan i M. Marinković, Some Data on Hydrography of the Adriatic (1946—51), Acta Adriatica, 1956.M. Ze.
Ribarstvo. U Kaštelanskom zaljevu, od rta Taršće do Kaštel-Gomilice i na sjeveroistočnoj obali otoka Čiova, love se po uvalama male, nedorasle srdelice i nešto brgljuna. Lovišta su plitka, riblja jata mala, pa se tu upotrebljavaju potezače manjih dimenzija, a rijetko mreže plivarice. U zaljev često zalaze jata tunja i polanada. Između dva rata ribari iz Vranjica i Kaštel-Kambelovca izradili su više šabakuna i malih tunolovnih plivarica, pa su se lovišta u zaljevu za te mreže određivala ždrijebom. Poslije Drugoga svjetskog rata lovi se sa nekoliko malih tunolovnih plivarica, dok su šabakuni nestali. Po uvalama sjevernog i jugozapadnog dijela zaljeva lovi se migavicama i strašinima. Brojni sportski ribolovci splitskog područja love posvuda u zaljevu kvalitetne vrste riba. Ribolov povlačnim mrežama (kočama) je zabranjen. Hlapovi se rijetko love. Na ušću rječice Jadro kod Vranjica i u Trogirskom kanalu postojali su između dva rata lagunama slični poluribnjaci za zatvaranje cipala. Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita obnovio je 1956 u Trogirskom kanalu poluribnjak za pokuse u uzgoju cipala. U uvali Vranjic bio je 1930 podignut rasadnik mlađih kamenica, a u zapadnom dijelu zaljeva ima nalazišta samoniklih školjaka kunjki - mušula ( Arca Noae). Prije Drugog svjetskog rata vadilo se 20—30 t godišnje. Zbog općeg ugibanja tih školjaka na čitavom Jadranu, opustjelo je 1948 i ovo naselje, a nova naselja sporo dospijevaju.
Oko 1910 ribarstvo je u Kaštelanskom zaljevu bilo veoma slabo. Između dva rata povećao se broj mreža potezača za malu plavu ribu i pridnene vrste, a poslije Drugog svjetskog rata porastao je broj svih mreža, ali se u novije vrijeme primjećuje, da stanovništvo napušta ribarstvo i upošljava se u industriji i brodogradnji kaštelanskog i splitskog basena. Pojačanjem industrije slabe lovišta srdelica u Kaštelanskom zaljevu, osobito u jugoistočnom dijelu od rta Marjana do Kaštel-Sućurca. Tvornice (cementa i plastičnih masa) truju obalno more ispuštanjem klora i pepela, a izgradnjom Sjeverne luke (Split i Poljud, nova luka Splita) brojna su lovišta za ribarstvo izgubljena.
Iz Kaštel-Štafilića nekoliko povremenih ribara love malu plavu ribu mrežama potezačama, a pridnene vrste stajačicama (oko 3 t na godinu). Lovišta se nalaze u blizini mjesta. Malobrojni ribari iz Kaštel-Novog ulove u blizini mjesta mrežama potezačama za malu plavu ribu i stajačicama oko 2 t na godinu. Na ribarnici u Kaštel-Novom proda se godišnje oko 1o t ribe; uz domaće ribare donose ribu i ribari iz trogirske općine. Ribari iz Kaštel-Starog love malu plavu ribu potezačama, a pridnenu parangalima i ostima »pod sviću« (godišnje oko 2 t plave ribe i 1 t pridnenih vrsta). Na ribarnici se proda godišnje oko 8 t ribe, koju uz domaće ribare donose i ribari iz susjednih mjesta. Između dva rata u Kaštelanskom zaljevu ribarstvo se najjače razvilo u Kaštel-Kambelovcu, otkuda ribari odlaze i na lovišta srednje Dalmacije. God. 1931 osnovana je bila ribarska zadruga za ribolov na skuše, srdele i polande. Poslije Drugog svjetskog rata djelovala je do 1953 zadružna ribarska organizacija, koja se bavila ribolovom na tunje i polande u Kaštelanskom zaljevu, te Bračkom i Hvarskom kanalu do ušća Neretve. Danas ribari iz Kaštel-Kambelovca raspolažu plivaricama i potezačama za malu plavu ribu, malim plivaricama za tunje i polande te migavicama i drugim mrežama malog obalnog ribolova. Godišnje ulove oko 60 t plave ribe i 2 t pridnenih vrsta. Ulov se proda u samom mjestu i okolnim selima, a višak se otprema na splitsku ribarnicu. U Kaštel- Sućurcu se love male plave ribe mrežama potezačama i pridnene vrste migavicama. Godišnja se lovina kreće oko 8 t, a proda se u samom mjestu.
LIT.: R. Slade-Šilović, Nekoje crtice iz narodnog gospodarstva u Trogiru. Dubrovnik 1909; I. Pastrović, Ribarski priručnik za 1913. g.,Trst 1912; S. Mužinić, Ekološka ispitivanja na jadranskoj srdeli, Beograd 1936; Tunolov u Kaštelanskom zaljevu, Jadranski ribar, Split 1937, 3.J. Bi.