KARLOBAG, 44°31 'N i 15°04 'E, iza Senja i Obrovca najznatnije naselje Velebitskog podgorja. Smješten je podno Oštarijskog sedla Vrata ili Kubusa (929 m), na obali nasuprot otoku Pagu, od koga ga dijeli svega oko 1 nm širok Velebitski kanal.

K. (ili po prijašnjem nazivu Bag) staro je naselje. Njegov postanak i opstanak usko je povezan s prometnim iskorištavanjem Oštarijskog sedla, koje cesta za Gospić svladava na visini od 929 m. Osim Vratničkog sedla iznad Senja, to je najniži prijelaz preko Velebita te preko njega vodi najzgodnija veza srednje Like s morem. Povoljni uvjeti za uspostavljanje saobraćaja sa zaleđem omogućili su stvaranje naselja već u rimsko doba. To dokazuju iskopine (groblje sa mnogo predmeta, tragovi zgrade s mozaikom i dr.) kod današnjeg zaseoka Vidovac, iznad Karlobaga, i neke vijesti antičkih pisaca, prema kojima su se na tome prostoru nalazila naselja Vegium i Scrissa, kojih točna lokalizacija još nije izvršena. U Srednjem vijeku više se puta spominje (oppidum Scrissi), dok se pod imenom Bag i K. navodi tek od XV. st. Od XIV st. pripada K. krbavskim knezovima Kurjakovićima, posjednicima ličkog zaleđa, koji njegovim stanovnicima daju posebna prava i nastoje svima sredstvima razviti trgovinu svojih ličkih posjeda preko njegove luke. Turske provale u Liku zahvataju i Κ., osobito 1525, kada je potpuno opljačkan, a naskoro i napušten. Za toga ratnog perioda nalaze se u njemu jedino povremene vojne posade dopremljene morskim putem iz Senja. Turci su u XVII. st. pokušali ponovo oživjeti trgovinu preko njegove luke, ali su intervencijom manjih jedinica i grupa senjske kapetanije naskoro onemogućeni. Ponovnim osvajanjem Like ostvarena je jedinstvena upravno-politička vlast Velebitskog podgorja i Like, te se u skladu s općom ekonomskom politikom bečkog dvora i ovdje nastojala usmjeriti trgovina zaleđa na more. Zbog toga se već za Karla VI. (III.) obnavlja porušeno i pusto naselje, stvaraju osnovi njegove nove luke i oživljava promet preko Oštarijskog sedla.

Stara utvrda Kaštel iz srednjovjekovnog doba tad se napušta, izgrađuju se nove kuće i velika crkva s kapucinskim samostanom, a Marija Terezija daje stanovnicima posebne povlastice (gradski statut i povelja iz 1757). Da bi se umjesto konjskih karavana, kojima se vršio prijenos robe preko sedla u Liku, omogućio bolji transport zapregama, izgrađena je i 1786 dovršena cesta za Gospić ( Marijaterezijanska cesta) . No veliki nagibi (s tim u vezi teškoće transporta dugačke građe) i štete od bujica primorali su krajiške vlasti da pristupe gradnji nove, solidnije ceste, završene tek 1845. U to je doba dovršena i luka te magazini za robu (osobito sol, koja se odatle uz povlaštenu cijenu davala stanovnicima Ličke regimente) na obali.

Prirodna je luka Karlobaga Baška draga, koja je u tu svrhu korištena u prošlosti. Gradnja ceste i razvoj trgovine s Likom istakli su potrebu stvaranja nove luke na otvorenom prostoru niskog karlobaškog poluotoka. Najprije je izgrađen koljenasti lukobran, koji s južne strane štiti umjetno izgrađenu luku, zatim je podignut sličan lukobran na sjeveru, a nakon toga je obzidana obala između lukobrana i stvoreno je malo pristanište za čamce i manje brodice, te dva gata. Najvažniji je gat prema središtu naselja, gdje pristaju veći brodovi i brodovi, koji održavaju redovnu lokalnu vezu. Drvo, stoka i stočni proizvodi bili su uvijek glavna izvozna dobra, a za uvoz najveću je vrijednost imala sol (osobito iz obližnjih paških solana), zatim vino, ulje i ostali mediteranski poljoprivredni proizvodi. Promet sa susjednim Pagom oduvijek je vrlo živ (sol, riba, vino u zamjenu za drvo). Prije gradnje ličke željeznice K. je imao razvijenu i živu lokalnu trgovačku razmjenu s Likom, ali ipak naselje nije nikada dostiglo 1000 st.; od 660 st. u 1850 raste na 710 st. u 1889, s tim brojem dugo stagnira, a nakon Drugoga svjetskog rata najviše pada, pa 1953 ima svega 403 st. Iako primorsko naselje, K. je uvijek bio mnogo čvršće povezan sa svojim ličkim zaleđem, kome je uvijek i u upravnom pogledu pripadao, nego s bilo kojim drugim gradom u primorju ili na otocima. Odatle nedostatak onog izrazitog mediteranskog karaktera, koji je inače tako tipičan u našim ostalim primorskim naseljima. Tome je pridonijela i prošlost, jer je današnje naselje nastalo i razvilo se pod Vojnom Krajinom. I danas kao i nekad pripada K. gospićkom kotaru.

Dio obale sjeverno i južno od Karlobaga niski je vapnenački pod, na kome leži i samo naselje, a najizrazitiji je između drage Tatinje na sjeveru i Kalića na jugu (gdje je međutim znatno viši). Sjeverno od Tatinje drage prema rtu Brkinac obala postepeno prelazi u jedinstvenu primorsku padinu do najviših grebena, koji se primjećuju neposredno s obale (v. Cesarica) . Južno od Baške drage i Kalića također se gubi niski pod, i primorska padina postaje sve jedinstvenija. Mah pregib, koji podsjeća na donji pod, primjećuje se tek na južnom dijelu kod rta Brkinac. Tim oblicima primorske padine najbolje je prilagođena obalska turistička cesta (gdje je obalska padina strma, cesta teče neposredno uz obalu, gdje se javlja pregib, cesta ga slijedi i odmiče od obale). Osim uvale Tatinje i Baške drage, između kojih je isturen niži prostor s Karlobagom u obliku malog uglastog poluotoka, spomena su vrijedne još male uvale: Mala i Vela Crnika, Du(m)boka, Drvarica i Bliznica, svaka sa suhom dragom u pozadini. Kao zaklon manjim brodovima imaju neku vrijednost samo Mala Crnika i Bliznica. Čitav je dio obale od rta Brkinac do Skočkobile nenaseljen, osim Karlobaga i manjih stalnih i periodično naseljenih zaselaka na planini, koji njemu gravitiraju.V. R.